Vlada pod premijerom Viktorom Orbánom nastoji predstaviti raspravu između sebe i međunarodnih partnera Mađarske EU i MMF-a kao borbu između hrabrog i demokratski legitimnog Davida (tj. samog Viktora Orbána) i mnoštva zlokobnih, nezakonito nametljivih Golijata.
U Marasovićevoj glavi je – mogao to Kerum istrpjeti ili ne – sve u savršenom redu, baš kao i na njoj. Jer ta glava dosljedno služi tome da se na njoj drži kapa. I da se ta kapa nosi u znak štovanja Ante Pavelića i svega čime je prodavač Dalmacije zadužio svoj narod, ali i zato da bi se imalo što skinuti pred Miloradom Dodikom u kojemu HDZ-ovci vide spasitelja hrvatstva u Bosni i Hercegovini
Sedmog januara ove godine, na Božić po julijanskom kalendaru, splitskim je pravoslavcima praznik čestitao čak i notorni gradonačelnik Željko Kerum. Samo dvadesetak dana kasnije, na Svetog Savu, ti su isti ljudi dobili drugu vrstu "čestitke"
Juče je tema bila kafanska filozofija. Danas ćemo o srpskoj logici, sa osvrtom na odgovarajuću istoriju. To dvoje, inače, stoji u tešnjoj vezi nego što se na prvi pogled čini.
Ekologija je nauka o očuvanju prirode. Kao takva, korektiv je ekonomije, nauke o tome kako sa što manje troškova upotrijebiti proizvodne činioce, dakle i kako što jeftinije iskoristiti prirodu, prirodne izvore. No ni ekonomija ni ekologija ne pitaju se što je priroda; naime, priroda kao priroda, ne samo priroda kao predmet iskorištavanja ili očuvanja. Zato se od osamdesetih godina prošlog vijeka, kod niza teoretičara, od Félixa Guattarija preko Arnea Naessa do Wolfganga Schirmachera, oblikuje posebno učenje o prirodi kao prirodi, ekozofija. Pri tome je Schirmacherov doprinos ekozofiji filozofski zacijelo najinstruktivniji.
Postoji greška u promatranju i tumačenju nacionalizma. U dijagnozi da je riječ o političkoj doktrini koja proizvodi mržnju, sukobe, ratove i patnju nema neke naročite mudrosti, kao što je nema ni u tvrdnji da je svjetonazor čija suština je diskriminacija lišen svakog moralnog, civilizacijskog i demokratskog legitimiteta. Nikakve koristi ni od vapaja da nacionalizam sramoti prevashodno vlastitu naciju (kad već tvrdi da tako nešto postoji), da je odvlači na historijske stranputice i da stvara budžetski deficit, korupciju, deranžirano pravosuđe, kulturnu provincijalizaciju, javnost zatrovanu nesagledivim količinama gluposti i, uopće, jednu fenomenologiju kretenizma čija količina, razuđenost i sveobuhvatnost zaslužuje enciklopedijsku klasifikaciju. Reklo bi se da takvi poredci i takvi sistemi vrijednosti dugoročno nisu održivi i da će se prije ili kasnije urušiti u bankrotu.
Pravednike rijetko pominjemo, kao da se stidimo, kao da bi voljeli da ih nije ni bilo. Podsjećaju nas na sramni period kada nismo htjeli da vjerujemo u ono što vidimo i čujemo. Mogli smo? Bilo je lakše pokriti se jastukom po glavi ili pojačati zvuk radija da prigušimo zvuk užasa oko nas. Birao se život umjesto obraza. Tretirati pripadnike drugih nacionalnosti kao ljudska bića u ratu se smatralo izdajom i slabošću.
Upravo na pitanju o tome da li su inicijative političkih stranaka oblik djelovanja ovlaštenog predlagača ili je riječ o brutalnoj kampanji protiv nezavisnosti sudova i tužilaštava, razlikuju se stavovi Milorada Novkovića, predsjednika VSTV-a; Meddžide Kreso, predsjednice Suda BiH i Vesne Budimir, zamjenice v.d. glavne tužiteljice Tužilaštva BiH. Dok se Budimir uopšte nije izjašnjavala o banjalučkim inicijativama, Novković i Kreso su izrazili suprotna stajališta