Handkeova izjava o sreći Srba na vest o nagradi briše sve Srbe koji ne odgovaraju njegovom miloševićevskom imaginariju. Oni drugi za njega uopšte ne postoje.
Pre nego što je stigao do samog vrhovnika, Marić je privodio razne čudake, proroke, zlikovce, razbojnike, jurodive, ugledne siledžije, raspuštene tajne agente, džeparoše, avanturiste, cirkusante…
Na kraju, tko je više izgubio: Handke ili oni koji su odlučili da više ne čitaju Handkea, da ga ne bi morali cijeniti? On nije izgubio ništa, osim što je napisao pet loših knjiga, nedostojnih svoga talenta, ali i svoga svjetonazora i osamljenosti.
Sedeo sam u kafiću u kome sedim skoro svakog dana. Poručio sam kafu i uzeo da pročitam novine. Kelner mi je doneo kafu i dosta glasno rekao: „Komšija zašto čitate to đubre?” Nije bilo zlobe u njegovom glasu
Predsjednica često izaziva podsmijeh čudnovatim viđenjem povijesti, u kojoj, kako tvrdi, nije bilo onoga čega je bilo i bilo je onoga čega nije bilo...
Srbiji se dogodila Marina Abramović, a zatim i iznova – narod. Poput dupeta, svako je imao mišljenje na zadatu temu, kao i stav o modernoj i savremenoj umetnosti.
Ko nije bio skoro u Skoplju, mnogo je propustio… Ono je nazvano prestonicom kiča. To je, sasvim izvesno, tačno ali jedan drugi grad velikim koracima grabi ka toj tituli. To je Beograd.
Gledajući svoj grad danas, grad bez svojih stanovnika, grad koji su doslovno zauzeli turisti, mogu samo zavikati iz bijesa poput Antonia Gramscia – jebite se indiferentni!