Narod je šutio. I kad uzgajivači mandarina nisu imali kome prodati svoje voće, uvozne su bile jeftinije, i kad su seljaci morali ubijati krave jer je njemačko mlijeko jeftinije, i kad nije mogao doći do liječnika iako na smrt bolestan, i kad bi mu bahati klinac u devetnaestoj na zebri Mercedesom ubio djevojčice, i kad su tekstilne radnice ostajale preko noći bez posla, narod je šutio.
Uvrede, ponižavanje, omalovažavanje i vrijeđanje na svojoj koži osjetili su mnogi novinari u Republici Srpskoj u posljednjih mjesec dana. To sve uglavnom se smještalo u okvir izbornih nadmetanja, ali čini se da je – što potvrđuju i najnoviji događaji – riječ o političkom stavu i vrednosnoj orijentaciji. Javnost je odgojena tako da je svaki četvrti ispitanik javnog mnjenja u Republici Srpskoj posljednju deceniju mislio da novinare treba tući. Preostali su se držali one krilatice "dobro je dok ne tuku".
Možete da budete najbolji student ili najbolji stručnjak u nekoj oblasti ali ako niste u sistemu vlasti, ako niste dio vlasti, sve je to zabluda. Ne može. Ne ide. Reko Mile. Reko predsjednik. Neki, nečega, svejedno čega. A on valjda zna. On je učitelj. On je zid. On je arhitekta zida. A vi ste cigla u njegovom zidu i to je se čemu možete da se nadate.
Kad sam prvi put vidio ovu fotografiju, podsjetila me je na Pišonju i Žugu, Tom Sojera i Haklberi Fina, na neke lijepe trenutke koje sam proveo sa prijateljima.
Ovih dana, Sava je prozvan izdajnikom jer ne igra na Kosovu kako politika iz Beograda svira, što je dovoljan signal smeću od medija i novinara da ga ne skidaju sa naslovnih strana danima.
U proleće 1999. otac Sava je spasavao jedne ljude, da bi već nakon nekoliko meseci spasavao druge ljude. Ne zna se, zapravo, koliko ih je spasao. Kao što se ne zna ni koliko ih je, vlastitim primerom, spasao da ne postanu zločinci. Mogli su ubijati i paliti, a zbog njega, eto, nisu
Ponosim se što sam bila dio malobrojne ekipe koja je onda glasno govorila i pisala, Hrvatska ogromnim koracima kreće u kurac. Gdje je tada bio narod? Gdje su tada bili radnici? Odlazili su u rat sigurni kako treba život dati za one koji su neposredno prije rata pokazali svoje odvratno, lopovsko lice. Morao si biti glup do pakla da ne bi skužio da će tvoje dijete poginuti da bi se nečiji okot mogao voziti u Mercedesu.
Pedro Sánchez i njegova socijalistička vlada doneli su odluku koja će pomoći Španiji da ostavi za sobom nasleđe građanskog rata i fašističke prošlosti.