Advokatica iz Banjaluke Jovana Kisin Zagajac za BUKU govori o raciji na Palama, policijskoj brutalnosti, nadležnosti policije, a savjetuje i šta građani mogu da urade kad se nađu u situaciji kad se dešava racija u ugostiteljskom objektu.
Kako komentarišeš navode o policijskoj brutalnosti na Palama?
Javnost je s razlogom uznemirena. Veliki broj građana tvrde da su udarani, ponižavani i držani pod prinudom, navode da su tražili ljekarsku pomoć, a postoje i snimci koji zahtijevaju ozbiljnu i nezavisnu provjeru. S druge strane, MUP tvrdi da sredstva sile uopšte nisu korišćena. Upravo zbog tako potpuno suprotnih verzija nije dovoljno da MUP sam za sebe saopšti da je sve bilo zakonito. Organ čiji se službenici optužuju ne može biti jedini arbitar sopstvenog postupanja. Navodi građana i izvještaji o povrijeđenima zahtijevaju postupanje tužilaštva i stvarnu, a ne samo internu kontrolu. Mi smo u Banjaluci više puta gledali isti obrazac: prvo se upotreba sile opravdava navodnim nepostupanjem po naređenju, a zatim se javna rasprava preusmjerava na karakter, političku pripadnost ili ranije ponašanje građana. Međutim, zakon ne pita da li je neko policiji simpatičan, da li je „problematičan“ ili da li se nalazi u objektu koji radi nezakonito. Pitanje koje javnost postavlja a zakon prepoznaje jeste da li je sila bila neophodna i srazmjerna konkretnom ponašanju tog lica. Evropski sud za ljudska prava ima vrlo jasan standard: svaka fizička sila prema licu koje se nalazi naspram policije, a koja nije strogo izazvana i učinjena neophodnom ponašanjem tog lica, predstavlja povredu ljudskog dostojanstva i može dosegnuti povredu člana 3. Evropske konvencije.
Potrebno je u startu razdvojiti dvije važne činjenice: kontrola ugostiteljskog objekta može biti zakonita, ali to ne znači da je zakonita i svaka radnja policajaca tokom kontrole. Navodi o udaranju i ponižavanju moraju biti nezavisno ispitani, uključujući snimke, medicinsku dokumentaciju i izvještaje o upotrebi sile. MUP ne može sopštenjem sam sebe osloboditi odgovornosti.
U saopštenju koje je MUP RS juče poslao pisali su o nedostatku dovola za rad kluba, kakve to veze ima sa nadležnosti MUP-a, a na kraju krajeva i sa premlaćivanjem građana?
Postojanje odobrenja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti prvenstveno kontroliše tržišna inspekcija, dok druge inspekcije kontrolišu protivpožarne, sanitarne, građevinske i ostale uslove. Važeći Zakon o ugostiteljstvu nalazi se upravo u resoru Ministarstva trgovine i turizma, a kontrola odobrenja za rad spada u inspekcijski nadzor. Policija može uočenu nepravilnost evidentirati i prijaviti nadležnoj inspekciji. Može kontrolisati lica koja obavljaju poslove obezbjeđenja i reagovati ako se narušava javni red. Ali činjenica da vlasnik ili zakupac nema potrebnu dozvolu ne pretvara nekoliko stotina gostiju u učinioce prekršaja i ne daje policiji pravo da ih udara, vrijeđa ili ponižava.
Zato je saopštenje MUP-a u tom dijelu pokušaj zamjene teza. Čak i da su svi navodi o nezakonitom radu objekta tačni, oni mogu opravdati kontrolu objekta, prekršajne postupke protiv odgovornih lica i obavještavanje inspekcije. Ne mogu opravdati nesrazmjernu silu prema gostima. Zakonitost ulaska ili kontrole ne znači automatski i zakonitost svake radnje koja je nakon toga preduzeta.
Kada je racija opravdana po zakonu, a kada prekomjerno korištenje sile? Da li možemo reći da su se pripadnici MUP-a drže zakona u ovom slučaju?
„Racija“ nije posebno policijsko ovlašćenje koje policiji daje neograničena prava, to je više praktičan i medijski naziv za organizovanu policijsku kontrolu. Svako pojedinačno policijsko ovlašćenje unutar te akcije mora imati svoj zakonski osnov. Svaka službena radnja prema građanima: legitimisanje, ograničavanje kretanja, pregled, privođenje ili upotreba sile mora imati uporište u zakonu. Okružni sud u Banjoj Luci već je pravosnažno utvrdio da nijednim zakononskim niti podzakonskim aktom nije propisano šta tačno podrazumijeva mjera „racije“ i kako se sprovodi te da je primjene sile za vrijeme „racije“ dozvoljena samo kada je neophodna i srazmjerna, radi odbijanja napada, savladavanja stvarnog otpora ili sprečavanja bjekstva. Nije dovoljno reći da neko „nije postupio po naređenju“. Mora se znati koje naređenje, kome, zbog čega i kakav je otpor pružen ali isto tako prije primjene sile mora se izdati naređenje. Zakon istovremeno nalaže da se policijska ovlašćenja primjenjuju sredstvima kojima se zakoniti cilj ostvaruje uz najmanje štetnih posljedica.
Neposlušnost sama po sebi nije zakonit osnov za primjenu sile. Mora se utvrditi kakvo je naređenje izdato, da li je bilo jasno i zakonito, kome je bilo upućeno, kakav je otpor pružen i zašto blaža mjera nije bila dovoljna. Jedno je lice koje fizički napada policajca, a potpuno drugo lice koje postavlja pitanje, kasni sa postupanjem, negoduje ili je već stavljeno pod kontrolu. Na osnovu trenutno dostupnih informacija ne bih rekla da je dokazano da se MUP držao zakona. Postoje ozbiljni i međusobno saglasni navodi većeg broja građana o postupanju koje, ukoliko se potvrdi, nema obilježja savlađivanja otpora, nego kažnjavanja i ponižavanja. MUP treba da objavi pravni osnov akcije, operativni plan, izvještaje o upotrebi sile, snimke policijskih kamera i podatke o povredama, a tužilaštvo mora saslušati građane i policijske službenike.
Šta mogu uraditi građani koji tvrde da su bili žrtve?
Najvažnije je da se dokazi sačuvaju odmah. Svako ko ima povrede treba da se javi ljekaru i precizno kaže kada, gdje i kako su povrede nastale. Potrebno je fotografisati povrede i odjeću, sačuvati medicinsku dokumentaciju, prekršajni nalog i sve druge papire, zapisati vrijeme događaja, opis policajaca, oznake vozila i kontakte svjedoka. Treba odmah zahtijevati da se sačuvaju snimci videonadzora kluba, okolnih objekata i policijskih kamera, jer se takvi snimci mogu brzo izbrisati.
Moguće je istovremeno: podnijeti krivičnu prijavu nadležnom okružnom javnom tužilaštvu; podnijeti pritužbu Jedinici za profesionalne standarde MUP-a; obratiti se Ombudsmanu za ljudska prava BiH; pokrenuti postupak za naknadu štete protiv Republike Srpske; uz pravnu pomoć osporavati prekršajni nalog ili način na koji je iznuđeno njegovo prihvatanje ukoliko je izdat. Čak i ako je neko potpisao prekršajni nalog, to ne znači da je pristao da bude udaran niti da se odrekao prava da prijavi nezakonitu upotrebu sile.
Kako se ponašati kada u klubu ili kafiću počne racija?
Prvi savjet je da zaštite sebe i ne daju policiji povod da njihovo ponašanje kasnije predstavi kao napad ili aktivan otpor.
Treba ostati miran, držati ruke vidljivim, ne praviti nagle pokrete, ne gurati se prema izlazu i postupiti po jasnom naređenju. Kada je bezbjedno, građanin može pitati šta se od njega tačno traži i zbog čega. Ako policajac nije jasno označen, može se tražiti da se identifikuje, ali bez fizičkog suprotstavljanja.
Ne treba vrijeđati policajce, gurati ih, otimati telefon ili predmet koji privremeno oduzimaju niti fizički sprečavati službenu radnju. Čak i kada smatrate da je naređenje nezakonito, sigurnije je postupiti, zapamtiti okolnosti i zakonitost kasnije osporavati pred nadležnim organima.
Ne treba potpisivati dokument koji niste pročitali ili razumjeli. Treba tražiti primjerak svega što se potpisuje i jasno reći ako se ne slažete sa sadržajem ili ako potpisujete pod pritiskom. Ako imate povredu, zdravstveni problem ili vam je potrebna terapija, to treba odmah glasno i jasno saopštiti.
Najvažnija poruka je: tokom intervencije sačuvajte sebe, a poslije intervencije sačuvajte dokaze. Policijsko naređenje nije sudska presuda, ali se njegova zakonitost u pravilu osporava naknadno, a ne fizičkim otporom na licu mjesta.