Nakon očigledno tihe predizborne kampanje u Ljubinju, u kojoj ste bili jedan od rijetkih, ako ne i jedini kandidat za načelnika u Republici Srpskoj, koji nije koristio predizborne plakate, te nakon velike izlaznosti biračkog tijela i završetka izbora, možemo vidjeti neke sasvim drugačije, “burne” postizborne dane u Ljubinju.
Dvadeset dana nakon završetka izbora, u Ljubinju nije formirana ni skupštinska većina, a Vi ste svojom nedavnom izjavom o eventualnom pripajanju Ljubinja Crnoj Gori, dodatno rasplamsali lokalne međustranačke odnose i podijeljeno javno mnijenje Ljubinja.
– Da krenemo od početka priče. Ja sam dugo vremena u politici Ljubinja, a u nekim periodima i van Ljubinja. Dakle, nakon završenih izbora, gdje ja nisam ni htio da se kandidujem dugo vremena, ali na nagovor ljudi sa kojima radim i sarađujem, prihvatio sam tu kandidaturu i, evo, pobjedio. Ponovo sam izabran za načelnika opštine Ljubinje. Smatram da me ljudi dovoljno poznaju, nisu mi bili potrebni plakati, nisam išao po kućama da bilo koga molim da glasa za mene. Ljudi jednostavno cijene ono što sam dosad radio, cijene moj odnos prema poslu i svemu ostalom. To mi svakako daje kredibiltet da dajem različite izjave, poput ove koju je nedavno prenio Glas Srpske, koja je otvorila Pandorinu kutiju, ne samo kod nas, već i u širem dijelu bivše SFRJ. Ta famozna izjava se ne razlikuje nimalo od mojih prijašnjih, samo je poenta da je ona sada pala na plodno tlo. Zašto, pa zbog socijalno-ekonomske situacije ove regije! To je, u stvari, jedan bunt, koji ne osjećam samo ja, već mnogi na ovim prostorima. Ja sam 2005 .godine bio jedan od inicijatora i osnivača Saveza opština Istočne Hercegovine, gdje smo odmah po osnivanju tražili da se redefinišu odnosi u Republici Srpskoj, ekonomsko-socijalne dimenzije, a ne politike, zbog toga što je Hercegovina, a pogotovo Ljubinje u Hercegovini, izuzetno marginalizovano, ugroženo od strane centralnih vlasti u Banjaluci, samim tim i u Sarajevu, i sva priča ide u tom pravcu. Mi tu moramo tražiti svoju šansu, kroz regionalizaciju. Još nismo konstituisali novi saziv Saveza opština. Ja sam davao izjave u tom kontekstu. Ljubinje i Hercegovina su nerazdvojiv dio i ako mi sad ne trebamo Republici Srpskoj i ako oni nas doživljavaju kao neku perfieriju sa koje samo treba nešto da uzmu, onda ja smatram, da kao izabrano lice od strane ovog naroda koji živi u Ljubinju, osjećam dužnost, da moram da se bunim, kako znam i umijem. Normalno, moj apel i moj bunt se nekad čuje, a nekad ne; e, u ovom momentu došlo je vrijeme da se bunt čuje! Zašto? Pa zbog toga što je ekonomska situacija takva, da zbog ovog što nam radi Banjaluka, ovi ljudi postaju sve siromašniji. Istovremeno, centralne vlasti se sve više zadužuju i veliko je pitanje kako ćemo kao država vratiti taj dug. Zvali su me ljudi iz Makedonije, iz manjih mjesta, kažu u istoj smo situaciji, Skoplja nam je preko glave! Zatim, zovu ljudi iz Vojvodine, takođe, žele decentralizaciju. Centralizacija na ovim prostorima nikome nije donijela ništa dobro. Ovaj bunt Ljubinja, je samo početak! Nacionalna faza bunta je završena, sada nam slijedi ekonomska bitka, bitka za pojedinca, za svako mjesto! Decetralizacija će se izvršiti do svake jedinke, jer svaka jednika mora da ima svoje radno mjesto, svoje mjesto stanovanja, da ima od čega da živi.
U jednoj ranijoj kampanji izjavili ste: „Svi oluci idu prema Banjaluci“, misleći vjerovatno da od dohotka koji se ostvaruje u istočnoj Hercegovini najvećim dijelom profitira Banjaluka. Da li je ta izjava povezana sa ovom nedavnom; mislim na pripajanje drugoj državi?
– Pa naravno! Mi Hercegovci znamo šta je čatrnja, šta su oluci i kako skupljamo vodu – tako skupljamo i novac! A danas, taj naš novac putuje samo u pravcu Banjluke, i mi kasnije treba da se molimo da nam dodijele neke mrvice, tako da mi postajemo prostor koji će biti i dalje ugrožen i siromašan po svakom pitanju!
Koliko je realna ideja o pripajanju, da li je uopšte izvodljiva ili ste to samo figurativno rekli?
– Sada nije ostvariva, ali to ne znači da ukoliko u narednih tri do pet godina ne dođe do jasnog riješenja socijalno-ekonomskih problema, da neće doći i do pomjeranja granica. Nisam ja kapacitet koji mijenja granice i slično tome, ali ova politika nije održiva! To, normalno, ne treba raditi u ovom momentu, to je za sad više figurativno rečeno. Mi smo u Savezu opština zajedno i jasno rekli da ćemo sarađivati i sa dubrovačkom regijom, crnogorskom regijom, sa gornjom Hercegovinom i starom Hercegovinom, sa Federacijom. Zašto? Pa, zato što je to okruženje istočne Hercegovine. Ko nam je bliži od njih? Pa, ja kad dajem izjave crnogorskim medijima, normalno je da im potvrdim da su mi bliži Crnogorci nego ljudi iz Krajine i Posavine. Jesam li trebao reći da želimo da se pripojimo Semberiji ili možda Srbiji? Zašto treba da negiram da su nam Crnogorci bliski? Pa, na kraju krajeva, mi ovdje živimo i radimo i nama u Hercegovini, oni su najbliži! Od tamo se i ženimo i udajemo, sa njima trgujemo, sa njima smo i ratu dijelili dobro i zlo, uvezani smo i porodično i po mnogim drugim linijama! Gdje smo do sada prodavali jaja, duvan i ostale proizvode?! Zašto je to odjednom stalo?
Da li u ovom problemu nezainteresovnosti Banjaluke da više ulaže u razvijanje Istočne Hercegovine, postoji neki jedinstveni stav Zajednice opština Istočne Hercegovine, čiji ste i vi član? S obzirom na to da Zajednica opština djeluje kao nevladina organizacija, kažite nam, postoje li neke mogućnosti ili konkretni planovi, odnosno: da li će biti nekih konkretnih poteza po ovim pitanjima?
– Izvršno tijelo Saveza opština, koji broji 28 članova, su načelnici opština Istočne Hercegovine. Nakon izbora još nisu potvrđeni mandati pojedinih načelnika. Kada se taj proces završi, doći će i do konstituisanja novog saziva Saveza opština, a ja ću tada biti legitiman da govorimo o konkretnim potezima. U prošlom sazivu imali smo iste teme, a to su rješavanje problema nerazvijenosti opština ove regije. Ali, na tom prošlom sazivu, situacija nije bila ista, te je tada na snazi bila ta utopisjka priča da će nas zapljusnuti talas novca iz Banjaluke i da ćemo i mi osjetiti blagostanje. Međutim, nakon četiri godine sada je evidentno da ti talasi ne dolaze, da oni samo mogu da iznose novac odavde, to što mi prikupimo i zaradimo, te zbog toga mislim da će se ti svi načelnici koji će činiti novi saziv, zauzeti čvršći stav, koji ja zagovaram cijelo ovo vrijeme, i da ćemo transparentno tražiti svoje mjesto u okvirima Republike Srpske, te da će to rezultovati popravljanjem socijano – ekonomske situacije. Sada je Republika Srpska podržana milijardama, mi od toga nemamo ništa. Oni grade najsavremenije autoputeve, mi nemamo osnovni magistralni put. Banjaluka ima moderniju zgradu vlade nego Beograd! Dali je to realno?
U prošlom mandatu uglavnom ste isticali da svi problemi potiču od tada novoformirane skupštinske većine. Hoćete li u ovom novom mandatu imati isti problem? Odnosno, da li ćemo uskoro imati formiranu skupštinsku većinu? Konkretno hoće li je formirati Srpska demokratska stranka?
– Ja sad, u ovom momentu, definitivno ne mogu reći ko će formirati većinu. Iskustvo koje smo imali u proteklom periodu, nije donijelo ništa dobro. Imali smo samo negativne posljedice takve skupštinske većine, što će sada rezultirati jednom ozbiljnijom postavkom. Na koji način? Dakle, ja kao načelnik, ponudio sam našu platformu svim političkim partijama, sa nekima sam razgovarao, sa nekima nisam. Ta platforma, otprilike, ide u smjeru da nam je stalo da zajedno sarađujemo sa Republikom Srpskom i BiH. Da bismo stvorili zajednički tim, a moramo ga stvoriti, predložio sam lokalnom SNSD-u da se dogovrimo šta su prioriteti za dalji razvoj opštine, te da sve to stavimo na papir na kome će biti naš zajednički potpis. Ne želim dogovore u četiri oka.
– To što je protekla skupštinska većina radila u interesu pojedinaca, dovelo je do toga da imamo negativne tenzije, da su sva ta preduzeća koja su oni vodili u strašnim dugovima i sa blokiranim računima, što strahovito opterećuje Ljubinje. Da se to ne bi ponovilo, ja sam ponudio našu platformu. Ne mora ona biti usvojena, svi imaju pravo da iznesu svoju, ja sam im rekao, napište sve na papir, lijepo i transparentno, ali da ne bude u stilu “rekla – kazala”, jer mi smo ozbiljni ljudi i treba da poslujemo kao ozbiljna zajednica. To će biti uslov stvaranja skupštinske većine, koja će, ja se nadam, biti formirana u narednih desetak dana.
Kako odgovarate na prigovore da ste nezainteresovani i da ne želite da sarađujete sa kabinetom Vlade Republike Srpske? Optužuju vas da ste vi jedini krivac što u Ljubinju nisu realizovani razni projekti koji nisu naišli na vaše odobravanje.
– To nije tačno! To su političke floskule. Nisam blokirao nijedan projekat. Spreman sam da podržim svaki projekat koji je u interesu opštine. Naprotiv – upravo je suprotno! Upravo ti ljudi koji mene optužuju, oni blokiraju projekte republičke vlade, koja je obavezna da pomaže Ljubinju. Na primjer, kada je prodat Telekom, Ljubinje je trebalo da dobije svoj dio,da se finansiraju projekti završavanja naselja Vinogradi, te mnogih drugih. Upravo su ti ljudi iz Ljubinja koji mene optužuju, blokirali te projekte, samo da bi meni imali šta da spočitavaju, a sve to preko leđa naših građana. Ista stvar i za sportsku dvoranu i niz drugih projekata. Kada smo u par navrata i pokušavali da napravimo određenu saradnju, jedan dio tih ljudi me je pozivao u Stolac ili Mostar na kafu, jer ne smiju u Ljubinju da piju kafu samnom, da im kolege iz koalicije ne bi prigovarale na razne načine. I ja odem i pijem kafu sa njima u Stolac, jer “ne smijemo” u Ljubinju, da ne bi došlo do tih “prigovaranja” po političkoj liniji. Kako mi to radimo, šta radimo, da se ne bi pomoglo Ljubinju? To je klasični pokušaj da me sruše – ništa drugo, i sve to preko leđa građana!
Kakav danas odnos imate sa vašim protu kandidatom na proteklim izborima, gospodinom Gojkom Lečićem i da li je moguće da u narednom mandatu zajedno sa njim sarađujete na projektima koji su od vitalnog značaja za stanovnike Ljubinja, bez obzira na njegovu političku opredjeljenost?
– Kakvi god da smo, svi mi, ja sa svakim želim dobre odnose, i kod mene je svako ko želi napraviti bilo kakvu korist za Ljubinje dobrodošao. Moj jedini uslov je, da svaki dogovor konkretizujemo na papiru. Za dogovore “ispod žita” i “ispod stola”, ja nisam dobar sagovornik. Želim čiste odnose sa svakim i niko od njih ne može da donese bilo kakav argument da sam ja nešto bojkotovao!
Da li smatrate da ste, uključujući protekle izbore kao i u prošlosti, pravili greške prilikom sastavljanja kandidatskih odborničkih lista za vašu stranku?
– Greške se pokažu – a kad sastavljate listu, mislite da radite najbolje. Vrijeme demantuje i mene i svakoga. Međutim, za razliku od ostalih partija, mi smo jedini koji glasanjem biramo listu kandidata za odbornike i to pred vrlo širokim auditorijem. Nijednu sličnu odluku nisam donio samostalno. Kasnije se pokaže da određeni ljudi pod raznoraznim pritiscima mijenjaju svoja opredjeljenja. To je nepredvidivo. Pa ja i moji saradnici i moja porodica trpimo i viđene i neviđene pritiske! Pokušavaju nas zastrašiti na razne načine, prijete na ovaj ili na onaj način. Nažalost, to je dio političke igre i primoran sam da se nosim sa tim.
Kao načelnik rukovodite administrativnom službom već 16 godina. Sa današnje tačke gledišta, smatrate li da ste sve ove godine imali sposobnu administratvnu službu i možemo li u Vašem novom mandatu očekivati neke radikalne promjene u načinu vođenja Opštine Ljubinje i njenih službi?
– Ja bih rekao da pravimo korake naprijed. Ako se vratimo 10 godina unazad, konstantni napredak je evidentan. Viđene su i kadrovske pormjene, zaposlili smo u administrativnu službu nekoliko mladih ljudi. Način rada se unapređuje, opština je maksimalno opremljenja. Jedna smo od rijetkih opština koja izdaje elektronske dokumente.
– U vezi sa pitanjem radikalnih promjena, rekao bih ne! Ja nisam čovjek radikalnih promjena, jer da jesam, pripadao bih nekoj takvoj političkoj opciji. Smatram da trebamo i dalje raditi osmišljene korake, koji nisu “ad-hok” koraci. Nastavićemo povlačiti temeljno promišljene poteze.
– Šta smo do sad uradili? Pa napravili smo prostorni plan i Strategiju razvoja opštine Ljubinje do 2020.godine. Uradićemo urbanističke i regulacione planove koje treba da uradi svaka opština, jer su upravo to temelji razvoja jedne opštine. To su neophodni dokumenti koje zathevaju međunarodni i drugi donatori da bi došlo o implementacije tih projekata pod njihovim pokroviteljstvom. Iz prostornog plana proizilaze i drugi planovi koji u narednom periodu treba da dobiju sagalsnost nadležnih ministarstava RS i BiH. Jedna od dobijenih bitaka je saglasnost za brzu cestu Stolac – Trebinje, koja će u dijelovima uspona i padova terena imati i treću traku.
– Takođe, prije 20 dana potpisao sam 2 ugovora sa UNDP-om. Prvi se odnosi na nevladine organizacije u 11 opština, a ukupna vrijednost je 2 miliona evra. Drugi dio je integrisanje Strategije razvoja, u kome mi te planove koje smo unijeli u tu strategiju prilagođavamo međunarodnim pravilima.
Vaše protekle mandate obilježili su različiti projekti sa kojima je javnost upoznata. Šta su po vama gorući problemi naše opštine i njenih stanovnika danas? – I da li u skorijoj budućnosti imate neke nove, konkretne ideje i projekte za njen razvoj?
– Gorući problem je svakako nezaposlenost. Ne samo u Ljubinju nego u cijeloj regiji, a u Ljubinju pogotovo. Moj zadatak će i dalje biti da nagovoram najsposobnije ljude, kako one koji su i do sada ulagali u Ljubinje, tako i neke nove, da ulože još više. Uskoro očekujemo realizaciju proširanje jednog postojećeg projekta u kome će biti zaposleno novih 40 radnika. Ja stalno pokušavam da nagovoram ljude, naravno one koji imaju novac, da se udruže i zajedno formiraju dioničarske firme u Ljubinju, da zapošljavaju naše stanovništvo. Samo udruženi možemo zaposliti ljude. Neće nam niko iz Banjaluke doći i otvoriti neku proizvodnju. Sami moramo raditi na tome.
Neka poruka za kraj, da malo smirimo uzburkane strasti?
– Ne mislim da su strasti baš toliko uzburkane. Smatram da te podijele u narod unosi jako mali broj ljudi, naravno, isključivo zbog ličnih interesa. Ti ljudi sami sebe kompromituju, ne trebam ih ja pojedinačno prozivati. Pa na kraju krajeva to su pokazali i prethodnom mandatu. Ja otvoreno pozivam i želim da se udružimo, da budemo iznad svih podjela, da gradimo mir. Evo ja za sebe kažem da imam hiljadu mana, te da imam hiljadu i jednu vrlinu. Hajdemo razgovarati o toj jednoj vrlini, hajde da svi zajedno izvučemo ono najbolje što imamo u sebi i da na ta način postignemo zajednički dogovor. Ako to uradimo, neminovan je napredak i u socijalnom, ekonomskom, političkom i svakom drugom planu.
Hvala vam na izdvojenom vremenu.
– Hvala i vama!
O ODNOSU BANJALUKE PREMA ISTOČNOJ HERCEGOVINI
OBEĆANJE – LUDOM RADOVANJE!
Rekli su na prošlim izborima da će budžet opštine Ljubinje podići na 5 mliona KM, a ja im na to poručuem: “Čim vi uplatite u budžet 5 miliona, ja se povlačim, ali naravno, tek nakon uplate!” Zašto im ne vjerujemo? Pa evo zašto, pogledajte šta su dali u Trebinje, Gradišku i Srbac? Pa ako njima ne daju, zamislite koliko su spremni i voljni nama da daju?! Koliko su profitirali iz Trebinja a koliko su vratili Trebinju? Ljudi razmislite malo, ja ovo ponavljam 8 godina! Nama u Ljubinju su zatvorili “Pilanu”, raznoraznim “pritezanjima” iz ministarstva natjerali vlasnika da bankrotira! Trebinju uništili “Novoteks” firmu koja je zapošljavala 800 ljudi, pogledajte kako im posluju ostala preduzeća?! Koliko obećanja je ispunjeno u Trebinju? O čemu pričamo? Čemu se nadamo? Mene prije 2-3 godine zove ministar lokalne samouprave iz Banjaluke i pita me zašto ne naplaćujemo parking u Ljubinju, kaže, pa mi u Banjaluci svake godine naplatimo ne znam sad koliko reče miliona KM od parkinga! Kaže, zašto ne naplaćujete boravišnu taksu? Ja ga u čudu pitam, kakvu boravišnu taksu, kad nemamo ni hotel a ne da naplaćujemo nekome boravišnu taksu? Gospodine ministre iz Banjaluke – da li ste nekada bili u Ljubinju, da li uopšte znate gdje je Ljubinje?!
Tekst objavljujemo sa portala MojaHercegovina uz dozvolu redakcije
Vezani tekst :Ljubinju dozlogrdilo, želi da se pripoji Crnoj Gori!