Prva osoba koja mi je govorila o zlu koje postoji u svijetu bila je moja baka. Ona je umrla 1948. ali ja je se živo sjećam jer se ona brinula o meni i bratu kad bi naša mama odlazila na posao. Ta sirota žena imala je više zdravog razuma od većine ljudi. Slušala je na radiju govore Mussolinija, Hitlera i Staljina, a znajući nekoliko jezika razumjela je kakve su sve imbecilnosti ovi govorili. Ali ono što ju je još više uznemiravalo od njihovih opakih govora bili su njihovi ushićeni sljedbenici. Tada to nisam shvatio, ali ona me je naučila nečemu za cijeli život. Čuvaj se takozvanih velikih vođa i kolektivnih euforija koje oni pokreću.
Konzervativna Evropska narodna stranka se ujedinila oko Orbana, i navodno je rekla predsjedniku Evropske komisije. Jose Manuelu Barrosu, da bude nježniji prema Mađarskoj nakon poraza Nicolasa Sarkozyja u Francuskoj. S druge strane političkog spektruma, Martin Schulz, predsjednik Evropskog parlamenta i jedan od najglasnijih Orbanovih kritičara, je branio svog socijaldemokratskog kolegu Pontu. Sve su to stranačke igre umjesto nepristrasne zaštite evropskih standarda.
Gospe je rekla: 'Ma pusti ti pope! To su ti sve štrace i farizeji! Da je moj mali živ sve bi ih posla u kurac!' Mama je rekla: 'Ne virujen da bi ga oni fra Ive bacila dva posto! Taj je lud ka kupus, jebate! Više mu ne iden ni na misu!' Gospe je pitala: 'N bava kua? Zašto ne ideš?' Mama je rekla: 'Jednom me uvatija tlačit na ispovidi! Satra me, čoviče! Kaže on meni, ti si ubojica! Ja reko koji ubojica, jebate jarac? Kaže on meni, znan tačno da si imala ambortus! Ja reko pa šta to tebe kuri bolac! I znaš šta mi je reka?' Gospe je pitala: 'Šta?' Mama je rekla: 'Reka je: I ja san jednom bija embrij!' Gospe je pitala: 'A ti?' Mama je rekla: 'Rekla san mu: Pa i sad si, papane!'
Da se podsetimo: teritorija BiH koja izlazi na more kod Neuma široka je tačno 9 kilometara, između graničnih prelaza Brest i Duži, što hrvatskim državljanima, osim pokazivanja pasoša, daje priliku da pokupuju sve što je u BiH jevtinije (naročito cigarete) dok se promeću između Dubrovnika i ostatka Hrvatske; znam, bio. Ta slaboumna ideja da se teritorija Hrvatske zauvek spoji putem besmislenog mosta do Pelješca potiče od HDZ, naravno. Ne zbog razloga domoljubnih, nego zbog proverene prilike da se na niskogradnji pljačka budžet.
Da je netko drugi potpalio šumu, svi bi skočili na noge. Kao što bi skočili da su tone ribe u rijeci pobili Srbi, Hrvati ili Bošnjaci. Ovako od prirodne katastrofe jača je ona neprirodna katastrofa iz udarnih termina i naslovnica. Oni sa sitnim mrvicama misli na budućnost i s ogromnim željama za meko ispod sebe, veća su katastrofa od svih požara. Pustoše zemlju, a nema ih tko ugasiti.
Na ‘Jadranskim’ lignjama je žig made in Singapore, ‘divlji’ brancini imaju samo jednu peraju od bazenskog plivanja u krug, a škampi imaju okus pernatog jastuka… I koštaju ko da imaju Swarowski zadak… O posluzi da ne pričam. Zbrda-zdola skupljeni nesretnici s brda i dolina širom Lijepe naše i njenih prijateljskih susjeda, mladići bez volje za radom, apriori nadrkane zaboravne ljepotice koje se žele što prije udati za bogatog stranca, smsanje, nervoza i šlamperaj…
Znam da bih nešto morala učiniti za sebe i na sebi. Nije pristojno u svijetu u kome su muškarci u šezdesetoj dečkići a žene u četrdesetoj potrošene babe izgledati kao da imaš pedeset. Ipak, neću učiniti ništa. I nisam ogorčena što žene ne smiju ostarjeti. Umorila me borba za ženska prava jer žene u njoj ne žele sudjelovati.