Izvještaj star 20 godina otkrio piralen u BiH i regionu – mapa zagađenja od Banjaluke i Tuzle do Bihaća i Kragujevca

Sedam godina od izbijanja požara koji je ogolio jednu od najvećih ekoloških nesreća u Banjaluci, oko 4.800 kubnih metara zemljišta kontaminiranog kancerogenim piralenom, teškim metalima i naftnim derivatima i dalje stoji netaknuto u krugu bivšeg giganta „Incel“. Dok stručne procjene još od izrade studije UNDP-a i češkog instituta Dekonta pokazuju da je za potpunu remedijaciju i odvoz opasnog otpada potrebno oko 15 miliona KM, slučaj Incel pretvorio se u institucionalni pat-položaj u kojem se odgovornost godinama prebacuje sa jedne adrese na drugu.

Rukovodstvo Poslovne zone „Incel“ više puta je naglasilo da nema novca za projekat težak 15 miliona KM bez pomoći entitetskih i državnih organa, upozoravajući da je zbog zagađenja do sada odustalo više od deset potencijalnih investitora. S druge strane, stavovi vlasti godinama ostaju nepromijenjeni: iz gradskog Odjeljenja za inspekcijske poslove prošle godine su poručili da je kontaminirani teren ograđen trakom, da opasnosti po prolaznike nema i da Grad nema ni nadležnost ni novac iz budžeta da čisti privatni i industrijski otpad. Sa treće strane, resorno entitetsko ministarstvo još od 2020. godine nepokolebljivo drži stav zasnovan na Zakonu o upravljanju otpadom i načelu „zagađivač plaća“, po kojem je čišćenje isključiva obaveza vlasnika parcela i privrednih subjekata koji upravljaju tom lokacijom.

Dok se čeka ko će platiti višemilionski račun, pravosuđe u Banjaluci problemu pristupa parcijalno. Nakon što je Osnovni sud u Banjaluci potvrdio optužnicu protiv direktora privatne firme „Univerzum“ za krivično djelo zagađivanja životne sredine u Incelu, Okružno javno tužilaštvo Banjaluka krajem 2024. godine otvorilo je novu istragu — ovaj put zbog sumnji da se zagađeni mulj i zemlja iz Incela nelegalno iskopavali i deponovali po okolnim banjalučkim naseljima. Dok se zvanične izjave i istrage gomilaju, kancerogeno ulje godinama ostaje u tlu, držeći Banjaluku u ekološkom i pravnom vakuumu.

Šta je zapravo piralen i zašto se o njemu ćutalo?

Međutim, o piralenu, koji je većina država zabranila od od 1972. godine zbog mogućih posljedica po zdravlje i životnu sredinu, već se godinama govori i zna u užim krugovima. Ali je ova priča zataškavana. I nije prisutan samo u Banjaluci, već i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine, ali i regiona.

Pokazao je to i izvještaj rađen u periodu od 2002. do 2004. godine, u kom, između ostalog, stoji da su najveće količine piralena (PCB-a) u zemljištu u našoj zemlji pronađene na lokacijama u okolini Tuzle (96.178.000 ng/g) i Tešnja (178.954.000 ng/g), dok je kao treća lokacija po zagađenosti zemljišta označena Banjaluka, sa pozamašnim količinama piralena od 400.000 ng/g.

Napomenimo i da je Banjaluka u istraživanju uzeta kao pilot-projekat, zbog sumnje na prisustvo većih količina piralena.

Evropska studija: Ratno nasleđe opasnih zagađivača

Glavni cilj istraživanja rađenog u sklopu projekta „Procjena odabranih perzistentnih organskih zagađivača u atmosferi i vodenim ekosistemima od otpadnih materijala nastalih usljed rata u bivšoj Jugoslaviji“ (Assessment of the selected POPs in the atmosphere and water ecosystems from the waste materials generated by warfare in former Yugoslavia), finansiranog od strane Evropske komisije (European Commission – Fifth Framework Programme), bio je da se identifikuju kritične tačke (hot spots), da se urade laboratorijske i terenske studije biotransformacije piralena (PCB-a), te da se daju sugestije za remedijaciju zagađenih zemljišta. Istraživanje je potvrdilo i početnu premisu – da je tokom prošlog rata, spaljivanjem ili oštećenjem industrijskih i vojnih ciljeva u zemljama bivše Jugoslavije, došlo do oslobađanja velikih količina različitih perzistentnih organskih zagađivača (POPs). Postoje dokazi da su značajne količine polihlorovanih bifenila (PCB), raznih usporivača plamena i eksploziva, pored ostalih supstanci, ispuštene u okolinu. Posebna pažnja posvećena je prikupljanju podataka o mogućim izlijevanjima PCB-a u životnu sredinu u zemljama bivše Jugoslavije, posebno u ranjivim krškim područjima u BiH, gdje su oštećeni ili uništeni vojni komunikacijski releji i sva ostala mjesta gdje su električni transformatori, stanice i kondenzatorske baterije uništeni.

Oko 500 transformatorskih stanica i kondenzatora u Bosni i Hercegovini, uglavnom unutar Federacije, oštećeno je ili uništeno tokom rata (1992–1995).

Gdje su pronađene najviše koncentracije?

Istraživanja su pokazala da su izuzetno visoke koncentracije piralena (PCB-a) pronađene na sljedećim lokacijama:

1. Zadar – 1991. uništena kondenzatorska baterija, sadržaj baterije se izlio u okolinu i zagadio zemljište i sediment morske obale kod naselja Jazina.
2. Rijeka Dubrovačka – u toku rata teško oštećena transformatorska stanica u Komolcu; analize pokazale niske koncentracije PCB, ali prema tvrdnjama stanovništva da se metalni otpad iz stanice uzimao i nosio u Sustjepan, daljim analizama sedimenta utvrđene su visoke koncentracije PCB.
3. Zapadna Slavonija – uz utvrđene izrazito visoke koncentracije PCB u uzorcima zemljišta od 442.000 do 1.784.000 ng/g, predloženo je da se na ovo područje posebno obrati pažnja i izvrše detaljnija istraživanja.
4. Tuzla i Tešanj – izrazito visoke koncentracije PCB utvrđene su u uzorcima zemljišta sa ova dva područja usljed oštećenih transformatorskih stanica: Tuzla sa 96.178.000 ng/g i Tešanj sa 178.954.000 ng/g. S obzirom na karakter zemljišta aluvijalnog tipa, u izvještaju se govori o mogućnosti zagađenja rijeke Usore, a postoji i veliki broj bunara u okolini Tešnja koji mogu biti ugroženi.
5. Banja Luka – istraživanja su provedena samo na uzorcima zemljišta u vidu pilot-projekta zbog sumnje da se radi o žarišnoj lokaciji. Izrazito visoki nivoi PCB-a u uzorcima zemljišta iznosili su do 400.000 ng/g.
6. Željava (Bihać) – u bivšem vojnom tunelu su u uzorcima zemljišta pronađene količine od 164.000 i 106.000 ng/g, što ukazuje na to da se ulje sa PCB izlilo unutar tunela, odnosno da do zagađenja nije došlo izvana. Postoji mogućnost da zagađenje dođe podzemnim vodama kraškog područja do izvora oko Bihaća i do rijeke Une, stoga je predloženo da se posebna pažnja posveti i ovom području.
7. Kragujevac – na lokaciji fabrike automobila „Zastava“, uz kontaminaciju PCB-a u zemljištu, utvrđeno je i najveće aerozagađenje ovim polutantom od svih ispitivanih lokacija.

Na nekoliko lokacija u Bosni i Hercegovini određeni su izuzetno visoki nivoi 7 ključnih PCB-a u sedimentima rijeka:

• Miljacka: 929 ng/g (Sarajevo)
• Zujevina: 2.691 ng/g (Sarajevo)
• Ribnjak Klokot 2: 361 ng/g (Bihać – napomena: analiza 6 jedinki riba nije pokazala povećan sadržaj PCB u mišićnom tkivu)
• Gostilja (Han Nevrenča): 377 ng/g (Tuzla)
• Spreča (Puračić): 483 ng/g (Tuzla)

Na kraju, piralen ne nestaje sam od sebe – decenijama može kontaminirati zemljište i ugrožavati životnu sredinu, a njegovo uklanjanje zahtijeva ozbiljna ulaganja i stručan pristup. Dok institucije prebacuju odgovornost, a sanacija čeka novac, Incel ostaje ekološki problem bez konačnog rješenja, a građani bez jasnog odgovora ko će preuzeti odgovornost i kada će otrov konačno biti uklonjen