Svake godine, u ''boljem entitetu BiH'', postoji dan kada se vladajuća elita krene brinuti za status ratnih veterana i invalida i porodica poginulih boraca - to je 14. februar, ''Dan Boraca RS''.
Usred utakmice mladi je nogometaš sjeo na travnjak i, potpuno slomljen, zaplakao. Sa svakom njegovom suzom divljačka dreka s tribina stadiona u Puli se pojačavala, a navijači Dinama, pristigli iz proevropskog glavnog grada Hrvatske, egzaltirano su i sve jače imitirali majmune.
Nacionalisti, koji predstavljaju konstitutivne narode, žele i očekuju nacionalne predmete, ne građanske. Oni žele da deca izađu iz labave obrazovne mašine naučena da misle o sebi samo u granicama svog etniciteta. Njihova individualnost je pretpostavljena – politički, legalno, epistemološki – nacionalnom. Malo je prostora za “ja”, samo za “mi”. Ono što “mi” očekujemo od obrazovanja jeste neupitno, besprekorno, očigledno “nama” i, posledično, “njima”. Unutrašnja svrha bosansko-hercegovačkog obrazovanja, njegovo pravo značenje, oličeno u nacionalnoj grupi predmeta, nije toliko poslušnost koliko njegova epistemološka čvrstina.
Drukčiji je problem na stvari, i to moj novozagrebački susjed i drug zna, ali pretpostavljam da mu je teško o tome da govori, a ko zna ima li onih koji bi ga danas htjeli slušati i razumjeti.
Ministar spoljnjih poslova Bosne i Hercegovine, Zlatko Lagumdžija, iskoristio je priliku da obavi prvu zvaničnu posjetu u ovom svojstvu, te je obišao nama susjednu Bosnu i Hercegovinu. Time je očevidno htio da pokaže koliko je Bosna i Hercegovina zainteresovana za saradnju sa svojim najbližim susjedom Bosnom i Hercegovinom.