Tek što je javnost informisana o presudi Vrhovnog suda Republike Srpske kojom je poništena Odluka Vlade Republike Srpske kojom je dodijeljena koncesija za istraživanja uglja na lokalitetu Bukova Kosa, stigla je i nova presuda.
Ovaj put, u pitanju je presuda Okružnog suda u Banjoj Luci (Sud) po tužbi Centra za životnu sredinu (Centar), kojom je po drugi put poništena ekološka dozvola za eksploataciju uglja na Bukovoj Kosi.
Razloge poništavanja dozvole koju je izdalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (Ministarstvo), Sud vidi u izostanku Plana rekultivacije i remedijacije, koji je osnova sanaciju i ozelenjavanje devastirane površine rudnika, nakon njegovog zatvaranja.
Koliko je ovaj dokument bitan, najbolje se može vidjeti na primjerima rudnika Medna (Mrkonjić Grad) i Bistrica (Prijedor), koji su završili sa eksploatacijom, a iza sebe ostavili devastirane potoke, zagađene vode i zemljište, klizišta i uopšte trajne posljedice po životnu sredinu.
„Neophodnost postojanja i kasnije izvršenja Plana remedijacije i rekultivacije osnova je koja treba da služi invesitoru “DRVO-EXPORT” Teslić d.o.o. u svrhu popravljanja stanja u prirodi koju je narušio iskopavanjem uglja. Na osnovu dosadašnjeg iskustva sa ovim investitorom možemo slobodno reći da će tu biti dosta posla za inspekcije, ukoliko se ovaj projekat bude realizovao kao u rudniku uglja Bistrica za koji je po četvrti put osporena ekološka dozvola upravo iz razloga nepostojanja ovog Plana, a rudnik je u međuvremenu zvanično i zatvoren”, rekao je Ratko Pilipović, pravnik u Centru za životnu sredinu.
Inače, u presudi se navodi da Sud nije privatio osnovanim navode odgovora na tužbu koje je dostavilo Ministarstvo, kojima se ističe da se izradi projekta remedijacije i rekultivacije, pristupa u skladu sa ZZŽS, samo i jedino u slučajevima kada zagađenje zemljišta, prije realizacije projekta na određenoj lokaciji, prevazilazi koncentracije zagađujućih, štetnih i opasnih materija propisanih remedijacionih vrijednosti, odnosno postojanja zagađenog zemljišta na lokaciji na kojoj je planirana realizacija projekta.
Međutim, bitno je napomenuti da sud nije cijenio razloge tužbe koji su ukazivali da se ekološka dozvola izdaje za površinu koja je evidentno već prekoračena. Iako je isti Sud, u slučaju Bistrice, poništio ekološku dozvolu jer prethodno nije pravilno utvrđena stvarna površina kopa, u ovom predmetu Sud je stava da je realizacija koncesije u nadležnosti inspekcijskih organa.
“Pristup pravdi mora biti ujednačen i harmoniziran, posebno u slučajevima koji su činjenično-pravno praktički identični. Iako je sud poništio ekološku dozvolu za Bukovu kosu, razlozi poništenja, na ovaj način, nisu dovoljno iscrpljeni. Poništenje mora biti proporcionalno zakonskim dužnostima koncesionara, i posebno obavezi ministarstva koje prije odlučivanja mora da utvrdi sve bitne činjenice. Stoga, stvarna površina eksploatacionog polja, za koju sumnjamo da koncesionar namjerava da ozakoni, jer nije podnosio zahtjeve za odobravanje ostalih faza koncesije, mora biti utvđeno u ponovljenom postupku. U protivnom, zahtjev za izdavanje ekološke dozvole mora biti odbačen kao nedopušten, jer ne predstavlja stvarno stanje stvari”, izjavio je Redžib Skomorac, viši pravni savjetnik u Centru za životnu sredinu.
Inače, u vezi obaveze rekultivacije, sud je konstatovao da su navodi Ministarstva suprotni i samoj ekološkoj dozvoli, u kojoj je naložena mjera rekultivacije, tj. da se, nakon rada, navedeni prostor vrati u stanje koje je najbliže prethodno zatečenom – što je od posebnog interesa za mještane koji svakodnevno svjedoče posljedicama eksploatacije.
“Ova presuda je još jedan jasan dokaz da su institucije svjesno ignorisale zakonske obaveze na štetu ljudi koji ovdje žive, dok se istovremeno suočavamo sa ljudima koji se ponašaju kao da su apsolutno iznad zakona. Rudnik nije prestao sa radom ni jedan jedini dan, a od samog početka nesmetano rade na ogromnoj površini od 30 hektara. Investitor, a očigledno ni institucije, ne mare za zakon niti za posljedice koje eksploatacija ima na naše privatne parcele i imovinu. Pokušaji da se izrada Plana rekultivacije i remedijacije predstavi kao neobavezna samo potvrđuju taj bahat odnos prema prirodi i ljudima. Mi ovdje ne branimo samo zemlju, mi branimo naše pravo na opstanak i normalan život, i nećemo dozvoliti da Bukova Kosa doživi sudbinu Bistrice ili Medne”, izjavio je Miroslav Stakić, mještanin i aktivista NGG “Sačuvajmo Potkozarje” iz Prijedora.
Između ostalog, ekološka dozvola je izdata nezakonito jer Projekat remedijacije i rekultivacije nije izrađen i dostavljen u prethodnom postupku odlučivanja, te nije bio predmet javnog uvida, pa ni mještani i šira javnost nisu imali adekvatan pristup odlučivanju, što je suprotno zakonu.
Obzirom na cjelokupno stanje stvari, Centar je odmah po prijemu presude istu dostavio Republičkom inspektoratu sa zahtjevom za provođenje vanrednog inspekcijskog nadzora i poduzimanje mjera, dok se, u pogledu same koncesije za eksploataciju, u narednom periodu očekuje i odlučivanje nadležnih institucija o mogućnosti nastavka eksploatacije na Bukovoj kosi, po zahtjevu mještana i Centra.
Miroslav Stakić: U PRIJEDORU ĆUTE O BUKOVOJ KOSI: “Potomci najvećih postali su jajare!”