Javnosti je postao pozant po Tumblr blogu kasnije nazvanom "Sarajevski John Doe" i istoimenoj zbirci poezije, koja je za vrlo kratko vrijeme dospjela na listu pet najprodavanijih knjiga najveće BH online knjižare.
Ovih dana je izdao i svoju drugu knjigu - Dunjaluk.
Razgovaramo o knjizi, temama koje obrađuje, pandemiji, te planovima za naredni period.
Adise, imate novu knjigu, spremate li se ovih dana na turneju po BiH?
Tako je, radi se o mojoj drugoj knjizi ukupno, a prvoj knjizi proze. I baš kao i knjiga poezije, i ova se na neki način veže za moj projekat “Sarajevski John Doe” i objedinjuje na jednom mjestu sve značajnije kratke priče i odlomke koji su nastali kroz sada već pet godina rada tog bloga. Sa ove dvije knjige sam gledao da zaokružim te godine “digitalnog” pisanja na društvenim mrežama i medijima, i na neki se način zahvalim svim ljudima koji su skupa sa mnom gurali tu priču.
Što se turneje tiče, planirao sam realizovati književne večeri u pet naših gradova do kraja godine, ali se sve to sada stavlja pod znak pitanja, jer se situacija sa brojem zaraženih Covid virusom još uvijek pogoršava. Sačekat ćemo još koji dan i pratiti situaciju, pa ako nam okolnosti dozvole, već u novembru bih sa svojim prijateljima radio prve promocije u Sarajevu i Zenici, pa bismo dalje nastavili u decembru.
Možete li nam reći nešto više o temama o kojima govore priče u Dunjaluku? Koja je tema koja vas kao umjetnika zaokuplja, ona koja vam na neki način ne da mira?
Dunjaluk čine svakodnevnice običnog čovjeka. Čini mi se da sam u ovoj prvoj fazi mladosti najviše vremena proveo kao posmatrač i statista u velikim životnim pričama, pa sam, kada je već bivalo tako, gledao da neke od njih uhvatim i zapišem, nešto i da usput naučim. A kao i većinu ljudi koji nastoje da sebi sagrade životni put, nevezano za umjetnost, najviše me zaokupe projekcije budućnosti i okruženje sa kojim dijelim sadašnjost, pa su to najčešće i teme kojima se bavim i kada sam uz tastaturu.
S obzirom na to da tvoja djela najčešće govore o životima običnih ljudi i njihovim sudbinama, navikama, običajima, interesuje me da li si većinu njih susreo u životu ili su oni plod tvoje mašte?
Te sam kratke priče otkrivao i sretao u ljudima, a neke su se dešavale i meni. U ovom prvom slučaju, uglavnom bi to bili moji vršnjaci, prijatelji i prijateljice, sagovornici sa kojima bih kroz gore pomenute teme nailazio na neke inserte iz prošlosti njihovih života i života njima bliskih ljudi, pa bih gledao da od toga oblikujem priču. Neke su naravno plod fikcije, nekakva konstrukcija emocije koju je probudilo nešto u toku svakodnevnice, pa se sa željom da se ta emocija ili ideja prenese, oko nje izgradio jedan imaginarni svijet. Ima svega uglavnom. Pravi jedan prozni bosanski lonac.
Iza sebe imate zbirku poezije "Sarajevski John Doe", sada i zbirku priča, jako ste popularni na društvenim mrežama, a šta je sa institucijama. Koliko one čine, odnosno ne čine za mlade umjetnike?
Nisam se, da Vam budem iskren, nikada do sada ni osvrtao na to. Ovaj sam svoj mali hobi od početka gazio iz čiste ljubavi i nisam do sada niti tražio, niti se raspitivao oko bilo kakve podrške u kontekstu sistema ili institucija, pa samim tim nemam ni neka posebna iskustva na tom polju. Mene je rast svega ovoga uhvatio i relativno nespremnog, pa se još uvijek nekako navikavam na to da su moje knjige prisutne u životima ljudi i da ta famozna popularnost polako raste. Smatrao sam na koncu i neozbiljnim da se bilo kome obraćam i tražim bilo kakav vid podrške, jer ovo je ipak bio moj samostalni projekat, nekakav privatni hir, nevezan za moju profesiju ili posao od kojeg zarađujem za život, pa mi se upravo iz tih razloga i činilo logičnim da se držim po strani i da pustim da neki drugi projekti i ljudi koji se tim stvarima profesionalno bave, budu institucionalno podržani.
Nakon pet godina na tumblr blogu, uselili ste se u svoj novi internet stan. Nalazi se na adresi sarajevskijohndoe.com, šta nam o novoj adresi možete reći?
Novi je stan još uvijek relativno prazan – tek nabavljam namještaj i unosim stvari, ali malo po malo i to sve dobija svoju formu i oblik. Šalu na stranu, u projekat ove stranice je uloženo mnogo vremena i truda, a zamišljena je kao nešto ozbiljnija platforma i nadogradnja bloga na kojem sam do sada radio. Pored mog sadržaja i djela iz mog dosadašnjeg, a akobogda i budućeg rada, na blogu će biti prisutna i redovna mjesečna kolumna, a predvidio sam i prostor za nove autore, tu neku malu gostinsku sobu u kojoj ćemo dijeliti poeziju svih onih koji nastoje da se promovišu i dođu do svoje publike.
Kada ste pokrenuli blog, rekli ste da je nastao iz čiste potrebe da terapeutski djelujete na samog sebe. Da li to uspijeva?
Da Vam budem iskren, stvari su sada već poprimile dimenziju nešto ozbiljnijeg projekta, pa samim tim od mene traže mnogo više vremena, odgovornosti i truda. Nije to više čisti ćejf i vrijeme odvojeno za samog sebe, sada mnogo više razmišljam o tome šta dijelim i kako će se to odraziti na svakog ko potencijalno posjeti moju stranicu i blog. Djeluje i dalje terapeutski, naravno, kao i svaka introspekcija, ali ne gledam na sve to više tako naivno kao što sam gledao u tim prvim damarima mladosti iz koje je čitav projekat i nastao. Sada imam prije svega odgovornost prema ljudima koji mi poklanjaju svoje vrijeme i povjerenje.
Ne možemo a da se ne dotaknemo pandemije, koliko ti je ona promijenila život, imajući u vidu da se sa jednom pandemijom na ovakav način susrećemo prvi put u istoriji čovječanstva?
U segmentu književnosti mi nije mnogo naškodila - možda mi je čak i pomogla. Ljudi su mnogo više vremena provodili u svojim domovima, pa samim tim se i više vrtili po internetu, što je dovelo do toga da imam više čitatelja i više interakcije s ljudima. Sada mi malo kvari planove sa promocijama i onemogućava da se sa ljudima fizički družim i govorim o knjizi, ali u isto vrijeme kroz internet svijet kompenzira povećanom interakcijom, pa se sve to nekako poništava. Osnova mog književnog rada je u suštini od početka bio digitalni svijet, društvene mreže i internet, a sve ostalo su nekakve posljedice tamo uloženog vremena i rada.
