Svake godine Reuters Institute Digital News Report predstavlja svojevrsni pregled stanja globalne medijske industrije, ali ovogodišnje izdanje donosi nešto više od pukog presjeka trendova. Izvještaj za 2026. godinu pokazuje da se svijet vijesti nalazi usred duboke transformacije koja više ne pogađa samo medijske kuće, već i samu ideju o tome kako građani dolaze do informacija.
U vremenu obilježenom ratovima, političkom polarizacijom, ekonomskom neizvjesnošću i sve prisutnijom umjetnom inteligencijom, publika ne prestaje tražiti informacije. Međutim, sve manje ih traži na mjestima na kojima su ih mediji navikli nuditi.
To je možda i najvažnija poruka cijelog izvještaja.
Godinama se govorilo o padu tiraža, gašenju štampanih medija i migraciji publike na internet. Danas se pokazuje da je i sama digitalna tranzicija ušla u novu fazu. Portali, koji su godinama predstavljali budućnost medija, više nisu glavno mjesto na kojem ljudi dolaze do vijesti.
Po prvi put otkako Reuters prati ove pokazatelje, društvene mreže i video platforme postale su dominantan ulaz u informativni sadržaj. Više od polovine ispitanika navodi da vijesti prati putem društvenih mreža i video servisa, dok je broj onih koji dolaze direktno na web stranice i aplikacije medijskih kuća pao ispod tog nivoa. Nije riječ o nagloj promjeni, nego o procesu koji traje godinama, ali je sada prvi put postao vidljiv i u ukupnim globalnim brojkama.
Za medijske organizacije to predstavlja mnogo veći izazov nego što se na prvi pogled čini. Većina redakcija posljednju deceniju provela je gradeći digitalne proizvode, razvijajući portale, aplikacije, pretplate i strategije za privlačenje publike na vlastite platforme. Reuters sada pokazuje da publika sve manje dolazi direktno medijima, a sve više do sadržaja dolazi posredno, preko Facebooka, Instagrama, YouTubea, TikToka ili različitih agregatora.
To ujedno znači da mediji sve manje kontrolišu odnos sa svojom publikom.
Posebno zanimljiv dio izvještaja odnosi se na video sadržaj. Reuters bilježi da online video više nije format budućnosti, nego dominantan oblik konzumacije vijesti. Čak 77 posto ispitanika prati video vijesti svake sedmice, a u gotovo svim analiziranim državama više ljudi prati vijesti putem internetskog videa nego putem televizijskih dnevnika. Ono što dodatno zabrinjava tradicionalne medijske kuće jeste činjenica da rast video publike ne dolazi na njihovim platformama. Naprotiv, gledanost video sadržaja na vlastitim stranicama medija opada, dok najveći rast ostvaruju YouTube, TikTok i Instagram.
Ovaj trend direktno utiče na način na koji se proizvodi novinarstvo. Generacije koje danas ulaze u medijski prostor sve manje čitaju dugačke tekstove kao primarni format informisanja. To ne znači da kvalitetni tekstovi gube značaj, ali znači da se prvi kontakt publike sa pričom sve češće ostvaruje kroz video, podcast ili kratki format na društvenim mrežama.
Izvještaj istovremeno pokazuje i rast uticaja individualnih kreatora sadržaja. Gotovo polovina ispitanika navodi da dio informacija dobija od različitih influensera i autora koji djeluju izvan tradicionalnih redakcija. Publika ih doživljava kao autentičnije, zanimljivije i lakše za razumjeti. Međutim, istovremeno ih smatra manje pouzdanim od profesionalnih medija. Upravo u tom paradoksu nalazi se jedna od najvažnijih lekcija za novinarstvo danas. Ljudi ne odbacuju profesionalne medije zato što ih smatraju nepotrebnim, nego zato što često smatraju da su drugi formati pristupačniji i bliži njihovom svakodnevnom iskustvu.
Možda još zabrinjavajući od promjene platformi jeste pad interesa za vijesti. Reuters bilježi kontinuiran rast broja ljudi koji vijesti prate samo povremeno i bez većeg interesa. Broj takozvanih „news lovers“, korisnika koji aktivno traže informacije i redovno ih prate, opada gotovo svuda u svijetu. Istovremeno raste broj građana koji se od vijesti udaljavaju, ne zato što im nisu dostupne, nego zato što ih doživljavaju kao izvor stresa, frustracije ili zamora.
Takav razvoj događaja ima posljedice koje prevazilaze samu medijsku industriju. Pad interesovanja za vijesti nije samo poslovni problem za izdavače. On postaje i demokratski problem jer smanjuje broj građana koji aktivno prate političke procese i učestvuju u javnim raspravama.
Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje povjerenje u medije. Globalno povjerenje u vijesti palo je na najniži nivo otkad Reuters provodi istraživanje. Istovremeno, zabrinutost zbog dezinformacija i lažnih vijesti raste gotovo svuda u svijetu. Međutim, upravo u tom segmentu izvještaj otkriva još jedan paradoks savremenog informativnog prostora. Ljudi najviše koriste platforme kojima najmanje vjeruju. Povjerenje u informacije na društvenim mrežama znatno je niže od povjerenja u tradicionalne medijske brendove, ali to ne sprječava publiku da ih koristi kao glavni kanal za dolazak do vijesti. Praktičnost i dostupnost pokazali su se važnijim od povjerenja.
Na horizontu se već nazire i nova promjena. Umjetna inteligencija još nije postala dominantan kanal informisanja, ali Reuters bilježi njen brz rast, posebno među mlađim korisnicima. Ljudi AI alate koriste kako bi dobili sažetke složenih tema, dodatna objašnjenja ili mogućnost da postavljaju potpitanja. Drugim riječima, publika više ne želi samo informaciju, nego i pomoć u njenom razumijevanju. Upravo tu se krije jedan od najvećih izazova za budućnost novinarstva.
Ako se iz cijelog izvještaja može izvući jedna ključna poruka, onda ona glasi da problem medija nije nestanak publike. Publika je i dalje tu, možda čak i aktivnija nego ikada kada je riječ o vremenu provedenom na internetu. Problem je što su se promijenili putevi kojima ljudi dolaze do informacija. Mediji koji i dalje razmišljaju prvenstveno kroz logiku portala i direktne posjete suočavaće se sa sve većim poteškoćama. Oni koji uspiju prilagoditi sadržaj novim navikama publike, zadržavajući pritom profesionalne standarde i kredibilitet, imaće priliku da opstanu i u novom medijskom okruženju.
Reutersov izvještaj zato ne treba čitati kao priču o krizi novinarstva. Prije bi ga trebalo posmatrati kao upozorenje da se način na koji ljudi traže, pronalaze i razumiju informacije mijenja brže nego što se većina medijskih organizacija uspijeva prilagoditi.