Ustavni sud BiH je 19. novembra 2025. godine održao vanrednu sjednicu i odbacio kao nedopuštenu apelaciju partije Za pravdu i red – Lista Nebojše Vukanovića. Apelacija je podnesena protiv rješenja Suda BiH kojim je odbijena žalba ove partije na odluku Centralne izborne komisije BiH (CIK) da prihvati prijavu SNSD-a za predstojeće prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske, koju je u svojstvu predsjednika SNSD-a potpisao Milorad Dodik.
Problem u ovom predmetu proizilazi iz činjenice da je Dodik podnio prijavu za izbore iako je 12. juna 2025. godine protiv njega pravosnažno donesena osuđujuća krivična presuda koja, između ostalog, uključuje i mjeru zabrane obavljanja više funkcija.
Ključno pitanje u ovom slučaju bilo je da li pravosnažna presuda automatski povlači zabranu Dodiku da obavlja funkciju predsjednika SNSD-a, što bi imalo direktan uticaj na zakonitost prijave SNSD-a za izbore. Ukoliko bi se utvrdilo da presuda ima takvu pravnu posljedicu, prijava SNSD-a potpisana od strane neovlaštenog lica morala je biti odbačena.
Međutim, ni CIK BiH ni Sud BiH nisu raspravljali o ovom ključnom pravnom pitanju, zbog čega je po mišljenju Vukanovića došlo do povrede Izbornog zakona BiH i ustavnog prava na pravično suđenje.
Odluka Ustavnog suda BiH da odbaci apelaciju partije Nebojše Vukanovića, bez odlučivanja o meritumu, kritičari tumače kao poruku da sudovi u budućnosti mogu primjenjivati svoju samovolju u sličnim predmetima, dok Ustavni sud neće ulaziti u provjeru merituma odluka Suda BiH i CIK-a u ovakvim slučajevima.
Ova odluka otvara raspravu o pravnoj snazi pravosnažnih presuda u kontekstu političkih funkcija i prava političkih partija da učestvuju na izborima, te izaziva pitanja o odgovornosti institucija u primjeni zakona i zaštiti ustavnih prava građana.