Jer ovdje se ne radi o nezadovoljstvu. Ovdje se radi o životu. Da li si ikad mislio da ćeš imati 40 i živjeti sa roditeljima, da li si ikad mislio da ćeš imati tek toliko da platiš račune, da nećeš moći izvesti djevojku u kino, na večeru...
Samo dida je njega prikinijo: „Ako će bit rata, to ne znači da će ga Hrvacka izgubit, papane! Nemoj mi prodavat te velikosrpcke brume! Otkad si uša u sobu nonstop četnikuješ!“ Doktorica Singolo je viknila: „Tako je! Tako se ponaša pristojan pacijent!“
Vreme je da se političari pozabave i ovim temama i da Srbija prestane da bude dimnjak Evrope. Predsednik Vučić bi trebalo da posluša makar jedan od onih „petnaest“ govora Grete Tunberg.
Volim svoje prijatelje, suradnike, kolege pred čijim talentom ostajem zapanjena, očeve naše djece, naše ljubavnike, naše partnere, naše muškarce. Ali mislim, čak i znam: vrijeme je da slušate.
Mi crpemo našu snagu iz zaboravljanja i iz nesposobnosti da zamislimo mnogostruku istovremenost sudbina. Niko ne bi mogao da nadživi trenutno poniranje u sveopšti bol, budući da je svako srce oblikovano isključivo za određenu količinu patnje.