ZAPAD SE UJEDINIO PROTIV RUSIJE Hoće li Putin požaliti zbog neviđenog napada u srcu Engleske?

Ovaj potez svakako valja pozdraviti – jer ozbiljnost ovog
nevjerojatno bezobzirnog napada takva je da je se ne bi smjelo
podcjenjivati. Ruski prebjezi i disidenti i prije su u Velikoj Britaniji
završavali mrtvi u sumnjivim okolnostima, a u slučaju ubojstva bivšeg
špijuna i Putinova kritičara Aleksandra Litvinenka polonijem 2006.
britanske vlasti utvrdile su da su počinitelji upravo ruski tajni
agenti, a nalogodavac sam Vladimir Putin. 

 
No ni taj se napad ne može mjeriti s onim na bivšeg dvostrukog
britansko-ruskog špijuna Sergeja Skripala. U slučaju trovanja polonijem,
koji je Litvinenku ubačen u čaj, nije bilo izravne opasnosti za
kontaminaciju i trovanje nedužnih britanskih državljana – čak i ako
prihvatimo da su bivši ruski špijuni na neki način krivi. No u pokušaju
ubojstva Skripala, osim njegove kćeri koja se zajedno s njim sada bori
za život, bili su ugroženi i životi desetaka, ako ne i stotina ljudi
koji su s njima tog dana bili na istim mjestima. 
 
Napad nervnim otrovom dosad neviđen na tlu NATO članice
 
Prema svemu što znamo o novičoku, ruskom nervnom agensu koji su
britanske službe identificirale kao otrov od kojeg su stradali, čak i
njegova prisutnost u tragovima može izazvati teške, možda i smrtonosne
posljedice. Trojica policajaca koji su stigli na mjesto zločina i sami
su završili u bolnici, a jedan je i dalje tamo, u teškom stanju. Deseci
prolaznika također su zatražili medicinsku pomoć. O dugoročnim
posljedicama može se samo spekulirati.
 
Naravno, čak i da nije tako, ništa ne daje za pravo Putinovom
režimu da svoje, KGB-ovsko viđenje pravde dijeli na tlu druge države. A
ova provokacija bez presedana samo je posljednja u nizu takvih poteza
Rusije – od narušavanja zračnog prostora NATO članica, bliskih susreta s
njihovim vojnim brodovima i avionima, cyber-napada, operacija miješanja
u američke i druge izbore, sustavne kampanje dezinformacija i
antizapadne propagande od strane ruskih medija, pa do vojnih akcija u
Ukrajini i Siriji za koje UN-ovi i drugi dužnosnici s pravom tvrde da bi
mogle biti ratni zločini. 
 
U ovako kritičnom trenutku za odnose Rusije i Zapada, bilo je
iznimno važno pokazati ujedinjenost Velike Britanije i njenih saveznika –
posebno s obzirom na trzavice između Londona i Bruxellesa zbog
pregovora oko Brexita, kao i nesigurnosti oko bezuvjetne lojalnosti
Trumpovog SAD-a svojim NATO saveznicima. No je li vlada Therese May
napravila dovoljno?
 
Izgon 23 ruska diplomata zaista je najveći takav potez u nekoliko
desetljeća – kad je Litvinenko ubijen, vlada Tonyja Blaira protjerala je
samo četiri diplomata. Britanska vlada, rekla je, razmatra i zapljenu
ruskih sredstava u svojoj zemlji za koja se sumnja da su korištena za
nanošenje štete njenih stanovnika, bili oni državljani ili ne. Prekidaju
se i određeni oblici bilateralne suradnje, ruskom šefu diplomacije
otkazuje se poziv za posjet, a britanski ministri neće ići na Svjetsko
nogometno prvenstvo u Rusiji.
 
Putina i njegovu kliku posebno bi zabolio udar na imovinu
 
No to samo po sebi nije dovoljno. Kao što piše Bloomberg u svojoj
riječi urednika, ovo teško da će zaista zabrinuti Putina. Ono što bi ga
zaista zaboljelo bio bi pravi bojkot Svjetskog prvenstva, koje je Putinu
izuzetno bitno za kao stvar nacionalnog prestiža. Još bi učinkovitije
bile sankcije usmjerene protiv ruskih dužnosnika i oligarha povezanih s
Kremljem, od kojih je velik broj u Velikoj Britaniji našao privremen ili
stalan dom i priliku za unosne poslove, često uz pomoć kapitala koji je
stečen na kriminalan način –  o pranju novca da ne govorimo. Ukidanje
viza za takve pojedince također bi bila ozbiljna mjera na koju Putinova
klika ne bi ostala ravnodušna. 
 
Glavni ruski oporbenjak Aleksej Navaljni, koji je na vlastitoj koži
doživio kako izgleda ruska kvazi-demokracija i pravna država, i sam je
pozvao May da financijski kazni, pa i protjera oligarhe povezane s
Putinom, koji su u Londonu i ostatku zemlje pokupovali novine, nogometne
klubove i iznimno unosne nekretnine. Činjenicu da je London, kao
financijski centar Europe, dopustio nekontroliranu infiltraciju ruskog
kapitala kojim se Kremlj služi i kao sredstvom političkog utjecaja May
sada može iskoristiti i kao način da Putinu naplati cijenu koju on neće
moći ignorirati. Na dulji rok, svakako će biti potrebno i preispitati
održivost stalnog članstva Rusije, zemlje koja se sve više pokazuje kao
glavni faktor destabilizacije na globalnom polju, u Vijeću sigurnosti
UN-a.
 
Rusija ”ne govori jezikom ultimatuma” i ”neće joj se govoriti
tim jezikom”, arogantno je na britanske optužbe uzvratio ruski
veleposlanik u Vijeću sigurnosti UN-a Vasilij Nebencia, isti onaj koji
se u travnju prošle godine primitivno obrecnuo na svog britanskog kolegu
Matthewa Rycrofta jer ”je odvratio pogled od njega” dok mu je ovaj
govorio. A sada, otvoreno se rugajući Britancima, dobacio im je da im
trebaju usluge “Sherlocka Holmesa” u ovoj istrazi, budući da su sami
nesposobni.
 
 
 
Isti siledžijski pristup, potpuno neprimjeren diplomaciji jedne
svjetske sile i stalne članice Vijeća sigurnosti, Rusija pokazuje i u
trenutnoj krizi. Na izuzetno ozbiljne optužbe britanskih vlasti i
zahtjev da se očituje o njima, glasnogovornica ruskog ministra vanjskih
poslova Maria Zaharova odgovorila je da ”UK ne bi smio prijetiti
nuklearnoj sili” i opisala govor premijerke May kao ”cirkusku
predstavu”. Od nje i drugih ruskih dužnosnika mogle su se čuti
uobičajeno posprdne doskočice o ”lažnim vijestima”, ”histeriji” i
”rusofobiji”. 
 
Je li Zapad tigar od papira?
 
Rusko veleposlanstvo u UK-u na svom je Twitteru optužilo tu zemlju
da je možda sama izvela napad nervnim otrovom izumljenim u SSSR-u kako
bi inkriminirala Rusiju i sarkastično komentirala da je ”temperatura
britansko-ruskih odnosa pala na -23 stupnja” (aluzija na 23 protjerana
ruska diplomata za koje UK smatra da su zapravo špijuni), ali oni se ne
boje zime. Sam Putin opisao je optužbe kao ”sulude”. 
 
Britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson prikladno je
opisao “zajedljivi, sarkastični odgovor” ruske strane kao pokazatelj
njihove “fundamentalne krivnje”. “Oni to žele poricati, ali u isto
vrijeme dičiti se time”, zaključio je. Ministar unutarnjih poslova bio
je još oštriji. “Rusija bi trebala otići i umuknuti”, rekao je Gavin
Williamson. S obzirom na skandalozni ton s ruske strane, njegov odgovor
čini se potpuno prikladnim. To što su britanski diplomati skinuli
rukavice osvježavajuća je promjena, ali verbalno poentiranje neće
riješiti problem koji ova zemlja ima – taj da ruski agenti i plaćeni
ubojice, očito, slobodno operiraju na njenom teritoriju.
 
 
 
 
”Svi reakcionari su tigrovi od papira”, čuveni je citat Mao
Ce-tunga, prvog vođe komunističke Kine odgovornog za smrt desetaka
milijuna svojih građana. ”Reakcionari” iz njegovog aforizma su,
naravno, ”buržoaske” države Zapada, na čelu sa SAD-om. Iako se
svjetski komunistički blok na čelu sa Sovjetskim Savezom urušio pod
teretom vlastite nesposobnosti i korumpiranosti, Putinova Rusija i danas
očito vjeruje da isti princip vrijedi i dalje. Zapad će lajati, misli
Putin, ali neće ugristi. Previše je razjedinjen, neodlučan, nesiguran u
sebe i općenito preslab da bi stao na put divljanju Rusije. Na današnjim
zapadnim liderima je da mu dokažu suprotno.

 

 

Preuzeto sa Indexa

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

 

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije