Ili, 'ajmo do kraja. Zašto sve i jednu opštinu, naselje, selo, zaseok, vukojebinicu, ne bi prozvali nekim distriktom, dali joj autonomiju, zaposlili svakog stanovnika u administraciji, jer šta bi drugo, jebo te, radili, počeli štampati novac i stvorili subatomsku zajednicu Bosnu i Hercegovinu?!
71 godinu nakon što je Koča sa svojim jedinicama oslobodio Zagreb, nakon pređenih 20 000 kilometara ili pola duljine ekvatora, ovaj grad nema nijednu ulicu, nijedno obilježje u spomen ovom heroju.
Ekonomija BiH je u prethodnim godinama tako temeljito uništena da ona jednostavno više ne može generisati stvaranje nove vrijednosti koja bi eventualno bila temelj za novo, dodatno zaduživanje.
Bob Dylan ima sedamdeset i pet godina. On je vršnjak švedskih akademika. Pobune više nema. Ona više nije mladenački nego starački hir. Više je ni Nobelova nagrada ne može korumpirati iz jednostavnog razloga što pobuna više ne postoji. Utoliko je Dylanov Nobel samo posljednji čavao u lijesu bunta, u lijesu jedne mladosti. Nemoguće je organizirati tulum, pušiti travu, voditi ljubav i pritom slušati – nobelovca...
Kako su ti narodi posle napravili tri velike uređene i demokratske zemlje. Kao što je Austrija kao što je Turska i kao što je Italija. Kako sa takvim mentalitetima ako su nam oni dali te mentalitete oni napreduju, a mi zaostajemo.
Umjesto strogih uputa o tome da je homoseksualnost bolest, da je abortus ubojstvo, a predbračni seks smrtni grijeh, učilo bi se o dostojanstvu pojedinca, o ravnopravnosti svih ljudi, bez obzira na njihove seksualne afinitete, rodnu, etničku, klasnu ili bilo koju drugu pripadnost.
Demokracija nije vrijednost u koju pripadnici te katoličke organizacije vjeruju. Čini se da su Hrvatsku, kao članicu EU-a, izabrali za oruđe kojim će se suprotstaviti liberalnim demokracijama Zapada. Glavni im je cilj usmjeriti društvo prema što izraženijoj ulozi Katoličke crkve. Uspiju li u tome, jao si ga i samom kršćanstvu.
Možete li dobri ljudi samo zamisliti razmjere užasa, kad jedno gladno političko čeljade srpske nacionalne provinijencije navrati u ozloglašeni restoran zajedničkih institucija. On gladan, a po basnoslovnim cijenama od skoro 4KM, iz jelovnika ga zaskače japrak, sogan dolma, bosanski lonac, čimbur, kadun butić, đulbašija, bosanske klepe...