Najava Milorada Dodika da bi domaćinstva koja se griju na električnu energiju mogla plaćati višu, tržišnu cijenu struje otvorila je pitanja tehničke izvodljivosti takve mjere, opterećenja elektroenergetske mreže i mogućih posljedica po građane.
Dodik je juče, na vanrednoj konferenciji za medije u Banjaluci, najavio da će struja za privredu poskupjeti ranije, dok se korekcija cijena za domaćinstva očekuje početkom marta. Govoreći o građanima koji koriste električnu energiju za grijanje, poručio je da će morati plaćati maksimalnu tržišnu cijenu.
„Ako neko hoće da se grije na struju, to treba i da plati“, rekao je Dodik, uz najavu sistemskih mjera kojima bi se regulisala takva potrošnja.
Mazalica: Veći broj domaćinstava koja se griju na struju stvara probleme mreži
Srđan Mazalica, diplomirani inženjer elektrotehnike i direktor Operativnog područja Banjaluka u „Elektroprenosu BiH“, za BUKU kaže da pitanje tehničke izvodljivosti ove mjere treba uputiti Elektroprivredi Republike Srpske i operatorima distributivnih sistema.
Ukazuje, međutim, na probleme koje povećana potrošnja električne energije za grijanje već stvara elektroenergetskoj mreži.
„Ono što mogu reći kao diplomirani inženjer elektroenergetike jeste da je, ako električnu energiju dominantno proizvodimo sagorijevanjem uglja — u 2024. godini termoelektrane su proizvele 65,4 odsto ukupne bruto električne energije Republike Srpske — a zatim je koristimo za direktno grijanje prostorija, riječ o jednom od energetski najneefikasnijih načina korišćenja primarne energije. Cijena električne energije u Republici Srpskoj najniža je u regionu i značajno niža od tržišne cijene. Međutim, ako građani Republike Srpske, kojima ERS omogućava takvu cijenu, koriste električnu energiju za grijanje, onda se postavlja pitanje da li za ovakvo energetski neracionalno trošenje električne energije treba omogućiti tako nisku cijenu“, kaže Mazalica.
Dodaje da se, na primjer, građani Banjaluke masovno odjavljuju sa gradskog grijanja i sve više koriste električnu energiju za grijanje, što stvara velike probleme.
„Veći tereti po dubini distributivne mreže uzrokuju česte ispade zbog preopterećenja, što se odražava i na opremu. Veći tereti zahtijevaju i veća ulaganja u VN transformatore kako bi se obezbijedili dodatni kapaciteti, ali i u dalekovode, jer su pojedini u međuvremenu postali uska grla“, navodi Mazalica.
Elektroprenos BiH trenutno ulaže blizu 40 miliona KM u trafostanice i dalekovode samo u Banjaluci, a te investicije su, u velikoj mjeri, izazvane potrebom za većim kapacitetima prenosa usljed grijanja na električnu energiju, pojašnjava Mazalica.
„Predsjednik Dodik nije rekao da tu cijenu treba povećati, ali određena, kako je on nazvao, ‘nivelacija’, na način da se penalizuje grijanje na električnu energiju, ima smisla. Elektroprivreda Republike Srpske već je uvela tarifne blokove i njihov cilj je destimulacija veće potrošnje električne energije od one uobičajene za prosječno domaćinstvo. Da li uvesti i sezonske tarifne blokove ili utvrđivati pojedinačno za svako domaćinstvo način grijanja, to je pitanje, kako sam već rekao, za Elektroprivredu“, rekao je Mazalica.
Gvero: Direktno grijanje na struju posljedica je sistemskih problema
Prof. dr Petar Gvero sa Mašinskog fakulteta u Banjaluci za BUKU kaže da je direktno grijanje na struju u svojoj suštini posljedica dubokih i sistemskih poremećaja. Građani su, ističe, počeli koristiti električnu energiju za grijanje jer je, u odnosu na druge energente, bila najpovoljnija opcija. Takvu situaciju vidi kao posljedicu dugogodišnje politike jeftine struje, kojom se, kako navodi, kupovao socijalni mir.
„Tehnički i energetski gledano, nikad nije opravdano električnu energiju koristiti za grijanje, zato što je električna energija visoko vrijedan vid energije koji se u razvijenim zemljama usmjerava u industriju, s ciljem povećanja BDP-a. Ako imate državu u kojoj cijena električne energije i tarifni sistem omogućavaju građanima isplativo direktno pretvaranje električne energije u toplotu, to je dobar znak da tu postoje duboki i sistemski problemi, čije posljedice, nažalost, sada živimo. S obzirom na to da je sektor stanovanja najveći potrošač energije u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini u cjelini, logično je da predstavlja i najveće opterećenje za elektroenergetski sistem. Neke ad hoc usvojene mjere ovog tipa sigurno će polučiti rezultate, ali će gurnuti još veći broj građana u energetsko siromaštvo“, kaže Gvero.
Problem dodatno komplikuju nedostatak sistemskog uređenja sektora toplotne energije i činjenica da alternativni energenti nisu nužno finansijski dostupni građanima.
„Domaći resursi koji su igrali značajnu ulogu u grijanju domaćinstava devastirani su. Najbolji primjer je biomasa ili, recimo, pelet kao jedna vrlo važna i kvalitetna kategorija. Klijentelistički pristup donosilaca odluka i guranje takvih resursa pod kontrolu krupnih trgovaca doveli su do toga da prosječan stanovnik ne može priuštiti pelet kao energent po trenutno važećim cijenama“, navodi Gvero.
Kako smanjiti potrošnju, a ne povećati energetsko siromaštvo?
Stavovi sagovornika pokazuju da se problem ne može svesti samo na cijenu električne energije. Grijanje na struju može povećati opterećenje mreže, posebno tokom zimskih mjeseci, ali povećanje računa ne znači automatski da će domaćinstva imati pristupačnu alternativu.
Mazalica upozorava na tehnička ograničenja elektroenergetske mreže i potrebu da se rast potrošnje uzme u obzir prilikom planiranja investicija.
Gvero zagovara dugoročna rješenja koja uključuju energetsku efikasnost objekata, toplotne pumpe i razvoj sistema daljinskog grijanja.
„Za razliku od električnih grijalica, koje jedan kilovat-sat električne energije pretvaraju u približno jedan kilovat-sat toplotne energije, toplotne pumpe mogu iz jednog kilovat-sata električne energije proizvesti tri do pet kilovat-sati toplote, zavisno od uslova rada“, pojašnjava Gvero, dodajući da smanjenje potrošnje mora biti dio šire energetske politike, uz učešće institucija, stručnjaka i drugih relevantnih aktera.
„U našoj zemlji definicija energetskog siromaštva ne postoji, nema indikatora koji se prate, pa samim tim nema ni sistemskih rješenja“, upozorava Gvero, dodajući da se energetsko siromaštvo mora rješavati kombinacijom tehničkih, ekonomskih i socijalnih mjera.
Redakcija BUKA obratila se Elektroprivredi Republike Srpske s pitanjima o tome kako bi se najavljena mjera sprovela u praksi, na koji način bi se utvrđivalo koja se domaćinstva griju na električnu energiju i po kojim kriterijumima bi se obračunavala viša cijena struje. Odgovore ćemo objaviti po njihovom prijemu.