Dok god postoji lista čekanja za onkološke pacijente u FBiH, nemoralno je kupiti novi službeni automobil, ističe Čavalić
U ovom sazivu Parlamenta Federacije BiH jedan od najaktivnijih zastupnika je Admir Čavalić iz Stranke za BiH. On ne učestvuje u raspravama koje ne vode nigdje, ne koristi teške riječi na sjednicama da bi završio na portalima, već isključivo se bavi temama bitnim za Federaciju, zakonima, inicijativama, javnim preduzećima i institucijama. Za Buku je govorio o brojnim temama.
Godinu i četiri mjeseca je u mandatu aktuelna Vlada FBiH. Je li ovaj period koji je protekao bio dovoljan da se kreiraju kvalitetni fiskalni zakoni i je li priča o online fiskalizaciji poslužila samo da se dobije na vremenu?
– Mislim da je vremena itekako bilo dovoljno, razumijevajući da nekada vladama dajete 100 dana da pripreme ključne reforme a onda godinu da iste implementiraju i kasnije se kroz mandat prate rezultati.
Umjesto reformi i zakona, Vlada ispostavila samo obećanja
Ono što sada imamo je niz nekih obećanja, rokova koji su promašeni, počev od onog famoznog 1. januara i minimalne plate od 1.000 KM, zatim smo imali najavu za juli ove godine, sada od ministra Kraljevića (ministar finansija Toni op.a.) za kraj ljeta, od prije nekoliko dana najava i od premijera Nikšića za kraj godine. Bojim se da sve ovo sugeriše da je ovaj mandat potrošen već u kontekstu fiskalnih reformi, iako je na pola mandata. Vidimo da je online fiskalizacija bila samo neka priča, uslovno rečeno patka u javnosti, da se fiskalne reforme stave po strani. Kada sam postavio pitanje Telecomu i drugim nadležnim organima, dobio sam odgovor početkom godine da se ništa nije započelo po pitanju online fiskalizacije. A znamo da je online fiskalizacija izmišljena kao preduslov fiskalnih reformi zato što bi omogućila dodatnih do milijardu KM prihoda. Sada vidimo da nema ništa ni od online fiskalizacije ni od fiskalnih reformi. Naravno, ono što vlada može uraditi i što ja očekujem, jeste da dostave nacrte zakona o porezu na dohodak i doprinosima te da se ti nacrti vrte po parlamentarnoj proceduri i da se nikada ne usvoje.
A znamo da nacrti zakona kod nas u praksi ne znače ništa…
– Ništa ne znače osim što pojedinim mojim kolegama mogu poslužiti da naprave dobar posao na društvenim mrežama i kažu: “usvojili smo nacrt”.
Zbog čega Vlada odugovlači ako su stranke koje čine vlast gradile kampanju na priči o rasterećenju privrede u FBiH?
– Tri su razloga. Prvi je da krše vlastita predizborna obećanja, dakle riječ je o dosljednosti. Drugi razlog se odnosi na koalicionog partnera HDZ-a koji je, kako nezvanično saznajem, apsolutno protiv toga. Mislim da to HDZ nije čak obećavao ni u svojim izbornim materijalima. Treći razlog se tiče činjenice da svaki dan protoka vremena ove vlade podrazumijeva da averzija vlade spram nekih rizika raste. Prvog dana imenovanja Vlade je bio idealan dan da se donesu fiskalne reforme, nije se još bila preuzela kontrola vlasti nad budžetom. Svaki dodatni dan kako ova vlada sjedi na federalnom budžetu, koji je iz godine u godinu veći, manja je šansa da je vlada spremna za neke kolosalne reforme, koje bi možda kratkoročno koštale budžet, a dugoročno imali korist i za građane i za privrednike, posebno radnike, a dugoročno i za punjenje PIO fondova.
Kažete da je budžet iz godine u godinu sve veći, zbog čega se onda Vlada FBiH ove godine toliko zadužuje?
– Zaduženja je bilo i ranije u prošloj vladi. Ne tako tendenciozno. Zasad su ta zaduženja na internom tržištu, a ono što je novina koju ova vlada uvodi jeste da vjerovatno ide na eksterna tržišta i zbog toga je plaćen, a ne dobijen kako je to ministar Mijatović najavljivao, kreditni rejting. On je naručen, plaćen novcem poreznih obveznika od Ministarstava finansija i ta agencija je to nama dodijelila. Entitet RS je ranije dobio taj rejting kako bi išao na međunarodna zaduženja, na berze. Očekujem da to federalna Vlada uradi poslije izbora. Nije popularno to raditi prije izbora. Vidimo da ima kontinuitet zaduženja na domaćem tržištu kroz izdavanje hartija od vrijednosti. Dva su ispravna razloga zbog koji se možete zaduživati. Prvi je da imate neke velike infrastrukturne projekte, a trenutno ne vidim značajnije kod nas. Drugi je da imate neke velike reforme, poput fiskalnih. Ni to ne vidimo. Shodno navedenom, zaključujem da je posrijedi treći razlog, onaj najgori. A to je održavanje stabilnosti budžeta, tekuće budžetske potrošnje, neki komfor za Vladu, vidjeli smo i nabavku ovih automobila za 1,6 miliona KM. Zaista u nezgodno vrijeme za Vladu, ko god da im radi PR, nisam siguran zašto ovaj tajming pred izbore. Mislim da je to objektivno loš dug, jer ne daje rezultate, ne osigurava razvojnu komponentu budžeta.
Kako to da ne padaju tenderi samo kada se nabavljaju luksuzna vozila za potrebe ministara, a opremu za bolnicu u Tuzli je nemoguće nabaviti?
– Tako je. Imamo pitanje linearnog akceleratora za UKC Tuzla, nekoliko puta je padao tender, dobio sam neke neformalne informacije da će napokon ovaj tender biti uspješan, da se neće obarati, da je postavljen kako treba, po fer osnovama, da nema nekih namještanja. Očekujem u septembru ili oktobru da se napokon nabavi, ali izgubili smo puno vremena, uzimajući u obzir da to koriste onkološki pacijenti, gdje smo ih stavili u stanje da se moraju voziti do Mostara, Sarajeva i slično. Eh, vidimo da sa službenim automobilima nije tako. Posebno zabrinjava, ako se dublje uđe u priču, da to nabavlja jedna kompanija iz Ljubuškog koja redovno opslužuje institucije, ne samo federalne, već i državne. Mogu se vidjeti u statistici nabavke da imaju jednu relaksiranu poziciju u smislu učešća. Ne bi me iznenadilo da je i to unaprijed dogovoreno, odnosno da se znalo koja će kompanija to nabavljati i po kojim cijenama i uslovima. Svakako da su to luksuzna vozila i mislim da se tako loša poruka šalje. Dok god postoji lista čekanja za onkološke i teške pacijente u FBiH, ili lista smrti kako je zovu pacijenti, mislim da je nemoralno nabaviti novi automobil. Neko će kazati da je to sredstvo za rad, ali mislim da imamo postojeća sredstva za rad i da se mogu koristiti i dalje.
A službeno vozilo može biti i od 15.000 KM, ne mora biti najskuplje?
– Da, i može biti vozilo koje je staro nekoliko godina. Ne vidim ništa loše u tome da se vozi vozilo koje je staro tri-četiri godine u zemlji koja je rekorder u Evropi po pitanju starosti vozila za građane. O kvaliteti puteva da i ne govorimo.
Jedan ste od rijetkih koji su istrajavali na priči da je pogrešno zabraniti rad nedjeljom pojedinim objektima u FBiH, a radnici su Vas i pozvali da im to lično objasnite. Jeste li ikada to učinili?
– Nisu to radnici, to je poziv sindikata bio. Ja razgovaram svakodnevno s radnicima i značajan broj radnika razumije ono što ja pričam, da će vjerovatno dobiti otkaze, da će raditi u nekim drugim sektorima, tipa kladionice, pekare, dragstori, benzinske pumpe. Dakle, to je ovo što se trenutno dešava u Hrvatskoj. Ili im neće biti povećana plata. Shvatili su oni da trgovački lanci ne misle dobro radnicima, već misle dobro sebi, te da ovo rade zbog sebe. Neki trgovački lanci su već počeli da ne rade nedjeljom, ne zbog zakona, nego zbog toga što ne mogu da obezbijede radnu snagu i nisu spremni da dodatno plate onu koja bi radila nedjeljom. Ja sam prihvatio taj poziv, mislim da sam malo iznenadio predstavnike Sindikata trgovine, jer sam bio spreman odvojiti svaku svoju nedjelju u augustu, izuzev jedne koju bih iskoristio za godišnji odmor, da prisustvujem razgovorima s radnicima. Onda se to malo ispolitiziralo, kada se uključila gospođa Ćudić (državna zastupnica Naše stranke) i mislim da je i njoj bilo iznenađenje da ima onih koji su spremni razgovarati s radnicima iako se možda inicijalno ne slažu po nekim pitanjima. Ja branim slobodu govora svakog građanina, političara, da kaže šta misli. Mislim da je društvo jače što imamo oprečnije stavove po ovim pitanjima, ne po nekim pitanjima koja se tiču ljudskih prava i sloboda. Treba imati zdravu debatu i diskusiju. Gospođa Ćudić je to ispolitizirala, i na bazi tog politiziranja ja nisam dobio više poziv od predstavnika Sindikata, a evo prolazi i mjesec august, nisu mi dali ni termine ni lokacije. Stojim na raspolaganju i dalje.
Veliki trgovački lanci žele samo vlastiti komfor
Napisao sam s kolegama ekonomistima i pravnicima jednu sveobuhvatnu studiju o tome, objavili smo je. Napisao sam dva naučna rada, jedan je u procesu objave, drugi u procesu recenzije. Imam niz argumenata, i zaista ne vidim razlog zašto bih šutio ako imam argumentaciju. S druge strane, protiv sebe imam specijalnu interesnu grupaciju u vidu velikih trgovinskih lanaca koji žele vlastiti komfor i narušavaju konkurenciju manjim trgovcima, razumijevajući da će u RS-u ostati radna nedjelja. Ako vi poslujete u oba bh. entiteta, to znači plus za vas, kao što je i sam federalni ministar trgovine (Amir Hasičević op.a.) kazao da ne pada promet. Ali, s druge strane, ako poslujete samo u FBiH, u nekom manjem gradu, to je izuzetan minus za vas, posebno što bi ove mjere bile rigidnije nego u Hrvatskoj. Rigidnije od zemlje gdje se uvodi i gdje je to jasno iskomunicirano iz religijskih razloga. To je bio narativ u susjednoj Hrvatskoj, glavni propagator toga je bila Katolička crkva, što je sasvim legitimno i razumijem njihovu poziciju. U FBiH bi mi sada uvodili rigidniju mjeru gdje ne dozvoljavate nijednu radnu nedjelju čak ni u jeku turističke sezone, kao što je sada Sarajevo Film Festival. Dakle, ovo je antiradnička mjera, ja je tako vidim. S druge strane, nisam dobio nikakve argumente, izuzev nekih vrijeđanja i nekakvih pokušaja diskreditacije.
Znamo li koliko je novca utrošeno u propali projekat blok 7 u Tuzli i hoće li iko odgovarati za utrošene novce?
– Ključno pitanje je pitanje fiskalne odgovornosti. Nedavno sam razgovarao s novinarima na jednom sastanku u Tuzli, čisto da animiramo medije da ova tema ne umre u javnosti, jer je riječ o grandiozno najavljenom investicionom projektu, koji je propao. Bukvalno se može snimiti dobar dokumentarni film koji bi vjerovatno osvojio niz nagrada. Zasad znamo da je utrošeno oko 20 miliona KM na pripremne radove i više od 200 miliona je zarobljeno kod Kineza. Biće arbitraža u vezi toga, nemam zvanične informacije da li je pokrenuta. Znamo i da je čak stavljena upravna zgrada Elektroprivrede BiH pod hipoteku kao dio tih nekih kreditnih aranžmana, tako da u potencijalu minimalni gubitak će biti 20 miliona KM, a maksimalan do 250 miliona KM. Svaka marka pogrešno utrošenog javnog novca od bilo koga je puno i to je stvar za istražne organe, a kamo li milion, 20, ili 220 miliona KM.
Vlada FBiH je obećala da će do kraja marta ove godine završiti zakon o južnoj interkonekciji. Znaju li u Vladi da je sada august?
– Znaju i ovo je preslikan scenarij s fiskalnih reformi. Ova vlada se ponaša kao da ne postoji neka kritična javnost, nezavisni mediji, građani, opozicija. Kao da sami sebi pričaju i daju nekakve rokove. Prvo su obećali da će završiti zakon do kraja marta, a onda je sredinom godine formirana radna grupa pri federalnom Ministarstvu energije. Tražio sam da mi se dostavi ko su članovi radne grupe, ali nisam još dobio. To je jedan model, ako hoćete da kupite još vremena, formirajte komisiju. Eh, to je ta radna grupa i sada smo tu stali. Poslao sam zahtjev za uvrštavanje na dnevni red Prijedloga zakona o južnoj interkonekciji predsjedavajućem Zastupničkog doma Draganu Miokoviću. Ne mora na narednoj vanrednoj, ali na bilo kojoj drugoj narednoj bitno je da stavi taj zakon na dnevni red. Napominjem, taj zakon je u parlamentarnoj proceduri. Mi znamo ko blokira, ali sada je jedina odgovornost na predsjedavajućem Miokoviću koji jedini ima pravo da to stavi na dnevni red. Ja nemam tu mogućnost, ja mogu samo predložiti da se glasa o tome i prebaciti odgovornost na kolege zastupnike. Kolega Mioković je nedavno sebi dao jedan rok, kazavši da se njegovo strpljenje privodi kraju. Čini mi se da je dva mjeseca dao rok Vladi da uputi svoju verziju zakona.
Kada već govorimo o južnoj interkonekciji, treba li nam još jedno javno preduzeće pored BH Gasa?
– Mislim da ne treba. Drago mi je da posebno naši strateški partneri sa zapada također isto smatraju. To javno preduzeće je dodatni trošak, gomilanje ionako nagomilane administracije. Daje nekakve mogućnosti određenom političkom subjektu da ga kontroliše, a možda čak i kreira neke ucjenjivačke mehanizme, koji se danas-sutra mogu koristiti kao što se koriste iz Istočnog Sarajeva. To nije dobro i ne treba politizirati. Ovdje je riječ o energetici. Suštinski je bitno za Bosnu i Hercegovinu, a posebno za Federaciju, da postoji alternativa ruskom gasu. Tu sve treba početi i završiti.
Je li poskupljenje električne energije bilo neizbježno, iz EPBiH i Vlade kažu da jeste?
– To su teške riječi. Prije nego to kažete, morate obrazložiti zašto i morate obrazložiti šta vi radite na pitanju saniranja gubitaka. Izvještaj koji smo dobili sa SASE, pošto je riječ o dioničkom društvu, vidimo da Elektroprivreda BiH u polugodišnjem poslovanju opet bilježi desetine miliona gubitka. Eh sada, tu se aktuelna uprava EPBiH više ne može sakrivati iza odgovornosti prethodne uprave ovog preduzeća. Prethodna uprava jeste prošle godine upravljala pola godine, a onda nova preuzela od polovine godine. Sada, nova uprava u prvoj polovini ove godine bilježi nekoliko desetina miliona KM. Bio sam protiv koncepta blok tarifa i vidjelo se da je to prevara i obmana i da bi bilo još gore. Mislim da je i ovaj model od 10 posto rasta cijene loš. Loša je komunikacija, jer se komunicira od nadležnih da nije tako i da će to biti 2.50 KM u prosjeku po računu. Opet se, nažalost, ubacuju u statistiku one prazne kuće, vikendice itd. Vidjet će građani jednog dijela FBiH, odnosno korisnici EPBiH da sam upravu 1. septembra, kada počnu dolaziti računi. Vidjet će da to nije 2.50 KM. Nije dobro da po pitanju subvencioniranja u FBiH imamo razliku između Elektroprivrede HZHB i Elektroprivrede BiH po pitanju potrošnje kWh. Ispade da ljudi u Hercegovini električnu energiju u prosjeku troše više za 100 kWH, što mi je neshvatljivo, razumijevajući da smo slični, imamo slične kulturološke i potrošačke obrasce. Ima u toj priči puno problema. Ja sam predlagao da poskupljenje ide stepenasto, da svake godine ide po tri ili četiri posto. Slično kao što telekom operateri rade. Oni iz godine u godinu poskupljuju svoju uslugu, ali nije to pompezno, jer se radi o nekoliko KM, tako da nakon pet godina korisnik Telecoma shvati koliki mu je račun. Ponavljam, dizanje cijene je zadnje utočište. Prije toga, treba reorganizirati preduzeće. Vidjeli smo sada da EPBiH ima ugovor sa zaštitarskom agencijom koji je daleko veći od prethodnog ugovora. Dakle, tu rastu troškovi. Zašto se planira uposliti novog kadra, zašto nastaju gubici. Elektroprivreda BiH koristi položaj djelimičnog monopola koji imaju. Ima nekih stotinjak pitanja na koje se trebaju dati odgovori.
Evo, ja bih, recimo, pitao da li su godinu nakon usvojenih energetskih zakona urađeni podzakonski akti kako bi zakoni bili provodivi i kako bi oni koji sami proizvode električnu energiju mogli viškove puštati u mrežu…
– Imate odlična pitanja. Nisu urađeni podzakonski akti. To je ključno pitanje koje i ja postavljam sada. Jedino čime se federalna Vlada hvali su usvojeni energetski zakoni. Ako sada nazovete premijera i pitate šta su uradili, u moru nerada jedino će vam spomenuti energetske zakone. Međutim, građani i privrednici nisu još ništa vidjeli od tih zakona osim poskupljenja električne energije. Ja sam glasao za te zakone, smatrali smo da to treba podržati, to je i dio EU procesa. Ali, problem je što nisu usvojeni podzakonski akti i čak sam dobio neformalno informaciju da Elektroprivreda blokira ili neke druge interesne grupacije jer nisu spremni da prihvate koncept prosumera, što bi značilo dosta za naše građane. O prosumerima se govorilo, ali njih nema. Podzakonski akti još ne stvaraju okruženje da možete biti u pravom smislu prosumer, odnosno da proizvodite vlastitu energiju i da viškove puštate u mrežu. Dakle, imamo zakone na papiru, ali u praksi nema realizacije.
Penzioneri traže da minimalna penzija iznosi 50 posto prosječne plate u FBiH. Je li to realno postići?
– Mislim da u kratkom roku nije realno. Ali, razumijem zahtjev da se kao indikator uzima prosječna plata u smislu usklađivanja penzija. Penzioneri su naveli i potrošačku korpu, ali to je nemoguće jer nju ne objavljuje Vlada, već je to indikator koji objavljuje nevladina organizacija, i ne možemo to uvrštavati u jedan od ključnih zakona na nivou FBiH. Mi sada imamo dva indikatora, index potrošačkih cijena i rast BDP-a. Ti indikatori su dobre rezultate po penzionere davali kada je bila visoka inflacija i kada je bio visok ekonomski rast. Sada nismo u tom periodu, spustila se inflacija na nekih 2 posto, a vjerovatno i ekonomski rast će biti do 2 posto. Razumijem nezadovoljstvo penzionera, oni su usljed poskupljenja nezadovoljni i vjerovatno će od ove vlade dobiti samo jednokratnu pomoć, a nadam se da to neće biti dan-dva pred lokalne izbore. Međutim, znaju penzioneri da to ne rješava njihov status, ali da će se možda otvoriti razgovori da se doda prosječna plata kao treći indikator – to svakako da.
Kako Vam se čini način raspodjele novca za institucije kulture koji je kreiralo resorno federalno ministarstvo?
– Katastrofalan, sramotan i tragikomičan. Poslat ću zastupničko pitanje, jer opet nije objavljeno ko nije dobio novac. Ne vidim poentu u sakrivanju. Vidimo da je tu podjela manje-više između dva kantona: Hercegovačko-neretvanskog primarno i Kantona Sarajevo.
HDZ smatra da kultura postoji samo u dva kantona
Ja sam uzeo dva programa vezano za podršku kulturi i nauci od značaja za Bosnu i Hercegovinu. U ta dva programa, vjerovali ili ne, Tuzlanski kanton, kao zvanično najmnogoljudniji kanton u FBiH je dobio 20.000 KM, to je negdje oko 2.5 posto ukupnog iznosa sredstava i to samo Narodno pozorište Tuzla. Napominjem da u ovom kantonu imate 13 opština i gradova. Ne kažem da TK mora dobiti 20 posto sredstava, ali 2.5 posto je sramota. Mislim da je Unsko-sanski kanton bio na 0 KM. Dakle, još gora situacija. Kao da nema kulture u ovim kantonima. Politika HDZ-a upravlja tim ministarstvom. Malo je ironično da HDZ koji se ideološki zaklinje u Federaciju BiH kao decentraliziranu, gdje se mora voditi računa o balansu moći, da nema preglasavanja, da se vodi računa o svakom narodu itd, da takvu raspodjelu pravi. Koji je onda kontraargument centralizmu? Koji je argument ako vi tako upravljate resorom koji imate na način da zanemarujete većinu kantona u FBiH i da svodite FBiH na dva kantona. To nije u skladu s onom čitavom pričom da se neki narodi u BiH preglasavaju itd. Prvo krenuti od svog dvorišta i na svom primjeru pokazati da ste drugačiji, a onda imati te zahtjeve.
Stranke trojke za sebe tvrde da su za evropski put BiH. Možete li nam reći kako neko ko je za evropski put može držati u ladici zakone o sprečavanju sukoba interesa i zaštiti prijavitelja korupcije? Zbog navedenog su brojna nezakonita imenovanja Vlade prošla nekažnjeno jer 10 godina nemamo komisije za odlučivanje o sukobu interesa…
– Nezakonita imenovana nekažnjeno i dalje prolaze. Imali smo nedavno primjer u Bihaću, mislim da je riječ o jednom vijećniku. Imamo primjer ministra federalnog MUP-a Rame Isaka i direktora zatvora u Zenici, njegovog sina. Imali smo direktora Autocesta koji je bio federalni ministar, pa postao direktor prije nego mu je prošao zakonski rok od šest mjeseci od napuštanja Vlade. Transparency International BiH redovno reaguje na sukobe interesa, prijavljuje ali ništa od toga. Budete samo na stupu srama javnosti i to je to. To u bh. politici ništa ne znači, niko ne daje ostavke. Mislim da upravo zbog svega ovoga, činjenice da ima previše sukoba interesa, mislim da je to glavni razlog zašto Vlada FBiH neće da pošalje u parlamentarnu proceduru te zakone. Ja sam namjerno radi arhiva, izdvojio jedan član tog zakona, koji ne dozvoljava dosta stvari koje su sada aktuelne, ako nekada dođe taj zakon na dnevni red, da nam se ne bi desilo da nam Vlada podvali verziju zakona koja nema navedeni član. Ranije su imali izgovore da se čeka državni zakon, evo, državni zakon je usvojen u nekom svom ograničenom izdanju što je priča za Brisel, ali sada je odgovornost na entitetskim nivoima, da imamo funkcionalne zakone, s obzirom da državni važi samo za državne institucije.
Na septembarskoj sjednici Zastupničkog doma naći će se i Prijedlog zakona o unutrašnjim poslovima FBiH. Kako gledate na ovaj prijedlog?
– Mi svakako nećemo podržati taj prijedlog iz niza razloga. Specifičnost svih zakonskih rješenja je da se iza toga kriju neki specijalni interesi. Ovdje se pojavljuje niz nekih specijalnih interesa, kod imenovanja rukovodstva Federalne uprave policije, priča o penzionisanju, činjenica da predstavnici HDZ-a hoće uzeti te pozicije i slično. Smiješno je da se sve to dešava na jednoj vanrednoj sjednici, kao da sada gori Federacija zbog toga što mi nemamo tih nekoliko zakona. Mislim da nam manje treba toga, a da nam više treba južne interkonekcije, fiskalnih reformi i slično.