Valja, dakle, dati nešto zauzvrat i "učiteljima, poštarima i apotekarima" iz unutrašnjosti, a ne samo uzimati njihove poreze i doprinose. Da se razumijemo, ovakav tip kritike odnosi se na ministarstva kulture, ne na Sarajevo Film Festival. Slatko je "počinjati divna prijateljstava" na atraktivnim turističkim lokacijama, naročito kad se troše državne pare, a država ne kaže jasno da nju za njene pare zanima isključivo šira društvena korist, a ne provincijalna servilnost lokalnog nazovidžetseta prema svjetskim "celebima".
Istraživački centar Vebometriks iz Španije djeluje pri Vijeću za naučna istraživanja (CSIC), jednoj od najpoznatijih istraživačkih organizacija u Evropi, a od bh. visokoškolskih ustanova najbolju poziciju dodijelio je Univerzitetu u Sarajevu, koji se našao na 1245. mjestu. Slijedi Univerzitet u Zenici (3034. pozicija), Univerzitet u Banjaluci (3186.), Univerzitet u Tuzli (3535.) i Panevropski Apeiron univerzitet (4680.).
Planeta je prošla daleko gore stvari od nas. Preživjela je zemljotrese, erupcije vulkana, pomjeranje tektonskih ploča i grebena, uticaj sunčevih pjega, magnetne oluje, izmjenu magnetnih polova, stotine hiljada godina bombardovanja kometama, asteroidima, meteorima… prošla je globalne poplave, tsunamije, požare, erozije, kosmičko zračenje, ledeno doba… A mi mislimo da će nešto plastičnih kesa i aluminijskih konzervi napraviti neku strahovitu štetu? Planeta neće nigdje! Mi ćemo nestati! Mi odlazimo! Pakujte se, ljudi, idemo!
U petak, 20. srpnja 2012. godine, državljanin Boro Nikolovski u jednom je spinutskom neboderu provalio u svoj privatni stan, u koji je za vrijeme rata uselio pripadnik Treće imotske bojne i ratni vojni invalid Zlatko Ljubičić. Poslije dvadesetak godina uzaludne pravne borbe, dvije godine nakon što je dobio de iure pravomoćno i de facto posve bezvrijedno sudsko rješenje o vlasništvu nad vlastitim stanom, Nikolovski je odlučio pravnu državu uzeti u svoje ruke: dok je nadstanar Ljubičić bio u rodnim Runovićima, Boro je zajedno odvjetnikom, sinom i grupom aktivista iz nevladinih udruga za zaštitu ljudskih prava razvalio vrata i oslobodio pedeset šest četvornih metara Republike Hrvatske.
Zar nije junak onaj ko se stavi na stranu slabijega, na stranu manjine u vremenima kada je taj slabiji, manji, u opasnosti? Zar takav ne zaslužuje nagradu, a kaznu onaj ko je na suprotnoj strani? Zar tako nije pravo? Zar nas i vjera ne uči da slabog zaštitimo, da mu pomognemo, a čak i onima koji pogriješe da oprostimo, da im ne sudimo mi, nego Onaj gore? Zar ljudi ne znaju razlikovati one koji rade za njih, od onih koji rade protiv njih? Zar ne znaju da je napsati slabijeg vrhunac moralne bijede i da to govori mnogo više o onome ko napada nego o napadnutome?
Dakle, vratimo se na početak: je li implementacija presude Sejdić - Finci pitanje Ostalih ili hrvatsko pitanje? Ovo prvo, mada nema nikakvih dilema da hrvatsko pitanje jeste neophodno rješavati u BiH, tačnije u Federaciji. Zašto se onda to krije u oblandi ove presude? Zar je jedini način da se riješi majorizacija Hrvata u BiH, majorizacija Bošnjaka? I na kraju, zašto se kao zmija noge krije bošnjački potpis na ovom sporazumu?
Prva osoba koja mi je govorila o zlu koje postoji u svijetu bila je moja baka. Ona je umrla 1948. ali ja je se živo sjećam jer se ona brinula o meni i bratu kad bi naša mama odlazila na posao. Ta sirota žena imala je više zdravog razuma od većine ljudi. Slušala je na radiju govore Mussolinija, Hitlera i Staljina, a znajući nekoliko jezika razumjela je kakve su sve imbecilnosti ovi govorili. Ali ono što ju je još više uznemiravalo od njihovih opakih govora bili su njihovi ushićeni sljedbenici. Tada to nisam shvatio, ali ona me je naučila nečemu za cijeli život. Čuvaj se takozvanih velikih vođa i kolektivnih euforija koje oni pokreću.
Konzervativna Evropska narodna stranka se ujedinila oko Orbana, i navodno je rekla predsjedniku Evropske komisije. Jose Manuelu Barrosu, da bude nježniji prema Mađarskoj nakon poraza Nicolasa Sarkozyja u Francuskoj. S druge strane političkog spektruma, Martin Schulz, predsjednik Evropskog parlamenta i jedan od najglasnijih Orbanovih kritičara, je branio svog socijaldemokratskog kolegu Pontu. Sve su to stranačke igre umjesto nepristrasne zaštite evropskih standarda.