Jugoslavenski prostor je stoljećima bio duboka provincija. Slabo naseljena i besputna periferija dvaju carstava. Sve je ovdje kasnilo, od željezničkih pruga do književnih trendova. Iza te tvrdnje ne stoje ni prezir ni samosažaljenje. Jednostavno je tako. Usput rečeno, nije (bilo) nepopravljivo.
Naš odnos je postao ličan, jer ja ne podnosim njegovu politiku, njegov imperativni način života, niti on podnosi moj način života, moja uvjerenja, moje potrebe, moja rasuđivanja. Ja sam tek izdaja njegovog pojma. Preko njega on se i rješava mene. Svog neuspjeha nezavršene politike.
Nije baš da vjerujem svemu što pročitam u novinama, niti sam pretjerano senzibiliziran oko života i priključenja haških uznika, pravomoćno ili nepravomoćno osuđenih, ali me iz popodnevnoga ljetnog drijemeža prenulo ono što sam pročitao o žalbi obrane generala Mladena Markača, na prvostupanjsku presudu, kojom je, prilično obilatom kaznom, osuđen za ratne zločine počinjene u kolovozu 1995.
Zamislimo da neko upućen, stručan i odgovoran krene danas pisati knjigu o šesnaest godina (post)dejtonske Bosne i Hercegovine; kakav bi bio idealan naslov te (još uvijek) nepostojeće knjige?
Kada lijepo govori o Anti Gotovini i Mladenu Markaču, premijerka ne čini ništa drugo nego se, nesretnica, malo odmara od licemjerja i shizofrenije. Vrlo dobro znaju što govore i oni koji tvrde da su Gotovina i Markač zapravo nevini.
Mi oškoprci smo na livadi iza Gospe od Cukra žogali na male branke. Kad mi žogamo onda ja budem Mesi i nakesam se masu golova. Moj drug Dino isto je neloš žogaš i on bude Ronaldinjo. Samo onda je usred pake na livadu dogibao onaj fra Ive sa jednim barbom.
Hrvatsko slovo je – u svojoj najboljoj tradiciji izvođenja nepoćudnih pisaca pred streljačke vodove – krenulo u odstrel Mirka Kovača, proglasivši ga "srpskim književnikom kojeg je, nakon navodna bijega iz Beograda, na ugodnim istarskim žalima udomila Republika Hrvatska"
Avgusta 1984. moralo se u vojsku. Mene je najpre slalo na Lastovo, a nakon sedam dana na obuku u Knin, u Severnu kasarnu, u kojoj se, kako mi se činilo, naguralo pola Jugoslavije, i to one divljije, bučnije, fizički jače i izdržljivije.