Vlada Crne Gore donijela je dvije odluke koje su godinama bile predmet spora sa Hrvatskom: gradski bazen u Kotoru više neće nositi ime Zorana Džimija Gopčevića, a spomen-ploča hrvatskim zatočenicima u nekadašnjem logoru Morinj naknadno je dobila službeno odobrenje.
Odluke su donesene 19. oktobra, bez održavanja sjednice, na osnovu saglasnosti većine članova Vlade Milojka Spajića. Istog dana objavljene su u Službenom listu Crne Gore i stupile na snagu, prenose regionalni mediji.
Prema pisanju hrvatskog „Večernjeg lista“, riječ je o potezima koji dolaze nakon pritiska Zagreba u okviru pregovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji. Podgorica je tako napravila pomak u vezi sa dva od ukupno osam pitanja na kojima Hrvatska insistira u evropskom procesu.
Bazen u Kotoru dobio novo ime
Gradski bazen u Kotoru, koji je do sada nosio ime Zorana Džimija Gopčevića, ubuduće će se zvati „Gradski bazen – Petar II Petrović Njegoš“.
Gopčević je tokom rata bio čuvar u logoru Morinj, u kojem su bili zatočeni i zlostavljani hrvatski civili i ratni zarobljenici. Hrvatska je godinama osporavala da javni sportski objekat nosi ime osobe povezane sa tim logorom.
Promjena naziva omogućena je nakon što je crnogorska Skupština izmijenila Zakon o sportu. Time je stvoren pravni osnov za promjenu imena sportskih objekata, a Vlada je potom donijela konkretnu odluku za bazen u Kotoru.
Spomen-ploča u Morinju dobila naknadno odobrenje
Istog dana riješeno je i pitanje pravnog statusa spomen-ploče u Morinju, postavljene 10. oktobra 2022. godine. Ploču su tada zajednički otkrili hrvatski i crnogorski ministri.
Crnogorska vlada sada je odobrila ploču u postojećem obliku, uz zadržavanje natpisa, dimenzija i sadašnje lokacije. Nadležno tijelo za kulturu naknadno će odrediti ko će biti zadužen za njeno održavanje.
Prema obrazloženju odluke, postoji poseban javni interes za naknadno odobravanje spomen-obilježja, a taj interes povezan je i sa evropskim putem Crne Gore.
Izmjene Zakona o spomen-obilježjima omogućile su Vladi da naknadno odobri već postavljene ploče za koje ranije nije sproveden propisani postupak.
Hrvatska traži rješenja i za preostala otvorena pitanja
Iako su dvije odluke pomak u odnosima Podgorice i Zagreba, Hrvatska nije odustala od ostalih zahtjeva.
Među njima je pitanje odštete za više od 300 hrvatskih državljana koji su, prema navodima hrvatske strane, bili zatočeni u logoru Morinj od oktobra 1991. do avgusta 1992. godine. Zagreb traži i rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, saradnju u razmjeni informacija i pristup arhivima.
Na listi zahtjeva nalaze se i procesuiranje ratnih zločina, uključujući odgovornost po komandnoj liniji, te rješavanje imovinskih prava hrvatskih porodica u Crnoj Gori.
Ova pitanja povezana su sa pregovaračkim poglavljem 23, koje obuhvata pravosuđe i temeljna prava, uključujući prava žrtava i suočavanje sa prošlošću.
Brod „Jadran“ i granica ostaju sporni
Dio hrvatskih zahtjeva odnosi se i na pregovaračko poglavlje 31, koje obuhvata spoljnu, bezbjednosnu i odbrambenu politiku.
Zagreb traži povratak školskog broda „Jadran“. Prema hrvatskom stavu, brod se nalazio u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. godine izbio rat, a Hrvatska svoje pravo na njega temelji i na Sporazumu o pitanjima sukcesije iz 2001. godine.
Spor postoji i oko granice između dvije države. Hrvatska traži potvrdu poštovanja nekadašnje međurepubličke granice, u skladu sa načelom uti possidetis juris, te potpisivanje ugovora o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte.
Odluke o bazenu u Kotoru i ploči u Morinju pokazuju da je Podgorica spremna da rješava dio spornih pitanja sa Zagrebom. Ipak, ostaje da se vidi hoće li uslijediti dogovor i o ostalim zahtjevima koji opterećuju odnose dvije države i evropske pregovore Crne Gore.