Proizvođači mlijeka preživljavaju najteže dane u posljednjoj deceniji. Dok se na sjednicama udruženja u Gradišci i Sarajevu gomilaju dramatična upozorenja na niske otkupne cijene, enormne troškove i nekontrolisan uvoz, sa terena stižu potresne priče onih koji su primorani da stave ključ u bravu. Slučajevi iz Gradiške, Zenice i Dervente jasno oslikavaju ekonomski mehanizam koji lomi farmere.
U gradiškom selu Cimiroti, trojica braće – Zoran, Njegoš i Dimitrije Šinik – stavili su tačku na 18 godina rada. Od 2008. godine gradili su farmu „Šinik“, koja je donedavno brojala 100 grla stoke. Nepovoljno stanje na tržištu mlijeka, ograničavanje količina otkupa, niski podsticaji u Republici Srpskoj čija isplata dodatno kasni, ali i loša godina u proizvodnji stočne hrane, doveli su ih pred zid. Drugog izlaza, kažu, jednostavno nije bilo – bili su prinuđeni da prodaju stoku.
Sliku potpune ekonomske nelogičnosti zaokružio je ovih dana i Mladen Jošić iz Dervente. Njemu je prerađivač preko noći srezao otkup sa 460 na svega 256 litara. Prosipanje 200 litara viška dnevno postalo je neodrživo i predstavljalo je uvod u rasprodaju 31 grla. Mladen sa suprugom sada odlazi na sezonski rad u inostranstvo, dok tri kćerke i majka ostaju na imanju.
Gotovo identičan scenario dogodio se i na farmi Nermina Čolomana kod Zenice, gdje je višedecenijski porodični posao sa 40 muznih krava ugašen zbog blokade obrtnih sredstava izazvane kašnjenjem isplata od po dva mjeseca i skokom troškova.
Gradiška: Repromaterijal nikad skuplji, otkup pao na 0,60 KM
Tri medijski ispraćena slučaja gašenja farmi samo su ilustracija šireg poremećaja o kojem se raspravljalo na sjednici Upravnog odbora Udruženja poljoprivrednih proizvođača – mljekara Republike Srpske u Gradišci. Podaci sa terena pokazuju da su ovo tek vidljivi primjeri, dok je stvarni broj malih proizvođača koji su u tišini izašli iz sektora i dalje neevidentiran. Kako je konstatovano na sjednici, iako se krajem ljeta očekivalo rasterećenje, pojedine mljekare su dodatno oborile cijene, pa veliki broj malih proizvođača sada radi po ponižavajućoj cijeni od 0,60 KM po litru.
Farmeri upozoravaju da su inputi — od goriva, đubriva i sjemena do rezervnih dijelova — nikada skuplji. “Na zahtjev za uvođenje zaštitnih mjera, poslat zajedno sa još tri bh. udruženja, još uvijek nema nikakvog odgovora. Dodatno, očekuje se da će sa stabilizacijom vremenskih prilika (izlazak iz perioda toplotnog stresa), doći do povećanja mliječnosti kod naših grla, te se pojavljuje opravdan strah od ponavljanja scenarija od jeseni 2025. godine i tzv. „viškova“ mlijeka kod domaćih prerađivača, u uslovima nekontrolisanog uvoza”, rečeno je na satanku.
Federacija pred kolapsom: „Izvozimo mlijeko, a uvozimo skupe sireve!“
Ništa bolja situacija nije ni u Federaciji BiH, gdje Udruženje poljoprivrednika FBiH upozorava na masovno gašenje porodičnih gazdinstava pod pritiskom suše i niza niskih otkupnih cijena koje se kreću od 55 do 80 feninga.
Predsjednik Udruženja Nedžad Bićo zatražio je hitnu intervenciju Savjeta ministara BiH kroz smanjenje uvoza sirovog mlijeka i ulaganje u domaće prerađivačke kapacitete. „Izvozimo sirovo mlijeko, a uvozimo skupe sireve napravljene od tog istog mlijeka. Ukoliko se ne poduzmu konkretne mjere zaštite domaće proizvodnje, poljoprivrednici su spremni na blokade granica“, poručio je Bićo, najavljujući moguće blokade granica ako se ne poduzmu konkretne mjere zaštite domaće proizvodnje.
Zahtjevi proizvođača: Regresirani dizel po grlu i zaštita tržišta
Kako bi se zaustavio potpun slom stočarstva, mljekarska udruženja oba entiteta usaglasila su niz ključnih zahtjeva prema entitetskim i državnim institucijama. Od svih mljekara koje posluju u Srpskoj traži se hitno povećanje otkupnih cijena, uz poseban apel da se zaštite mali i mladi poljoprivrednici. Prema resornom ministarstvu u Srpskoj upućen je zahtjev da se podsticaj za regresirani dizel ubuduće dodjeljuje po muznom grlu, po uzoru na evropsku praksu koja ujedno omogućava i preciznu evidenciju stada, a zatraženo je i hitno formiranje radnog tijela za izradu Pravilnika o podsticajima za 2026. godinu u kojem bi direktno učestvovali poljoprivrednici. Pored toga, nadležna tijela za spoljnu trgovinu BiH pozvana su da konačno reaguju na višemjesečne apele i uvedu zaštitne mjere na uvoz kako bi se domaće tržište spasilo od nekontrolisane konkurencije.
Kao jedina pozitivna tačka na sjednici u Gradišci istaknuto je usvajanje Pravilnika o označavanju proizvoda od palminog ulja, koji je već počeo davati rezultate na polica marketa gdje je sve više pravih mliječnih proizvoda.
Ali za ljude poput Mladena, Nermina i braće Šinik, to ne znači puno. Dok sistem ne pronađe rješenje, domaće štale ostaju prazne, a hljeb se traži u tuđini.