Anosmija je gubitak njuha, nevidljivi hendikep s kojim je psihički teško živjeti i za koji nema pravog lijeka.
Sve veći broj ljudi zaraženih koronavirusom pati od anosmije, a neki od njih suočavaju se i s dugoročnim gubitkom njuha.
"Anosmija ti oduzme sve mirise u životu, to je pravo mučenje”, kaže Maillard, predsjednik francuske skupine koja pruža potporu oboljelima putem Udruge Anosmie.org.
Takva vam dijagnoza onemogućuje da udahnete miris svježe jutarnje kave, svježe pokošene trave ili miris sapuna na koži, kaže Maillard koji od gubitka njuha pati otkad je doživio nesreću.
Važnosti njuha postaneš tek pošto ga izgubiš, ističe Maillard.
Ljudi s anosmijom ne mogu reagirati na opasnosti, ne mogu osjetiti miris dima, curenja plina ili neoprane kante za smeće.
I konzumiranje hrane potpuno je drukčije iskustvo jer ne možemo osjetiti miris onoga što volimo najviše jesti, kaže Alain Corre, otorinolaringolog u pariškoj bolnici Rothschild.
Nosni polipi, kronični rinitis, dijabetes, Alzheimer ili Parkinsonova bolest samo su neki uzroci anosmije, a sada se na istome popisu našao i koronavirus, kaže Corre. "Kada ljudi trajno izgube osjet njuha, zamjećuju stvarne promjene u kvaliteti života te se kod njih razvija razina depresije koju ne bi smjeli zanemariti."
Ako takvo stanje potraje treba potražiti stručnu pomoć.
"Biti lišen osjeta njuha na mjesec dana, ne predstavlja veći problem", kaže Maillard. "No nakon dva mjeseca to postaje problem, a nakon šest mjeseci pojedinac se zatekne potpuno sam u zamci", kaže Maillard.
Nema specifične terapije za liječenje anosmije.
