Granica između korisne vještačke inteligencije i tehnologije koja zna gotovo sve što radimo na računaru postaje sve tanja.
Aplikacija ChatGPT za macOS dobila je novu funkciju pod nazivom Computer History, koja može pratiti aktivnosti korisnika na računaru i od njih kreirati istoriju događaja. Ideja je da ChatGPT tako dobije širi kontekst o tome šta korisnik radi, ali istovremeno se otvara i ozbiljno pitanje – koliko privatnosti smo spremni da ustupimo vještačkoj inteligenciji zarad veće praktičnosti?
Funkcija može pratiti aktivnosti, praviti vremensku liniju rada, pomagati korisniku da pronađe ranije otvorene dokumente i predlagati načine za automatizaciju određenih zadataka.
ChatGPT može pratiti šta ste radili
Prema objašnjenju OpenAI-a, Computer History bilježi sistemske „događaje“ koji nastaju tokom korištenja računara.
To omogućava ChatGPT-u i Codexu da bolje razumiju kontekst određenog zahtjeva.
Recimo, ako korisnik ne može da se sjeti gdje je posljednji put uređivao neki dokument, sistem može iskoristiti istoriju aktivnosti kako bi ga pronašao.
U demonstraciji je prikazan i složeniji primjer – ChatGPT pronalazi posljednji dokument na kojem je korisnik radio, provjerava da li je dokument podijeljen sa kolegama putem Slacka, a zatim na osnovu tih informacija sastavlja kratak pregled aktivnosti.
Upravo takve mogućnosti pokazuju koliko daleko može otići AI kada dobije pristup kontekstu rada korisnika.
Ne snima ekran, video ni zvuk
Iako funkcija na prvi pogled podsjeća na Microsoftov kontroverzni Recall, iz OpenAI-a naglašavaju važnu razliku.
Computer History, prema navodima kompanije, ne snima slike ekrana, video ili zvuk.
Umjesto toga, sistem se oslanja na podatke o događajima koji se dešavaju tokom rada na računaru.
To znači da ChatGPT ne pravi neprekidni video-zapis svega što korisnik radi, već registruje određene aktivnosti koje se mogu koristiti za kasnije pronalaženje konteksta.
Ipak, za dio korisnika i samo bilježenje takvih aktivnosti može biti dovoljno osjetljivo.
Funkcija nije uključena automatski
OpenAI naglašava da je Computer History opcija koju korisnik mora sam aktivirati.
Dakle, funkcija nije uključena po automatizmu.
Korisnik bi, prema dostupnim informacijama, trebalo da ima mogućnost kontrole nad istorijom aktivnosti, uključujući brisanje pojedinačnih zapisa.
Takođe je moguće izuzeti određene aplikacije i internet stranice, čime se može ograničiti količina podataka koju sistem prati.
Posebna pažnja posvećena je privatnom pregledanju interneta. Iz OpenAI-a navode da sistem automatski ignoriše sadržaj koji se otvara u privatnim ili inkognito karticama.
Korisna automatizacija ili novi nivo nadzora?
Upravo ovdje počinje mnogo šira rasprava.
Sa jedne strane, ovakva funkcija može biti izuzetno korisna. ChatGPT bi mogao da razumije šta je korisnik prethodno radio, da pronađe dokument koji je izgubljen među desetinama fajlova, podsjeti na nedovršeni zadatak ili čak predloži kako da se određeni posao automatizuje.
Umjesto da korisnik svaki put objašnjava šta je radio, AI bi imao kontekst prethodnih aktivnosti.
Ali sa druge strane, postavlja se pitanje koliko podataka o svakodnevnom radu treba prepustiti jednom AI sistemu.
Dokumenti koje otvaramo, aplikacije koje koristimo, stranice koje posjećujemo i način na koji radimo mogu otkriti mnogo više o korisniku nego što on možda u trenutku korištenja funkcije shvata.
Privatnost postaje cijena praktičnosti
Computer History tako predstavlja još jedan korak ka računaru na kojem AI ne reaguje samo na ono što mu korisnik kaže, već pokušava da razumije šta korisnik radi.
To može značajno povećati korisnost ChatGPT-a, ali istovremeno povećava i odgovornost kompanije koja upravlja tim podacima.
Najvažnije pitanje zato možda nije može li vještačka inteligencija pratiti naš rad, već koliko smo spremni da joj dozvolimo da ga prati.
Jer što više konteksta AI dobije, to može biti korisniji.
Ali istovremeno, što više zna o nama, to je veće i pitanje – gdje se završava pomoć, a počinje gubitak privatnosti?