Iako je u posljednjih mjesec dana bio nemilosrdno napadan od
strane onih koji se predstavljaju kao “velike srpske patriote” i to
zbog svoje nacionalne pripadnosti, Šulić ne želi mnogo da govori o tome. Kako
kaže, takve nemoralne i beskrupulozne pokušaje bavljenja politikom ostavlja
drugima. Za mlade je, prema njemu, mnogo važnije da se bave temama koje će
donijeti bolji život svim građanima nego da broje nečija krvna zrnca i svoje
vrijeme troše na priče ko je Srbin, ko Hrvat, a ko Bošnjak.
Zbog toga smo odmah i prešli na ono što možda najviše izjeda
Republiku Srpsku i mlade ljude u njoj. Odlazak, nezaposlenost, obrazovanje, apatija,
nedostatak aktivizma…
Denise, iz Republike
Srpske je u posljednje 4 godine otišlo skoro 70 hiljada njenih građana,
pretežno mladih ljudi. Podaci govore da je ovo ogroman problem, ali kako Vi,
kao lider najjače omladinske političke organizacije u RS gledate na to?
Ne osuđujem nikoga ko je otišao iz Republike Srpske, a
podržavam svakoga ko je ostao. Moramo znati i da niko nema relevantne podatke
i da se u javnosti njima manipuliše. Objavljivane
su informacije da je u prošloj godini Republiku Srpsku napustilo 65 hiljada, pa
onda 130 hiljada i više, pa 50 hiljada mladih, kada pogledate oscilacije u
ciframa koje se iznose jasno vam je da se njima manipuliše. Mislim da ćemo
uskoro morati napraviti ozbiljnu i detaljnu analizu o tome koliko je ljudi
otišlo iz Republike Srpske, gdje su otišli i na koji period. Naravno, svaki
odlazak je bolan, pa da je u pitanju i jedan čovjek i baš zato, mi kao društvo
moramo prestati manipulisati sa ovom temom i koristiti je za skupljanje
jeftinih političkih poena.
Ali glavno pitanje je
kako da zaustavimo toliki odlazak mladih?
Iako sam predsjednik podmlatka najveće stranke, a aktivnosti
Mladih socijademokrata su prvenstveno usmjerene prema mladima, smatram da je
jednako, ako ne i više, poražavajuća činjenica da odavde odlaze ljudi srednje
generacije sa djecom. Nazovite me pretjeranim optimistom, ali vjerujem da će se
ljudi stari do 30 godina koji su sada otišli vjerovatno nekada vratiti, ali
ljudi srednje generacije, od 30 do 50 godina koji odlaze sa svojim porodicama
će vrlo teško opet napraviti promjenu i vratiti se ovdje. Odlazak mladih se
može zaustaviti jedino reformom svih sistema, prije svega obrazovnog za koji su
mladi najviše vezani. Tržište rada u realnom sektoru pokazuje da nema sluha za
mlade ljude, poslodavci govore kako će ostati bez radne snage i tada pominju
isključivo odgovornost Vlade i drugih institucija, ali ne govore o svojoj
odgovornosti. Institucije sigurno nose veliku odgovornost, ali nemojte mi reći
da poslodavac koji plaća mladog ili bilo kog drugog radnika 400 ili 500 maraka,
a u isto vrijeme ostvaruje godišnji profit od nekoliko miliona, ne može
povećati plate? Da li je odgovornost za odlazak mladih i na tim ljudima, ja
mislim da jeste.
Ipak, bez želje i nastojanaj
vlasti da se to promjeni mi ćemo i dalje imati ovakvu situaciju.
Naravno, zato bih da se vratim na reforme, što je i ključ
ovog problema. Republika Srpska će morati ući u reformu obrazovanja i to od
nivoa predškolskog do visokog. U prethodnih deset godina politika Vlade
Republike Srpske je bila okrenuta ka stvaranju preduslova za kvalitetnu reformu
obrazovanja. Uloženo je 105 miliona maraka za studentske domove, izgradnju
novih fakulteta i rekonstrukciju postojećih fakulteta, u infrastrukturu u
oblasti srednjoškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja je uloženo 93,7 miliona KM, uskoro će doći i do
izjednačavanja plata prosvjetnih radnika sa platama drugih radnika u javnoj
upravi i sa ovom vrstom ulaganja se ne smije stati. Svi ovi koraci su bili samo
preduslovi za provođenje obrazovne reforme, da se slikovito izrazim, u
proteklih deset godina smo samo gradili “hardware”, a sada je vrijeme da kroz
odlučne reforme izgradimo “software” obrazovnog sistema u našem društvu. Osim
toga, mi moramo kroz Vladine mjere podstaći omladinsko preduzetništvo. Nakon
faze subvencija, vrijeme je da počnemo sa fazom nepovratnih davanja mladim
preduzetnicima, na taj način ćemo ih osloboditi straha od poslovnih neuspjeha.
Država Izrael je to počela raditi sa “start-up” kompanijama 90-ih i pogledajte
gdje su sada u toj oblasti. Nama je cilj da omogućimo što prije i jeftinu
stanogradnju za mlade. Cijene najamnina stanova i cijene za kupovinu kvadrata
su nenormalno skupe. One pokazuju koliko je loše što smo se u jednom period
odrekli državnog intervencionizma u nekim oblastima i sve prepustili tržištu.
To moramo riješiti na neki način. Dakle, ključ su reforme sistema obrazovanja
koje moraju pratiti reforme u drugim sektorima privredi, zdravlju, kulturi,
sportu…
Vjerujem da se
susrećeta sa mnogim mladim ljudima koji
razmišljaju o odlasku. Šta im kažete, zbog
čega da ostanu?
Pokušavam da im kroz primjere mladih i uspješnih ljudi
pokažem da se ovdje može graditi ne samo srećnija budućnost već i srećna sadašnjost. Sve ono što sam već
rekao je platforma Mladih socijaldemokrata za koju ću se ja zalagati svim srcem.
Ipak, kako uticati na
mlade kad je u RS, odnosno BiH zavladala jedna opšta apatija. Sve je manje
građanske, društvene, ali i političke aktivnosti u pravom smislu, bez kojih
nema ni promjena na bolje. Kako to promjeniti, kako ponovo vratiti nadu mladim
ljudima?
Moderno društvo nam je nametnulo standard imaginarnog
aktivizma, koji se ogleda kroz aktivizam na društvenim mrežama, a potpuno je
zapostavljen stvarni aktivizam. Takva situacija uz kombinaciju sa društvom
izašlim iz tranzicije i privredom opustošenom pljačkaškim privatizacijama je
najbolja za razvoj apatije. Aktivizam na društvenim mrežama jeste poželjan, ali
samo u kombinaciji sa dominantnim aktivizmom u zajednici. Kao neko ko je prošao
put od omladinskog i sportskog do političkog aktiviste znam koliko se čovjek
može zaraziti društveno korisnim radom i drugim aktivizmom u zajednici, koliko
ta jedna aktivnost koju uspješno provedeš i vidiš da je ona koristila tvojoj
ulici, komšiluku, gradu vuče da ih realizuješ još.
Ali, kako to prenijeti
i na druge?
Svi moramo promovisati one koji rade, a ne one koji pričaju,
one koji uče, a ne one koji prepisuju, one koji stvaraju, a ne one koji govore
o destrukciji! Kod nas je važnije šta je neko rekao od onoga šta je uradio, to
nas je i dovelo do apatije. Primjetili
smo da je uvođenje dodatka nezaposlenim porodiljama i početak rada Fonda za
liječenje djece u inostranstvu doprinio da se ojača vjera u naše društvo. Bez
obzira što je neko pokušao da time manipuliše u političke svrhe. Takvih stvari
nam treba što više. Evo, želio bih da istaknem primjer mog mladog sugrađanina
koji se rodio van granica Republike Srpske, ali je odlučio da se vrati u svoju
Republiku i pokrene lični biznis. Danas je vlasnik kompanije koja se bavi uvozom
i distribucijom preparata za kosu i to veoma uspješno. On je samo jedan od
primjera koje bih mogao da navedem. O takvim ljudima moramo govoriti, njima
moramo davati prostor u medijima.
A ko će o tome
govoriti, ko će vratiti nadu ljudima?
Mi mladi, bez obzira kojoj stranci ili društvenoj grupaciji
pripadali ćemo sami vratiti nadu u društvo. Ja u to ne sumnjam i za to se borim
iz dna u dan.
Dotakli smo se političkog
aktivizma, ali zbog svega što smo vidjeli i čuli u godinama iza nas kod građana
je stvoreno neprovjerenje i prema onim ljudima koji tek ulaze u politiku. Pa
kažu, svi su oni isti. Jeste li Vi isti kao i starije kolege koje su ogadile
politiku građanima ili napokon možemo očekivati malo drugačiji kurs, politiku
prihvatljiviju za sve?
Ja to znam, ja to vidim u svojoj okolini. To je
nevjerovatno. Sa jedne strane imamo javnost koja govori o potrebi za “novim
licima” u politici, a kada se nova lica pojave odmah ih dočekuje na nož. Svako
ko kaže “svi su oni isti” govori više o sebi. I dva brata često budu različita kao
nebo i zemlja. Moram priznati da kod nas dolazi do tihe smjene generacija.
Možda je SNSD najbolji primjer za to. Mi trenutno u rukovodstvu stranke imamo
potpredsjednika koji je star 34 godine, u predsjedništvu imamo osam mladih
ljudi, u glavnom odboru 37, imamo troje
mladih gradonačelnika, 14 zamjenika načelnika i predsjednika lokalnih
skupština, 92 mlada odbornika u skupštinama opština i gradova u Republici
Srpskoj i svi ti ljudi svojim radom pokazuju da se može kad se hoće. Naravno,
nemojmo zaboraviti i naše starije kolege koji rade odličan posao. Da li bilo ko
može reći da bi neko mlađi bolje vodio opštinu Derventa od gospodina Simića ili
Modriču od gospodina Krekića. Bitno je da vlasti imaju sluha za mlade, za
njihove probleme, kao i probleme svih građana. Najveći broj tih problema se
rješava na nivou opština, a načelnici iz SNSD poput Adžića u Gradišci,
Karapetrovića u Laktašima, Grujučića u Srebrenici, Ćosića u Istočnom Novom
Sarajevu, Radojičića u Banjaluci, te
Luke Petrovića u Trebinju pokazuju kako
se to treba raditi.
A šta je to učinjeno
u ovim opštinama da zaslužuju da se pomenu u pozitivnom kontekstu?
Pa evo, najbolje je da onda govorim kroz primjere, jer oni
konkretno pokazuju da se nešto može uraditi. Istakao bih primjer Modriče.
Načelnik Krekić je odsjek za razvoj povjerio Mariju Đuranu potpredsjedniku MSD-a, koji je ove godine kroz projekte za svoju zajednicu
obezbijedio preko 300 hiljada maraka nepovratnih sredstava koja su uložena u
razvoj Modriče. To je samo jedan od primjera kako se treba raditi i kako
politika može i treba biti u službi građana i razvoja. Naši ljudi to rade na
svim nivoima, samo što ovakvi primjeri nažalost ne privlače pažnju javnosti
onoliko koliko bi trebali.
Ipak, i pored toga, vjerujem
da ćete se složiti da je politika u BiH u velikom dijelu podlegla
klijentelizmu. Malo je onih koji mu odolijevaju. Ima li šanse da se to
promjeni?
Politika u cijelom svijetu je na žalost klijentelistička.
Pogledajte SAD, pogledajte zemlje EU, klijentelistički odnos se od najvišeg
niova odnosa multinacionalnih kompanija sa vladama zemalja iz kojih dolaze
stepenasto prelivao do najnižeg nivoa. Ali, jedino u politici imate šansu da
birate na izborima, u mnogo drugih sfera to nemate. I tu je šansa.
Sa druge strane na
ovdašnjoj političkoj sceni previše se šansi daje onima kojima je glavni adut
stvaranje nacionalne napetosti i vještačkih sukoba. Na to nisu imuni ni
pojedini članovi Vaše partije. Kako tome stati u kraj? Kako se okrenuti pravim
temama?
Kada su u pitanju političke ocjene to čak mogu i da
razumijem, ali kada se u međunacionalne napetosti stvaraju na ličnom nivou
učesnika u političkom životu to je nedopustivo. Što se tiče SNSD-a morate znati
da SNSD kroz svoj rad pokazuje da ne dijeli ljude prema nacionalnoj ili bilo
kojoj drugoj pripadnosti, već samo prema sposobnosti. Pogledajte koji ljudi se
nalaze u organima stranke i na visokim pozicijama u društvu i to će vam biti
jasno. Ne bih to dodatno komentarisao, svako odgovara za svoje postupke, a
političari to čine pred građanima koji nas biraju. Vrijeme je najbolji sudija, a
narod vrjednuje rezultate, ne manipulacije. Zato pozivam sve građane da ljude u
politici ocjenjuju prema njihovim rezultatima i da se zajedno izdignemo iznad
prizemnih prepucavanja i sukoba koja nikome ne donose dobro.
RAZGOVARAO MILOVAN MATIĆ