Na brodu luđaka koji se otputio u daleki, sretni srednji vijek, kao uostalom na svakom brodu, najveći je, najopasniji i najpodmukliji neprijatelj – žena. Pismena i nezavisna žena, ravnopravna žena, uspješna žena, samohrana žena, gola žena, žena radnica, žena znanstvenica, žena feministica, žena lezbijka, žena kod ginekologa
“Ovo je život, Božo”, uzdahnuo je tada Dragan osvrćući se oko sebe: “Hrvatska zastava, slika Franje Tuđmana, hrvatski grb, glasačka kutija, lista za Sabor…” “Ne seri, Drago, nego ubacuj u kutiju”, trgnuo ga je u to Božo Ljubić, “pa da stignemo na otvaranje radova na kanalizaciji u Bijakovićima i konzultacije oko slučaja Sejdić-Finci!”
Kruži vic Banjalukom, kako je Dodik pozvao predsjednika druge po snazi partije u RS-u na sastanak, pa se pred Milinim kabinetom našli Marko Pavić i Vukota Govedarica.
O odluci predstavnika stožerne bošnjačke stranke da se jedna škola u Sarajevu nazove po ustaškom i nacističkog apologetu, o propadanju intelektualne elite – i svih nas s njima
Bila mi je pružena prilika da, uz komentarisanje filma “Licem u lice” Branka Bauera, za Obrazovni program RTS2 kažem šta mislim o samoupravljanju. Blagonaklonost voditeljke ipak nije mogla da otkloni uobičajenu stisku s vremenom uz samoskraćivanje izlaganja. Stekao sam utisak da tema zaslužuje obradu u pismenoj, konzistentnijoj formi.
„Nisam ni u jednom momentu osjetila da su mi dali podršku, da su me žalili, da kažu: „Žao mi je“. Ne! Nego sam čak čula da su govorili „Šta je tražila to je i dobila“. To boli“.