Hiljade krojačica u jednoj velikoj zagušljivoj dvorani provodi i po dvanaest sati dnevno. Pauze su im rijetke, a odjeću proizvode kao na tekućoj vrpci. Kolaps organizma usred posla njima nije nepoznanica.
“Moji prsti na rukama i nogama odjednom su postali jako hladni, osjećao se neugodan miris, kao neka hemikalija, ali nisam znala što je to. I onda sam vidjela kako su neke žene pale u nesvijest, a ja uopšte nisam mogla micati prste na nogama i rukama”, opisuje 19-godišnja radnica.
Njena kolegica dodaje kako su brojne žene zbog zdravstvenih problema već završile u bolnici: “Ja se nisam onesvijestila, ali jesu moje prijateljice. Uplašile su se, bile su jako slabe i srušile se. Kinezi su onda zatvorili vrata da to niko ne vidi, ali tako ih se još više onesvijestilo.”
Riječ je o ženama koje su zaposlene u kineskoj tekstilnoj fabrici u Kambodži, koja odjeću proizvodi pretežno za H&M. Za razliku od kupaca koje, između ostalog, privlači i niska cijena proizvoda, te se žene nemaju čemu veseliti.
One si te iste proizvode ni po tim niskim cijenama nikada ne bi mogle priuštiti. Štaviše, one si teško mogu priuštiti normalan život, jer po satu zarađuju svega pola marke. Deutsche Welle piše kako s prekovremenim na mjesec zarade sotinjak maraka. Smještene su u kolibe od bambusa, spavaju na podu, a često ne dobiju više od jedne porcije riže dnevno.
Tu sliku u H&M ne potvrđuju. Samo kažu kako će slučajeve za koje su čuli u Kambodži istražiti te ističu kako osuđuju izrabljivanje radnika i djece.
“Vjerujem da se oni pridržavaju pravila i zakona u zemljama s kojima sarađujemo. A kad nešto nije u redu, mi to provjeravamo”, odgovorio je na pitanje o situaciji u Kambodži šef H&M-a za Aziju Lex Kaijser.