Dok se Sarajevo posljednjih godina guši u građevinskoj ekspanziji, paralelno traje i borba za očuvanje jednog od najvažnijih resursa glavnog grada – pitke vode.
Već mjesecima stručnjaci, ekološki aktivisti i dio javnosti upozoravaju na posljedice Nacrta privremene odluke o zaštiti izvorišta pitke vode na području Sarajevskog polja. Kritičari tvrde da bi predložena rješenja mogla otvoriti vrata gradnji na prostoru koji je decenijama bio pod strogim režimom zaštite.
Među najglasnijim protivnicima takvih izmjena je predsjednik Udruženja Eko akcija Anes Podić, koji upozorava da bi dugoročne posljedice mogle biti katastrofalne – od ugrožavanja kvaliteta vode do trajnog uništavanja izvorišta koje snabdijeva najveći dio Sarajeva.
BUKA: Gospodine Podiću mjesecima upozoravate na štetnost Nacrta privremene odluke o zaštiti izvorišta pitke vode na području Sarajevskog polja. Ponovimo još jednom, kako to tačno utiče na vodozaštitnu zonu u Sarajevu, odnosno posljedično na pitku vodu u Sarajevu?
Na cijeli problem upozoravamo još od 2016. kada je Kanton Sarajevo promijenimo Zakon o vodama kojim se nadležnost za donošenje odluka o vodozaštitnoj zoni glavnog izvorišta vode za Sarajevo spušta sa federalnog na kantonalni nivo.
Šta je problem? Problem je što mi imamo organizovani lobi koji je pokrio razne dijelove našeg političkog aparata. Gdje je namjera da se ova vodozaštna zona drastično smanji.
Istovremeno, mjesto gdje se nalazi vodozaštna zona, to je Sarajevsko polje, je izuzetno vrijedno i sve vrijednije građavinsko zemljište. I neko zaista ne žali ni truda, ni obraza da progura izmjene kojima bi se na kraju preko 250 hektara vodozaštne zone, koje je sad na papiru strogo zaštićena u Sarajevskom polju, pretvorilo u građavinsko zemljište.
Poređenja radi, to je prostor na koji možete izgraditi stotinu naselja veličine one čuvene sarajevske “Tibre”.
BUKA: Ovo je treći pokušaj donošenja privremene odluke, nakon izmjena pravilnika na federalnom nivou koji reguliše vodozaštitne zone iz 2012. Izgleda da je vlast, bez obzira ko je čini, uporna u svojim namjerama?
Ovo je izvanredna potvrda teze da je jedina tuča odnosno glavna bitka naših političara u tome da se osvoji uloga posrednika između onih koji imaju novac i naših prirodnih i društvenih resursa. U ovom slučaju, taj vrijedni resurs je prostor koji bi, ako se ovo uspije osvojiti, otvorio put da se gradi sve i svašta.
Ovo je treća verzija odluke. Prva je bila 2017. tad smo imali komisiju na čemu je čelu bila univerzitetska profesorica.
Obim predložene zašite je bio puno veći nego sada. I pored toga što se oslonjao na isti zakonski okvir. Međutim, tad nije prošlo jer je tadašnji načelnik Ilidže Senaid Memić, bio protiv.
Drugi pokušaj se desio 2023. godine. Tad smo imali nešto lošiju verziju odluke, ali je to povučeno s dnevnog reda Skupštine. I sad imamo ovaj pokušaj gdje je taj prostor ogoljen do krajnjih granica. Ako ovo prođe, imaćete mogućnost da napravite termoelektralnu na svega nekih stotinjak metara od mjesta gdje se iz podzemlja crpi voda za piće za Sarajevo.
BUKA: Imali smo primjer gdje se načelnik jedne opštine bunio. Već sada imamo mišljenje opštine Stari grad i grada Sarajeva koji podržavaju ovu namjeru, ovu odluku. Zbog čega je njihov stav takav?
To sve ide po straničkim linijama.
Imamo tu načelnike koji su iste opcije i onda po tim linijama ide i podrška. Mada bune nije bilo na drugim mjestima. U Novom Gradu je načelnik iz druge političke opcije, ali mislim da ova odluka na kraju svima odgovara ovako ili onako jer će svi na neki način omastiti brke.
Kvadrat stana je najskuplji u Sarajevu koje je kao glavni grad i glavna meta ovih građevinara, pa je i građevinski lobi najjači. On kupuje sve, i vlasti i opoziciju, tako se oni i ponašaju.
Vidjećemo na kraju kad dođe do glasanja da li će biti ikakvih razlika, da li će sve biti unaprijed dogovoreno: da su neki kao za, neki su kao protiv, da li će uopće biti značajne opozicija ovome, ali zaista nisam optimist da nas političke elite mogu izvući i riješiti ovaj problem.
BUKA: Šta ako lobi bude jači?
Pa onda, dugoročno Sarajevo ostaje bez vode za piće. Ova vodozašna zona se štiti još od 60-ih godina, imamo decenije istraživanja, do ovih sadašnjih granica se nije došlo tek tako, timovi predratnih, izvanrednih stručnjaka su radili na tome i čak je bio tada plan da se ova zaštita vremenom i proširi. Međutim, mi smo dobili upravo suprotno.
To je očito trend u današnje vremenu gdje je samo bitno što bolje naplatiti mandat, a kako će ljudi poslije živjeti, to nikoga nije briga.
BUKA: Imali smo čak i upozorenja bivših direktora Vodovoda i kanalizacije, kada se govorilo o brojnim ilegalnim aktivnostima, od izvođenja građevinskih radova, do odlaganja otpada i sl. Zašto institucije ćute i zašto ne reaguju?
Ovaj prostor je napadnut već godinama na razne načine.
Imamo gradnju, čak i u prvoj vodozaštitnoj zoni: građene su vile, građeni su domovi za stare, imamo restorana, imamo čak i višepratnica. Za te objekte je Opština Ilidža uglavnom bez ikakvih problema, bez ikakvog zakonskog uporišta izdavala građevinske dozvole. Direktori vodovoda su godinama upozoravali, slali prijave, međutim mi imamo potpuno nefunkcionalan aparat, inspekcija i policije koji ne radi svoj posao i posljedica je potpunog bezakonja.
Nakon što je izglasan nacrt, imali smo cijelu kampanju iz ovih stranaka koje su ga podržale, SDP, Narod i pravda, Naša stranka. Argumentacija je bila da ova odluka više ne važi, onda je bilo da su te kazne u jugoslovenskim dinarima, pa su nenaplative, što uopšte nije tačno. Izmjenama kantonalnog zakona o vodama iz 2016. je eksplicitno navedeno da ova odluka iz 1987. i dalje važi, sve dok ne bude donesena nova. Znači, tu nikakvih dilema nema.
Što se tiče kazni, i Zakon o vodama Federacije i Zakon o vodama kantona je propisao izuzetno visoke kazne za prekršioce. Međutim, inspekcija, kao i na mnogim drugim poljima, svoj posao ne radi. I posljedica je stanje potpune anarhije.
I anarhija koja će se, ako ovo prođe, legalizovati.
BUKA: Pitka voda se tiče svih, pa i onih koji dižu ruke u skupštini. Međutim, građani se ne uznemiravaju nešto previše. Zbog čega?
Nažalost naše društvo pravi toliko nevolje da su građani zasićeni problemima. Država nam se krpi, rasipa svakih nekoliko mjeseci. Ovo oko vode djeluje kao tako dugoračan problem da ljudi zaista nisu ni svjesni šta će im se na kraju desiti. A desiće se to da ili će nam voda biti desetak puta skuplja nego što je sad plaćamo, ili ćemo morati na kraju kupovati flaširanu vodu.
U Sarajevu koje leži na vodi, u BiH koja je po zalihama pitke vode peta u Evropi, desiće se da će grad ostat bez vode zbog gramzivih i korumpiranih političara.