Zemlja za nas' pomaže da razumijemo kako je Balkan mjesto na kojem je potreban planinski masiv živaca, rijeka rada, brdo strpljenja i cijela šuma mira da bi uživali na njemu.
Gerontološka Nobel-mafija, na prvi pogled, igra na sigurno. Elem, pre ove senzacionalne odluke kojom je Švedska akademija, zapravo, nagradila samu sebe, prikazujuću svoju “kreativnu tolerantnost” i iskupljujući se za čitav čopor bezvrednih piskarala, Dilan već primio na desetine počasnih doktorata a pre neku godinu i najveće američko odlikovanje – Medalju slobode
A ta djeca, mutanti, nikli su zdravi i lijepi u ovih dvadesetak godina. To su djeca sa šajkačama na glavi, koja su demonstrirala u Beogradu protiv Karadžićeva hapšenja. To je Marija Šerifović koja je euforično pronijela svoja tri prsta cijelom Evropom, iako nije znala točno objasniti čemu služe (In the name of mother, father and you know… – objasnila je iznervirano holandskoj novinarki), i koja je pobijedivši na Eurosongu, po vlastitim riječima, pobedila za Srbiju.
Danas se navršava 72 godine otkad su partizani oslobodili Split. Požutjele fotografije svjedoče da je tog jutra, 26. listopada 1944., padala kiša, ali da je splitska Riva svejedno bila prepuna oduševljenih građana koji su nakon četiri godine nacifašističke okupacije dočekali osloboditelje, pripadnike 8. korpusa, najveće dalmatinske vojske u povijesti. Izvanredno izdanje “Slobodne Dalmacije“, tiskano na Visu, tog je dana na naslovnici donijelo samo jedan naslov: “Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije.“
Zbog ovih nagrađenih "srpskih heroja", pobijeno je i zatrto sve nesrpsko sa istoka Bosne, počinjen je genocid i na kraju, ti isti "heroji" su napravili najveći egzodus baš svog naroda iz Visoke Krajine i Sarajeva. I sad im se narod ćutke klanja, a aktuelna pragmatičarsko-nacionalistička Dodikova haranga dodjeljuje nekakve zahvalnice.
Devedesetih smo se borili – uvjetno kazano – za normalno, civilno društvo. Gađali smo centre moći koji su bili vidljivi. Danas kapital gubi lice i polako se atomizira u neke manje i nevidljivije hobotnice. Nije da mi srce ne zaigra kad negdje na papiru ugledam svoj tekst, ali nemam više taj odnos prema novinama koji sam nekad imao. Znam da obično iza njih stoji neki koncern koji ih štampa da bi očuvao kontrolu nad određenim segmentom društva
Ne tako davno, 15. jula ove godine, jedan čovjek, ili bolje rečeno institucija, obraćao se prisutnima sa govornice u Narodnoj skupštini Republike Srpske, tumačeći političke termine i životne situacije.
»Hrvati« se bore za sada temeljno ugroženu jednakopravnost. Valjda zbog »zabrinutosti za BiH«, kako kažu i Predsjednica i novi premijer. A kad god su u Hrvatskoj zato zabrinuti, u Bosni piju apaurine. Igra se zove – treći entitet. Složena priča