Kod spremnih da se uhvate u koštac sa svim problemima ovog svijeta razočarenje se javi kad shvate s kakvom ustvari bagrom u svakom pogledu imaju posla. Dugo se ljuljuškaju na konopcu samouvjerene tvrdnje da nije sve tako sivo ali kad ih konačno opali po prstima, odmah nakon stavljanja tačke na kraju posljednje smislene rečenice donose konačnu odluku o prestanku djelovanja.
Svaki član moje obitelji u ovom trenutku na svojoj štednoj knižici ima 5000 eura. Ukupno 25 000 eura. To je daleko više nego što ima ista takva obitelj u bilo kojoj tranzicijskoj zemlji, osim Češke. Ondje bi moja obitelj imala ušteđenih 30 000 eura, ali ja sam zadovoljan i sa svojom Hrvatskom u kojoj su eto i moja djeca u nekoliko godina života uspjela uštedjeti toliki novac.
U 22 sata večeras novoizliveno zvono veće od Big Bena zazvoniće sa londonskog olimpijskog stadiona i privući poglede milijardi ljudi širom planete. Šta je to što ćete vidjeti? Kako izgleda savremena Britanija? Zadatak i izazov postavljen pred Dannya Boylea, umjetničkog direktora večerašnje ceremonije otvaranja, bili su da u samo tri sata predstavi svijetu britanski narod i društvo. Nadam se da će svi koji budu gledali ceremoniju ovdje vidjeti nešto za pamćenje i, možda, nakon toga, vidjeti Britaniju u novom svjetlu.
Mržnja je danas globalizovana jednako koliko i tržište, jednako koliko i savremeni mediji koji su je toliko gladni i žedni da su uvek spremni da je sami proizvode ako je ne pronađu već negde na terenu. A mržnja se lako uzgaja i jednostavno neguje. Nije ni skupa. Pitajte političare, oni dosta znaju o tome. Kad dovoljno naraste – medijski je izuzetno spektakularna. Dobro se 'slika', jednako dobro i prodaje. Kad se jednom primi, jako ju je teško iskoreniti, ali to je već sasvim druga priča. U svakom slučaju, svi smo neizbežno prožeti njome. Ovo je doba u kom nema nevinih.
Sve velike i inspirativne vođe i organizacije bilo gdje u svijetu bilo da se radi o Apple, ili Martinu Luteru Kingu ili braći Rajt, svi oni misle, djelaju i komuniciraju na potpuno isti način.
Elem, došli strani novinari u Hercegovinu pa pitali Rudija ima li šovinizma u Ljubuškom. "Ima, kako nema", odgovorio Rudi, "evo baš sinoć bio film o onom Hrvatu što je spašavao susjede iz logora." "Ne razumijem", zbunio se novinar, "po čemu je to šovinizam?" "Kako po čemu?!", odgovorio mu Rudi. "Što ih balija nije spašavao?!?"
Valja, dakle, dati nešto zauzvrat i "učiteljima, poštarima i apotekarima" iz unutrašnjosti, a ne samo uzimati njihove poreze i doprinose. Da se razumijemo, ovakav tip kritike odnosi se na ministarstva kulture, ne na Sarajevo Film Festival. Slatko je "počinjati divna prijateljstava" na atraktivnim turističkim lokacijama, naročito kad se troše državne pare, a država ne kaže jasno da nju za njene pare zanima isključivo šira društvena korist, a ne provincijalna servilnost lokalnog nazovidžetseta prema svjetskim "celebima".
Odlazak Željka Komšića iz Socijaldemokratske partije BiH, nije udarac od kojeg će se SDP teško oporaviti, već udarac od kojeg se posmrtni ostaci te stranke neće oporaviti nikako. Rezultat vladavine Zlatka Lagumdžije bit će, na kraju, ostvarenje snova Fahrudina Radončića, budućeg bošnjačkog lidera za kojeg je SDP već obavila najteži dio posla: Stranci demokratske akcije su izbijene poluge moći, neovisni mediji koji su godinama radili ono što je trebala građanska opozicija su skoro pogušeni, dok će ustavne reforme definirati BiH baš po mjeri vlasnika „Avaza“.