Premijer Republike Srpske Savo Minić najavio je da bi Rudnik i Termoelektrana (RiTE) Ugljevik trebalo da ponovo počne sa radom u roku od najviše deset dana, uz obećanje da će biti obezbijeđen ugalj. Ipak, ostalo je nejasno odakle će taj ugalj biti nabavljen i koliko će koštati.
Kada je novinar BHRT-a Vladimir Šušak postavio pitanja o porijeklu i cijeni uglja, reagovao je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, poručivši mu da nije javnost i da ga BHRT ne interesuje.
Međutim, osim pitanja nabavke i cijene, postoji i tehnički problem: RiTE Ugljevik ne može jednostavno početi da loži bilo koju vrstu uglja. Prema objašnjenju inženjera koji je govorio za CAPITAL, termoelektrana je projektovana i podešena za određene karakteristike domaćeg uglja, pa bi drugi ugalj morao da se koristi u odgovarajućoj mješavini.
Zašto nije moguće koristiti bilo koji ugalj?
Ložište, filteri i sistemi za uklanjanje šljake projektuju se prema karakteristikama uglja za koji je termoelektrana namijenjena. Tu spadaju kalorijska vrijednost, količina pepela, sadržaj sumpora i druge tehničke osobine.
Kako objašnjava sagovornik CAPITAL-a, koji je insistirao na anonimnosti, oprema u RiTE Ugljevik podešena je za ugalj iz tog rudnika.
Zbog toga se kao moguće rješenje pominje takozvani termomiks – mješavina domaćeg uglja i uglja iz drugog izvora.
„Termomiks se pravi tako da se 10–20 odsto tog drugog uglja miješa sa domicilnim ugljem prema čijim karakteristikama je podešeno i projektovano ložište“, navodi inženjer.
Prema njegovim riječima, to znači da nije dovoljno nabaviti ugalj iz drugog rudnika i odmah ga koristiti kao potpunu zamjenu. Problem je i u tome što RiTE Ugljevik trenutno nema ni minimalne količine vlastitog iskopanog uglja koje bi bile osnova za takvu mješavinu.
Bukova Kosa, Kamengrad ili ugalj iz inostranstva?
Kao moguće izvore dodatnog uglja sagovornik navodi Bukovu Kosu kod Prijedora, koja je pod koncesijom firme Drvo-Export, povezane sa teslićkim biznismenom Srđanom Klječaninom Rufijem, kao i rudnik Kamengrad kod Sanskog Mosta, kojim raspolaže kompanija Lager iz Posušja.
Primjer za korišćenje uglja iz više izvora je Termoelektrana Kakanj. Prema riječima inženjera, ona koristi ugalj iz Kaknja i Breze, ali i ugalj iz Kamengrada kao dio termomiksa.
„TE Kakanj pored uglja iz Kaknja i Breze, za koji je projektovano ložište, koristi i ugalj iz Kamengrada, ali isključivo kao dio termomiksa u kojem ugalj iz Kamengrada čini 10–20 odsto“, objašnjava sagovornik.
Druga mogućnost je nabavka uglja na međunarodnom tržištu. Inženjer navodi Rumuniju i Bugarsku, odakle bi se ugalj mogao dopremati baržama do Brčkog. U obzir bi mogla doći i nabavka sa udaljenijih tržišta, uz transport preko luke Ploče.
Ipak, svaka od ovih opcija zahtijevala bi da se ugalj uklopi u tehničke potrebe postrojenja. Nabavka sama po sebi ne rješava problem ako nema dovoljno uglja iz Ugljevika za miješanje.
Bez uglja iz Ugljevika nema ni termomiksa
Prema ocjeni sagovornika CAPITAL-a, ključni problem je upravo nedostatak domaćeg uglja, zbog čega nabavka dodatnih količina iz drugih rudnika ne bi bila dovoljna bez rješavanja problema u samom rudniku Ugljevik.
Inženjer smatra da bi rješenje zahtijevalo i nabavku dodatne mehanizacije, o čemu su prethodno govorili Milorad Dodik i Savo Minić. Istovremeno je otvorio pitanje odgovornosti za stanje u rudarskom sektoru RiTE Ugljevik, tvrdeći da je tokom dvije decenije vlasti taj sektor značajno oslabljen.
Vršilac dužnosti generalnog direktora RiTE Ugljevik Žarko Novaković kratko je odgovorio da se za više informacija treba obratiti generalnom direktoru Elektroprivrede Republike Srpske Luki Petroviću.
Petrović nije odgovarao na pozive portala CAPITAL.
Tako najava da bi termoelektrana mogla ponovo početi da radi u roku od deset dana ostaje praćena važnim pitanjima: koliko će uglja biti obezbijeđeno, odakle će stići, koliko će koštati i da li će biti dovoljno domaćeg uglja da se napravi odgovarajući termomiks.