Druga nedelja snežnih vejavica obeležena je poslovičnom nesposobnošću i tradicionalnom dezorganizacijom srpske koalicione vlasti. Ukupan utisak je pojačan i histeričnim izveštavanjem većine medija, koji se međusobno takmiče u preuveličavanju i dramatizovanju posledica koje predizbornoj Srbiji nanosi , usred zime kad mu vreme nije, novopromovisani srpski nacionalni neprijatelj br. 2 - sneg. Promaja je i dalje neprikosnoveno na prvom mestu...
Svaki klub u bivšoj Jugoslaviji, uostalom, ima po jednoga Mitka, nekog Nikolu Nikića koji nije znao da je utakmica s Prištinom namještena, pa je zabio za 4:3. Kad su ono navijači skakali od sreće gledajući kako suigrači trče za Nikićem u klupku slavlja, a zapravo su ga lovili po terenu da mu jebu majku što ih je skratio za po soma maraka.
Završila je tako i ova pokora, i što smo naučili? Naučili smo, recimo, što je ironija.Splićanima je temeperatura morala pasti do skoro minus deset, da bi shvatili kako je grad u minusu, i kako valja izaći na ulice.
Poraznije je ipak što je veliki broj stanovnika spreman da ih pravda, da im oprašta, progleda kroz prste i na sljedećem dijeljenju glasova ih dovede u poziciju da se mreškaju od pola sedam do osam na televizijskim ekranima. Zaiste, ako pogledate aktuelne ulične ankete, svi ti ljudi, pored uočljive bezvoljnosti, primjetno su ravnodušni na očaj nedjelovanja aparata kojeg hrane porezima. Čak pravdaju vlast kako ne može više u cijeloj 'ovoj situaciji'. Pa dobro
To znači da prestanemo aplaudirati onima koji relativiziraju istorijske fakte i poriču počinjene i dokazane zločine, da se više ne ložimo na primitivizam i bahatost kao nacionalnu vrlinu, već da se svega toga gnušamo, jer je to moralno posrnuće i civilizacijska sramota. Da bi se odvažili ka reformama trebat će nam građanske časti i poštenja kako bi prepoznali zapaljive govore vjerskih zvaničnika u kojima se manipulira istinom i laži, kada se mjesta zločina nazivaju "oazama slobode i časti našeg naroda".
Zavejanim putem, eto male Doroti, Limenog Drvoseče, Strašila, Lava, psića Totoa pravo ka Velikom Ozu, svako sa svojim zahtevom. Da li je prvo ime za Velikog Oza Mićko, Zloćko, Dragan Franjin, svejedno je. Ionako se junacima pojavio jednom u obliku, velike glave, drugom u obliku lepotice, trećem kao čudovište, a četvrtom u obliku vatrene kugle.