U nedjelju 22. januara, na referendumu sa očajnom izlaznošću – najmanjom u historiji ujedinjene Evrope i neovisne Hrvatske – potvrđeno je kako će Hrvatska od ljeta naredne godine biti nova članica Evropske unije. Bosna i Hercegovina, koja s tom državom dijeli većinu svojih vanjskih granica, ostat će tako pred samim vratima klimavog, razjedinjenog, sve siromašnijeg saveza, ali i najznačajnijeg političkog projekta u povijesti kontinenta. EU, zaista, ne stoji baš najbolje, ali za većinu evropskih zemalja, kako onih u njoj, tako i onih na čekanju, ništa bolje ne postoji.
Nametnulo se pitanje zašto se politička elita, nakon dvadesetogodišnje opsesije suverenošću i uspostavom čvrstih granica prema susjedima, odlučila za političku zajednicu koja umanjuje i suverenost i značenje državnih granica? Odgovor na to pitanje mnogima je neodoljivo jednostavan: zato što mi pripadamo Europi, za razliku od njih
Gotovina je svojim javnim pozivom da se izađe na referendum zapravo želio očuvati stabilnost tečaja. I pokazati da on kao moneta ima jednaku vrijednost, kako u onoj bilbordskoj krilatici »Ne plaćajte Gotovinom ulaznicu za EU!«
Na desničarske prigovore da je ulazak u EU odustajanje od nezavisnosti te da je Hrvatska jedva dočekala da se "dugo sanjane neovisnosti" odrekne, predstavnici vlasti i mainstream komentatori odgovaraju ili nemušto ili nervozno. U tim odgovorima ključni je sastojak odricanje svake sličnosti između EU i SFRJ
Na desničarske prigovore da je ulazak u EU odustajanje od nezavisnosti te da je Hrvatska jedva dočekala da se "dugo sanjane neovisnosti" odrekne, predstavnici vlasti i mainstream komentatori odgovaraju ili nemušto ili nervozno. U tim odgovorima ključni je sastojak odricanje svake sličnosti između EU i SFRJ
Početkom ove ružne, mlake i vlažne, uglavnom bezsnježne zime, bio sam u Cazinu, u gostima. Nekad mi je, prije rata, taj gradić u gornjem, lijevom rogu zemljopisne karte, bio vrlo daleko. Pola dana do Cazina bi se putovalo, a kad bi se stiglo, moglo se jedino misliti o tome kako će se, uz kakve nevolje, zastoje, stijene na cesti, snježne padavine i odrone, vraćati kući. A danas, Cazin mi je nekako blizu.
Oružje u banjalučkoj hali Borik, otkriveno pred svečanost godišnjice Republike Srpske, nije upotrebljeno, ali je postalo inicijalna kapisla za predizborne taktičke vežbe većine izbornih štabova srbijanskih (ili srpskih - kako vam drago) političkih partija. Automatske puške i dinamit otkriveni su, na sreću, pravovremeno, zato što su nadležne kontradiverzione i policijske službe dobro uradile svoj posao i zato što je nelegalni vlasnik tih ubojitih sredstava amaterski postupio, šta god da mu je bila namera.
Ako je poredak tako ustrojen da savest i pravednost u njemu imaju svrhu i služe na dobrobit svih pripadnika zajednice, onda će savest i pravednost biti stvarni i delotvorni, kako na kolektivnom, tako i na ličnom nivou. Ako pak u zajednici vlada poredak koji se zasniva na iluziji bezuslovne nevinosti i lažnog obećanja da je briga o posledicama naših uverenja i postupanja suvišna i unapred opravdana samim našim pripadanjem baš toj zajednici, onda niti savest niti pravednost u takvoj zajednici, u takvom poretku, nemaju funkciju i stoga odumiru i najzad, netragom nestaju.