U dubrovačkoj katedrali je, izvještava Hina, neki dan održana ekumenska služba Božja. Bogoslužje je predvodio dubrovački biskup Mato Uzinić, a propovijedao je vladika Grigorije, episkop zahumsko-hercegovački. Državna agencija je s uzornom akribijom prenijela vladikine riječi: “Ni jednoga trenutka ne zaboravljam koliko je ozbiljan izazov i kakvu odgovornost nosi svaka izgovorena riječ. Svjestan njene težine i smisla ja ću je izgovoriti pred vama. A ta riječ glasi: oprostite. Trebamo govoriti uvijek i iznova: oprosti nam, Bože, grijehe naše. Večeras, na ovom svetom mjestu, u ovoj prelijepoj katedrali i u ovom čudesnom gradu, imam potrebu, kao kršćanin i episkop izgovoriti ovu kršćansku riječ – oprostite.”
Zgraža se Zlatko Gall u Slobodnoj Dalmaciji nad otužnom razinom izložbe kojom su Grad Split, lokalna podružnica Hrvatskoga društva likovnih umjetnika i Galerija umjetnina pod ravnanjem Josipa Botterija Dinija naumili uveličati dvadesetu godišnjicu međunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Grinta Gall na ad hoc sklepanu izložbu, na niske umjetničke vrhunce predstavljenih diletanata i na Botterijev govor u kojemu je izloženi kičeraj proglašen dokazom da su muze suvremenih splitskih likovnjaka i u Domovinskom ratu ostale budne, baš kao i one Marulićeve u doba turskih najezda na Hrvatsku i Split...
Anomalije Србије žive svoj neupadljivi i smrtonosni život zaštićene kao u rezervatu, bez rizika, bez prirodnih ili ljudskih neprijatelja, skrivene u očiglednom. Skriveni u očiglednom, svakodnevna patnja, nepravičnost, prizemnost, surovost i poniženje istrajavaju i šire se, širom Србије. Šire od toga ne može. Ima toga još.
Nezgodna je ispala ta stvar s granicom na rukavcu Unčice, jer do sad je to bio bosansko-hrvatski pogranični spor, a sad je, eto, bosansko-europski. Građani Europske Kostajnice, kojima su polja i voćnjaci ostali s druge strane kanala - u Europskoj Unčici, Uni, Uniji, kako se to sad zove - od sada tako obrađuju zemlju u Europi, i na njive idu s pasošima i homologiziranim motikama. Svako jutro pozdravljaju se s najmilijima i odlaze na bauštelu u Europsku uniju, i do ručka se vraćaju na urlaub
„Ti si najgluplji od moje djece, ali si najdalje dogurao“, rekao je dr. Franjo Tuđman dr. Miroslavu Tuđmanu prilikom otkrivanja spomenika dr. Franji Tuđmanu u Maslenici, rad samoukog kipara M. Šoše iz Kruševa. „Eto kakve mogućnosti pruža demokratski poredak“, dodao je.
Ovaj rječnik pojmova je nastao u okviru projekta “Za 20. rođendan, želim sve o njoj da znam”, a neću vam reći ko ga finansira jer mi i onako nećete vjerovati. Važno je da se plaća.
Ono što je počelo kao „slučaj Nikolaidis“ eskaliralo je kao „slučaj Ugričić“ i to do te mere da o ovom prvom slučaju nekako više i nema smisla govoriti. Biće da to nije bila namera pokretača kampanje „moralne panike“ oko na više načina spornog Nikolaidisovog teksta – to jest, jednog njegovog malenog dela – ali neverovatna ažurnost da se po svaku cenu smeni, štaviše, egzemplarno kazni i najuri jedan ovdašnji „državni činovnik“ koji je - braneći Nikolaidisovo pravo na diskutabilne vizije „poetske pravde“ - odviše ležerno shvatio svoje pravo na slobodu javnog istupanja, odvela je baš tome.
Ovdje moje postojanje nema smisla, kao što su mi rekli: mjesta za mene ovdje nema. Ja sam crna statistika, neželjena brojka, nesretno i pretučeno dijete Vlade maćehe koja mazi samo svoj rod. U Hrvatskoj ću umrijeti od siromaštva i bijede, osramoćena i ismijana od onih koji su se "snašli". Ja želim jednog dana biti dio naslova u novinama: Vratila se iz inozemstva i otvorila radna mjesta u rodnom gradu. Ja želim biti dio takve stvarnosti i takve Hrvatske. No to ne može kod nas biti. Nikakva promjena vlasti neće dovesti do toga. Samo promjena mozgova.