Sve
stranke su 2014. u predizbornim programima imale kresanje javne potrošnje, do
čega nije došlo i neće ni doći, kaže Žarko Papić, analitičar i direktor
Inicijative za bolju i humaniju inkluziju
Gospodine Papiću, je li
istinski otvoren proces reformi u BiH?
–
Proces reformi je retorički otvoren, govorim o političkim izjavama, a u
praktičnom smislu marginalno. Usvojen je novi zakon o radu, to jeste bio
reformski zadatak. Napravljeno je nekoliko pogrešnih poteza, pa se povlačilo iz
tih poteza, poput primjera oporezivanja toplog obroka. Ali, ono što je ključno
za reforme u BiH nije taknuto i bojim se da neće ni biti taknuto. To je javna
potrošnja. U administraciji FBiH radi približno 70.000 ljudi, oni troše više od
1,5 milijardi KM iz budžeta, oni su svi partijski vojnici. Ako prevedemo brojke
na nivo BiH, u javnom sektoru, bez javnih kompanija, radi približno 200.000
ljudi. Dodajte javne kompanije, to je oko 240 hiljada ljudi, a ukupno je
zaposleno 715 hiljada ljudi.
Specijalni kanali
Dakle,
ogroman je procent ovih u javnom sektoru. Zašto? Zato što i u školama,
bolnicama, a da ne govorim u administraciji, od šofera, kafe-kuharice do
savjetnika, sve su partijski vojnici. U to se ne smije dirnuti, jer se time
onda gube izbori. Sve političke stranke su 2014. u predizbornim programima
imale radikalno kresanje javne potrošnje, do čega uopšte nije došlo i neće ni
doći zato što za dvije godine imamo nove opšte izbore. Tako da je ključna tačka
reforme kresanje javne potrošnje, a na to se ne smije ići iz političkih
razloga. Zato se zadužujemo da bismo finansirali tu javnu potrošnju.
Ljudi odlaze iz države.
Nude im se poslovi poput kuhara za 2.000, šumara za 1.500 eura. Kako da
zadržimo mlade, ali i cijele porodice i je li kasno da o tome uopšte
razmišljamo?
–
Mi smo već uveliko izgubili značajan dio kapitala mladih ljudi, s obzirom na to
koliko ih je otišlo. Velika je opasnost da se taj proces nastavi, moguće i ubrza.
Jednostavno, riječ je o tome da silna birokratija svrhu svog postojanja nalazi
proizvodnjom papira i traženjem puno papira. Ne možete vi skratiti značajno
rokove za formiranje malog biznisa, za nekog mladog čovjeka, ako troje ljudi u
administraciji mora nešto kobajagi raditi da biste vi to dobili. Riječ je o
tome da nema nikakvog ozbiljnog stimulansa za ostanak, a onda je riječ i o
opštoj atmosferi i realnoj situaciji u kojoj su, haj’mo direktno govoriti,
nepotizam i korupcija postali nešto normalno. Više nije sramota uzimati
nekoliko stotina maraka za bilo šta ili ne znam koliko maraka za nečije
zapošljavanje. Kad živite u jednoj sredini koja je već kancerogena, ta
atmosfera mladim ljudima ne da ne odgovara, nego shvataju da oni ne mogu, ako
nemaju specijalne kanale, partijske ili rođačke, ništa ozbiljno napraviti.
Posljednjih mjeseci se
mnogo priča o referendumu u RS-u. Sam predsjednik RS-a kaže da će to
“zadovoljstvo” koštati oko tri miliona KM? Imamo li baš novca za razbacivanje?
–
Naravno da nemamo novca za razbacivanje, ali prije nego što pređem na tu tzv.
temu referenduma, moram reći da u BiH postoji novac. Pazite, imate situaciju u
kojoj više od milijardu javna preduzeća duguju za poreze i doprinose. Vi kao
građanin ćete, ako za hiljadu maraka ne prijavite porez, prekršajno odgovarati,
ako je to preko tri hiljade, krivično ste odgovorni. Zašto svi direktori tih
preduzeća i ministri koji su im to odobrili ne odu u zatvor? To je krivično
djelo. Druga stvar, socijalna davanja bi se mogla značajno povećati u zemlji
koja je među pet najsiromašnijih zemalja Evrope. Srednja klasa je totalno
uništena. Nemate ono što je osnova svake demokratije, u svakom društvu. Nije
osnova demokratije u razvijenom ili bilo kakvom društvu elita bogataša i veliki
broj siromašnih. Upravo srednja klasa koja normalno živi se može ponašati
građanski. Dakle, ima para, samo malo smanjivanje plata u administraciji
omogućilo bi ogroman porast sredstava za socijalna davanja. Sad se vraćam na
ovo, to je ambijent u kojem se dešava ova politička situacija. Lokalni izbori
neće biti lokalni, nego će glumiti opšte izbore na opštim nacionalnim temama.
Niko u lokalnim zajednicama neće otvarati teme asfaltiranja puta, broja
siromašnih, nove zgrade za centar za socijalni rad… Svi će se sada dijeliti
na naše i njihove. Došlo je ponovo do etničke homogenizacije, iako analitički i
objektivno gledano Izetbegović i Dodik rade jedan drugome u korist. Svaki napad
Dodika na Izetbegovića i obratno diže rejting onome koji je napadnut u njegovom
glasačkom tijelu. Mislim da je politička situacija veoma loša, narod se uplašio
i to je bila svrha ovog izmišljenog sukoba, a dodatna svrha je da se prikrije
stvarna kriza u Federaciji. Jer pazite, vidjeli ste prije neki dan HDZ hoće da
reorganizuje Federaciju, SDA kaže da ne znaju o čemu oni govore, oni su
pozitivno diskriminisani. Tu ključa ozbiljan sudar. I ta kriza stalno tinja.
Dobro je što će BiH po svemu sudeći biti prihvaćena aplikacija. Mada, treba
voditi računa da EU u ovom trenutku ima veliki interes da prihvati tu
aplikaciju, koja nema unutrašnji kredibilitet osim formalno, ali ima spoljni
kredibilitet. Evropskoj uniji se nakon šest godina pojavila zemlja koja hoće da
uđe, a ima već zemalja koje izlaze. Njoj jako treba „svježa krv“, pa će k’o i
Bugarsku i Rumuniju nas primiti na protekciju, političku štelu, zato što njima
to treba. To je opet dobro za nas, to je kolateralna korist. I Bugare i Rumune
su primili samo da ih Rusi ne poklope, pa nek’ i nas prime da nas ne poklopi
bilo ko.
Priče o zveckanju oružjem,
hladnom ratu u regionu ništa dobro ne donose običnom svijetu. Smijemo li se
nadati da će to potrajati koliko i kampanje u državama bivše SFRJ?
–
Do neke relaksacije, govorim o političkoj atmosferi, doći će poslije završetka
izbora. U Hrvatskoj je to za manje od sedam dana, u BiH nešto malo duže. Ali,
dok se ne riješe osnovni problemi ili dok se ne prestanu rješavati pogrešno,
mi, pa ni vi u sredstvima informisanja, ne znate istinu. Niko ne zna istinu.
Nas svi lažu. Mislim da bi veoma bitno bilo, zvuči jeretički, da se potpuno
povuku i OHR i PIC iz BiH. U ovom sudaru dva koncepta, vrlo ću uslovno
govoriti, centralističkog i separatističkog, indirektnu i direktnu političku
podršku dobija ovaj centralistički, što izaziva jačanje separatističkog. Kad bi
se ovi povukli, tog momenta bi ovi drugi morali da shvate da ne pali ni jedno
ni drugo. Ne može. BiH mora ostati u svojim granicama, jedini način da
preživimo je da budemo u tim granicama i da nam se ne miješa niko sa strane.
Moram reći da je odlazak funkcionera RS-a u Beograd na sastanak sa Vučićem,
koliko god su to diplomatski iznijeli pa nisu podržali referendum, direktno
miješanje Srbije u unutrašnje poslove BiH. Najdirektnije. Nema tu mane ni
Hrvatskoj, samo što oni to rade malo suptilnije. Da nas ostave same, mislim da
bismo se bolje snašli.
Jesmo li mogli izbjeći
novo zaduženje kod MMF-a, a da s druge strane ne povlačimo sredstva IPA fondova
koja propadaju zbog priča o prenosu nadležnosti?
–
Pazite, statistika je jedna krajnje varljiva stvar. Vi kad kažete da je ukupan
spoljni i unutrašnji dug BiH oko 45-46 posto društvenog proizvoda, pa onda
kažete kod Hrvata je tek sad sišlo ispod 80 posto, i Srbija je tu negdje između
60 i 70 posto, onda je to divno. E, nije! Zaduženost Njemačke je puno veća u procentima
od društvenog proizvoda, ali njemačka privreda tu zaduženost može podnijeti. A
bh. privreda, s obzirom na deficite u spoljnotrgovinskom bilansu, ne može. To
poređenje definitivno nije relevantno. BiH jeste prezadužena, istina duplo više
RS nego FBiH. Mada i u Federaciji se malo friziraju ove brojke, jer niko ne
uzima kantonalne dugove u obzir itd. Glavni je problem ne sama veličina
zaduženja, mada će sa ovim kreditom MMF-a učešće spoljnjeg i unutrašnjeg duga u
društvenom proizvodu značajno porasti za nekoliko procentnih poena. To što se
kaže povoljni su uslovi – jesu đavola. Zato što vas uz malu kamatu s druge
strane sačeka da sve obavezne rezerve morate držati u stranim bankama sa skoro
nula kamatom. Pa, kad prebijete te dvije stvari, ništa povoljniji uslovi nisu.
Na jednoj strani vam daju, na drugoj uzimaju.
Dvije svrhe kredita
Problem
je naravno struktura korišćenja javnog duga, a javni dug se koristi za
pokrivanje budžetskih deficita i nizašta drugo, koji služi za održavanje ove
javne potrošnje. Kredit MMF-a, sad bih pojednostavio, ima dvije svrhe. Jednu
namjernu – to je da omogući da BiH vraća strane dugove komercijalnim stranim
bankama, dakle, da njih ne dovede u ozbiljan problem, a nehotice – oni time
finansiraju održavanje na vlasti partija. To ne žele, ali to je kolateralna
šteta tog zaduživanja. Do koje granice to može ići, to je sad stvarno veliko
pitanje, ali ključna stvar je totalna promjena strukture tog javnog duga, jer
jako je dobro što sad dio kredita ide, i to nisu MMF-ovi, u autoputeve. Pazite,
ni to nije investicija koja se brzo vraća. Ona je jako korisna, oživiće
okolinu, ali vi nemate modalitete u kojima biste podržavali i domaće i strane
investicije. Nemate pravu razvojnu banku, ako mogu tako da kažem, koja bi uzela
kredit od Evropske banke za obnovu i razvoj i onda ga distribuirala domaćim i
stranim, a ne samo stranim investitorima. Jer sve analize pokazuju da to što su
strane investicije je jako dobro što se tiče zapošljavanja, ali što se tiče
ostajanja neto profita u zemlji je diskutabilno.
Republika Srpska se
dodatno zadužila prodajom obveznica i trezorskih zapisa za 55 miliona KM. Vaš
komentar?
–
To jeste dodatno zaduženje i ono ima višestruke negativne posljedice. S jedne
strane sve komercijalne banke vole da se osiguraju kupovinom obveznica i
trezorskih zapisa, što je ustvari davanje kredita entitetu, vlasti, jer puno su
veće garancije da će biti vraćeni. Ovi će povući iz MMF-a da vama vrate, a ne
da daju privredi. Ali, time se smanjuje kreditni potencijal banaka za privrede,
smanjuju se mogućnosti kreditiranja stvarnih ekonomskih aktivnosti. Vi u strukturi
kapitala kreditnih potencijala neke banke imate negativan proces, gdje sve više
finansirate, sad ću pojednostaviti, kreditom preko zapisa i obveznica javnu
potrošnju nekog entiteta, a s druge strane sve manje imate para da kreditirate
stvarne privredne aktivnosti ili morate zaoštriti uslove da biste smanjili
interes, ako mogu tako da kažem. I naravno, onda se povećava zaduženost RS-a,
što jeste ozbiljna mana. Sve to ima granice, s obzirom na nivo proizvodnje u
RS-u, na nivo zaposlenosti… Jednog momenta će se doći u situaciju da banka za
obveznicu traži kamatu 10 posto. Hipotetički govorim. Te su kamate, kada je
riječ o RS-u, puno veće nego prije tri godine i onda se gomilaju dugovi. Jednog
momenta ćete doći u situaciju da nećete moći i onda ćete se uvijek spašavati sa
MMF-om. Da budem jasan. Brojke su varljive, federalna situacija je bolja, ali
nije sjajna. Isti proces je u Federaciji.
Šta bi moglo predstavljati
rješenje za društvenu i privrednu klimu u BiH?
–
Tu čarobnog štapića nema. Ima više procesa koji se moraju otvoriti. Cilj bi bio
da ove političke partije koje su na vlasti od rata pa do sada, uz male pauze u
raznim vrstama koalicija, ali sa dominirajućom ulogom, to više ne budu. To je
već potpuno metastaziralo kad je riječ o korupciji u svemu i svačemu. Kako njih
skinuti sa vlasti? Oni će, da bi ostali na vlasti, praviti nacionalne tenzije,
zaoštravati. Jednom je to referendum, 2018. će biti Boga pitaj šta. Morate
kratiti javnu potrošnju, morate im skidati biračko tijelo. Vozač u vladi, kojeg
je zaposlio ministar iz bilo koje od partija, glasa za tu partiju, ali ne glasa
za njen program, već za svoje radno mjesto. On to tako razumije. S druge
strane, mora se napraviti nekakva, uslovno ću reći, lijeva socijaldemokratska
stvarna alternativa, koja neće ići na apstraktni sukob između građanskog i
nacionalnog, pa reći ili jedno ili drugog. Afirmacija građanskog moguća je samo
ako se podrazumijeva da postoji i nacionalni identitet. Riječ je uvijek o
balansu.
Izvor Oslobođenje