Gospodine Čaviću, koji je Vaš lični motiv da se kandidujete za gradonačelnika Banjaluke?
Prvo, to je jasna politička suprotstavljenost politici SNSD-a i njihovih koalicionih partnera, gdje god da se nalaze, od republičkog do lokalnih nivoa. Njihova najsnažnija filijala je Banjaluka. To je moja motivacija. Ali nije dovoljno imati samo motivaciju. Treba postojati osnov. Osnov za moju kandidaturu je prije svega podrška PDP-a, moje partije, Nove socijalističke partije, SRS-a, kao i odbora Srpske napredne stranke. U svakom slučaju, podržava me minimalno pet stranaka, a najvjerovatnije će taj broj biti veći. Dakle, ja želim da pokažem da možemo da srušimo režim u svim njihovim filijalama, a ja imam dovoljno i volje i snage i političkog iskustva da mogu da u svakom trenutku ”izađem na crtu” svakom od njih.
U jednom od ranijih intervjua za naš portal, istakli ste da ste bili spremni čekati do posljednjeg trenutka kako bi se opozicija ujedinila u veliku koaliciju. Ipak, do toga nije došlo. Prije svega mislim na samostalan istup SDS-a. Kako sada gledate na tu situaciju?
Kako god okrenemo, mi smo na istoj strani. I SDS-u i svim ostalim političkim partijama, protivnik je zajednički. To je kandidat SNSD-a. Da smo se više koncentrisali, naravno da bi nam šanse bile veće. Nije tu samo u pitanju SDS. Nažalost, sad ja vidim da su neki drugi ,,igrači“ u cijeloj priči boga molili da ne dođe do dogovora. Ipak, došlo je do dogovora u ovom bloku partija o kome ja pričam. I još jednom, da budem jasan, meni nije protivnik kandidat SDS-a. Meni je protivnik jedino kandidat SNSD-a i ja tako gledam na stvari. Nismo uspjeli, ja neću da ulazim u dublje razloge, ali da je postignut dogovor oko jedinstvenog opozicionog kandidata -ja sigurno ne bih bio kandidat za gradonačelnika. Bilo je jasno da postoji dio stranaka koji me ne bi podržao personalno. Ovako i gospodin Stevandić i ja smo oficijelni kandidati. Bitno je reći da onaj ko usmjerava borbu između kandidata opozicije, on praktično radi za SNSD.
Šta je to, gospodine Čaviću, što Vi možete ponuditi više, bolje i umnije u odnosu na, kako kažete, Vašeg ”jedinog protivnika”, kandidata SNSD-a, gospodina Gavranovića?
Ja sam napravio kompletan program. Prvo da nešto raščistimo. Mislim da mnogi Banjalučani misle kako ova sruktura vlada gradom 12 godina. To nije tačno! Oni vladaju gradom punih 15 godina. Od 1997. godine, pa do danas, gradom Banjalukom vlada struktura koja je danas u SNSD-u. Prvo je Nebojša Radmanović od 1997. do 2000. godine bio Predsjednik izvršnog odbora grada Banjaluke, koji je u to vrijeme bio izvršni organ vlasti grad. Onda je uvedena funkcija gradonačelnika, a na tom mjestu je, kao što se zna, od 2000. do 2012. godine, Dragoljub Davidović. Izvršna vlast je dakle u zadnjih 15 godina u rukama sadašnjeg SNSD-a.
Kako ocjenjujete njihov rad?
U tih 15 godina, sve što valja i sve što ne valja, rezultat je njihovog rada. Njihova dosadašnja vlast, bar kako ja vidim, bila je usmjerena, ne na ljude, nego na infrastrukturu. Građanin je zapostavljen. Socijalni i lični problemi građana više ne postoje za gradsku vlast. Postoje ,,problemi“ ko će i gdje da napravi neki putić, ko će da postavi malo gradske rasvjete, kako doći do građevinske parcele jeftino ili džabe, ko će od investitora ili dobavljača biti izabran i to su ,,problemi“ kojima se gradska vlast bavi. To se mora prekinuti! Evo, javno pitam – koliko je i da li je grad ikad obezbijedio sredstva za zapošljavanje?
Šta ćete Vi, konkretno, uraditi po tom pitanju?
Ja imam jasnu namjeru da svako pravno lice koje u proizvodno-uslužnom sektoru zaposli novog radnika na najmanje dvogodišnji ugovoreni radni odnos dobije jednokratnu subvenciju od grada Banjaluke na iznos od 5000 KM. Koliko je to ukupno? Pa 1000 radnih mjesta ukoliko se obezbijedi, to je izdvajanje iz budžeta od 5 miliona maraka. A to je svega 3% od ukupnog gradskog budžeta. To grad može i mora izdvojiti.
Ako je to tako jednostavno, zašto prvi ljudi grada nisu do sada tako radili?
To je ono što ja govorim. Grad se nije bavio građanima i njihovim problemima. A osnovni problemi građana su nezaposlenost i stanje socijalne bijede. To su problemi većine koje ne vidi manjina. Ali da bi se obezbijedili fer i ljudski uslovi za život građana, mora se štediti na drugim stavkama. Ne treba praviti rasvjetu kroz šume, gdje nema nikoga, ne treba se raditi ,,tanki predizborni asfalt“ do kuća lokalnih moćnika, ne treba trošiti novce na ogromne megalomanske projekte koji i vizuelno i arhitektonski ruže grad. U ovom gradu ima i dobrih stvari, ali, nažalost, zanemarive su. Pogledajte samo koliko se miliona godišnje potroši na uređenje obale Vrbasa. Treba otići i pogledati na šta to liči. I treba reći da to, zapravo, radi čovjek koji je odbornik SNSD-a u skupštini Grada i njegova firma izvodi te iste radove, onda je jasno otkud tolika motivacija za ulaganje u obalu Vrbasa….
Spomenuli ste gradsku administraciju. Svi se slažu da je ona preglomazna. Slažete li se sa konstatacijom da je racionalizacija radnih mjesta nužna?
Apsolutno! Grad Banjaluka, po mojim informacijama, ima tri puta više činovnika nego 1996. godine, ali nije dobila tri puta više stanovnika. Dalje, mi živimo u vremenu u kome su digitalizacija i uvođenje elektronske komunikacije zaživjeli u mnogim sredinama. Posebno u organizaciji vlasti na lokalnom nivou.
Činjenica je da od e-vlade nema ništa, a da uvođenje informatičkog sistema u pravom smislu riječi kaska u gradskoj upravi?
To je tačno! I ja zato imam namjeru da e-vlada konačno zaživi. A zašto ona ne postoji do dan danas? Pa, uvođenje e-vlade znači istovremeno eliminaciju u doglednom periodu velikog broja činovnika. Tu ne treba izmišljati toplu vodu. Pravilo ,,jednog šaltera“ su uvele mnoge administracije. Stvar je u sljedećem – dramatično se smanjuje korupcija i dramatično se smanjuju troškovi administracije. Kada čovjek npr. dolazi po građevinsku dozvolu, dolazi samo na jedan šalter i donosi samo osnovne papire neophodne za tu dozvolu. Sve ostale dozvole radi gradska administracija. E to je elektronska vlada. Elektronska vlada je i to da čovjek osnovne dokumente može da dobije elektronskim putem. Zašto mora da ide u opštinu i čeka na šalteru rodni list? Pa šta treba da se dokazuje da je ponovo rođen?
Kad smo kod građevinskih dozvola i izgradnje grada, šta uraditi ili ne uraditi po pitanju ,,betonizacije“ Banjaluke, kako se to kolokvijalno voli reći?
Nema nikakve tajne. Mnogi gradovi su sa koncepcije uređenja parcijalnog rješavanja preko regulacionih planova za određena područja prešli na izradu strategije arhitektonskog razvoja grada. A onda iz te strategije proizilazi svaki parcijalni segment. Ali, šta se u praksi kod nas događa? Regulacioni planovi se prave po narudžbi. Stvar je prilično jednostavna. Tamo gdje je nekad bilo poljoprivredno zemljište, pojavi se diktirani kupac. On izvrši diktiranu kupovinu poljoprivrednog zemljišta koje nije obuhvaćeno regulacionim planom, a naknadno se, kada pravi kupci kupe to zemljište, odjednom pojavi grad sa izradom regulacionog plana i to zemljište pretvori u građevinsko i uređuje i utvrđuje koji će se objekti tu graditi. Sama ta transformacija one koji su kupili to poljoprivredno zemljište stavlja u poziciju da im preko noći vrtoglavo raste cijena nekretnina koje su kupili špekulativnim putem.
Koji su to primjeri?
Najbolji primjer za to je zemljište Poljoprivredne škole. Radi se o desetinama hektara i ja to stalno spominjem. Šta raditi? Prvo, više nema regulacionih planova po narudžbi. Drugo, grad mora da izradi strategije i ako se ja nađem u gradonačelničkoj stolici, sigurno je da će se koncepcija razvoja grada Banjaluke usmjeriti sigurno ka zemljištu kod Poljoprivredne škole. Tu ima oko 40 hektara ravnice idealne za širenje grada. A u užem centru grada, da bi spriječili divljanje cijena nekretnina, radićemo poslovne objekte koji imaju komercijalne namjene. Dakle, imam namjeru da posao koji se tiče arhitektonskog uređenja grada vodim na potpuno drugačiji način. Na kraju krajeva, mnogi regulacioni planovi koji se rade u gradu ne ispunjavaju uslov da svaka građevinska parcela mora imati minimalno 20% zelene površine
Da li Banjaluka, ovakva kakva jeste, pod uslovima i okolnostima kakve su naša realnost, može i ima kapacitet da zapošljava ljude? Gdje će svi ti silni ljudi biti zaposleni? Treba biti krajnje realan.
Prije svega, grad treba da podstiče zapošljavanje u realnom sektoru.
A šta je realni sektor u Banjaluci?
Onaj koji otvara proizvodni pogon bilo čega u uslužnoj proizvodnji, a to podrazumijeva uslugu za proizvodne kapacitete, a ne administrativnu uslugu, da za svakog novozaposlenog radnika dobije podsticaj od grada. Tu nema dileme.
Ali, gospodine Čaviću, kako dovesti investitore u grad, da bi se uopšte započeo posao?
Grad Banjaluka može i mora pokazati svoje prednosti za investitore, čak i one velike. Nema tu tajni. Jedan dio zakonodavstva uređen je zakonima RS i BiH. Ali postoje interna pravila i interni akti, kojima se mogu obezbijediti odgovarajuće pogodnosti. Industrijski park, industrijska zona…To podrazumijeva da grad uredi to zemljište i da grad podstiče grinfild investicije. Prošlo je vrijeme braunfild investicija-investicija kroz privatizaciju. To je nakaradno. Grad prvo treba da promoviše svoje prednosti prilikom investiranja.
Koje su to neiskorištene prednosti grada Banjaluke?
Grad mora urediti zemljište, industrijsku zonu, sve infrastrukturne priključke i sve one koji ulažu da oslobodi opterećenja u prve dvije godine djelatnosti. Dalje, priča oko pretvaranja UNIS-a HVT u tehnološki park je po meni promašena priča. To može biti alternativa, ali osnovna intencija tog velikog budućeg industrijskog kapaciteta treba da bude privlačenje velikih stranih investitora. Mislim da se može u komunikaciji sa Evropskom komisijom, a ja imam direktnu komunikaciju sa ljudima iz Evropske komisije, ali bilateralno i sa drugim zemljama, potražiti strateški partner. Moguće je da se za taj posao angažuje neka od renomiranih kuća koje u toj vrsti djelatnosti postoje u Evropi. Oni mogu da ostvare korist za grad. Mislim da osnova leži u reindustrijalizaciji. Zašto Banjaluka ne ponudi prednosti koje ima?
A koje su to konkretno prednosti?
Prije svega, geografski položaj koji ima. Blizina ključnih velikih magistralnih i željezničkih čvorišta. Prednost je CEFTA u kojoj se BiH nalazi. Prednost će biti i ratifikacija statusa kanidata BiH sa EU, kad će se ući u potpuni bescarinski odnos sa Unijom. Dakle, prednost je što Banjaluka ima objekte koje može ustupiti stranim investitorima i, na kraju, ogromna je prednost što banjalučka opština ima ogroman potencijal u radnoj snazi.
Hajde da se vratimo na običnog čovjeka. Kako ćete vi animirati ljude da učestvuju u participativnoj demokratiji. Kako će pojedinac više biti involviran u rad lokalne vlasti?
Odmah da vam kažem, ,,običan čovjek“ je ili organizovan ili neorganizovan. Ako je organizovan, organizovan je u nevladine asocijacije. Stereotip je da za nevladina udruženja uslove za rad mogu da daju samo stranci. Da li Banjaluka može NVO sektoru koji kritikuje vlast da da dobre infrastrukturne uslove da mogu da funkcionišu? Može. Ima dosta nevladinih udruženja koja nemaju nikavu političku pozadinu, ali su vrlo bitni sa stanovišta korekcije gradske politike. Gušenje i ignorisanje postojanja takve vrste građanske inicijative je dugoročno štetno po grad. Ja imam namjeru potpuno okrenuti odnos grada prema ovim organizacijama. Najbolji korektor ozbiljnosti svake vlasti je građanska inicijativa. Moja namjera je da svakih 15 dana gradonačelnik, predsjednik skupštine i ključni šefovi resora i gradskih preduzeća imaju sastanak sa građanima. Bez dnevnog reda. Postoje takođe brojna infrastrukturna pitanja o kojima građani trebaju dati svoj glas. To bi se trebalo raditi na referendumima.
Vratimo se predizbornim aktivnostima. Kako pobijediti SNSD u Banjaluci?
Ja se užasavam teorije po kojoj su oni nepobjedivi. Takav zaključak se izvodi na osnovu stanovišta da SNSD upravlja radnim mjestima, na koja dolaze oni sa njihovim partijskim knjižicama. Kad je predizborna kampanja, dolazi do zapošljavanja ,,šakom i kapom“ ljudi na određeno vrijeme, obećava se sve i svašta, pogotovo ljudima koji su u bezizlaznoj situaciji i koji su spremni progutati i onu trunku ponosa što im je ostao, kako bi riješili neki svoj lični problem. Takvu praksu apsolutno treba prekinuti. Ljudi treba da se upoznaju sa svim onim stvarima koje je grad uradio na štetu građana. Grad je vršio malverzaciju sa sredstvima tih istih građana!
Ovo nas dovodi do jednog važnog pitanja. Ljudi najčešće govore da ”nemaju za koga da glasaju“ , ,,da su svi isti“ i to im je na nekin način alibi da se ne izađe na izbore. Koji je Vaš savjet – zašto bi neko izašao na glasanje?
Jednostavno. Neka ljudi izađu i glasaju i time manifestuju svoje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo vlastima. To treba da znaju. Što se tiče režima, oni se nikad ne bi mijenjali! Oni tvrde da su najbolji, najpametniji i da su uradili sve u interesu građana. A građani ne znaju da iza te oligarhije stoji čitava jedna interesna mašinerija preko koje su se obogatili najbliži srodnici, kumovi, visoki članovi partije i partijski prijatelji. Ljudi to moraju da znaju i treba da postave pitanje – Da li nam je dobro ovako?
Ali, kako animirati ljude da izađu na izbore?
U komunikaciji sa njima, što i ja činim. Ukazivati ljudima na sve ono što se događa u njihovoj sredini. Od dobrih stvari, do onih nakaradnih i loših.
Logično je da vjerujete u svoju pobjedu. Da nije tako, vjerovatno se ne biste kandidovali za gradonačelničko mjesto. Šta će biti Vaš prvi potez ukoliko postanete gradonačelnik Banjaluke?
Imam namjeru odmah na dnevni red staviti nekoliko vrućih tema koje ne mogu čekati bilo kakva odlaganja. To je dodjela građevinskog zemljišta na spornim lokacijama, prije svega dodjela zemljišta kod poljoprivredne škole, koja uništava špekulativno budućnost Banjaluke. Posebno riješiti pitanje zemljišta stare ekonomije na Laušu. Tamo se vodi bitka ko će dobiti tih 35-40 hektara i to po principu da se za poznatog klijenta obezbijedi građevinsko zemljište u narednih desetak godina, kao i dio Malog logora, koji je dodijeljen ,,Krajini“.
Vama je jasno da ste ,,trn u oku” sadašnjoj vlasti. U tom svjetlu, očekujete li podmetanja, politička, pa i ona na privatnom planu, u predizbornoj kampanji?
Nisam ja trn u oku, ja sam glogov kolac u politici SNSD-a. Jer moj politički odnos otkako postoji DP, moj odnos prema režimu je u potpunosti jasan – režim i svaku njegovu filijalu treba rušiti svim demokratskim sredstvima. To je misija Demokratske partije i mene ne njenom čelu. To je moja namjera. Naravno da su oni spremni na sve. Svjestan sam ja sa kim imam posla. Ovo je borba Davida i Golijata. Ali građanima treba pokazati da oni ne samo da nisu toliko jaki, oni su u strahu. U strahu od promjene vlasti. Ako ja uspijem, strah im je opravdan. SNSD brine promjena. Njih brine što će ih neko pitati – E, ‘ajde da vidimo šta ste radili proteklih 15 godina. Rekao bih – možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš. Nisu oni toliko jaki. Njihova snaga je daleko manja od njihovog straha.
Kažu mi privatno ljudi iz SNSD-a koji su nezadovoljni radom partije da nisu do sada nikada zapamtili ovoliki stepen političke mobilizacije u banjalučkom SNSD-u. Jer ovo je za njih ”biti ili ne biti”. Za mnoge je ovo i pitanje ne samo političke, nego i lične sudbine. Zato će sa njihove strane biti bespoštedna borba – od izbornog inženjeringa do anatemisanja protivkandidata i njihovih familija. Svega toga sam ja svjestan.
Za kraj, možete li u par rečenica sumirati – zbog čega bi građani Banjaluke 7. oktobra zaokružili Vaše ime za gradonačelnika?
Zato što imam političko isustvo. Zato što imam dovoljno godina i zrelost da mogu u naredne četiri godine da pokrenem ovaj grad. Zato što imam namjeru okupiti dobar tim. Ja sam svjestan da postoje građani koji i nemaju simpatije prema meni i razumijem i poštujem to. Ali ovo je prilika da ih razuvjerim. Moja profesija je diplomirani ekonomista. U ovom gradu sam živio, diplomirao, oformio porodicu, volim ovaj grad i želim mu dobro. Na kraju krajeva, zar ja nisam bio predsjednik svih građana Republike Srpske. Neka samo ljudi uporede kako sam ja bio na toj visokoj državnoj funkciji, a kako se danas ona vodi i tretira.
Zato i jesam glogov kolac u aktuelnoj politici – jer sam drugačiji od vlasti.
Razgovarao Dragan Bursać
Slični tekstovi: Nenad Stevandić: Od Baje Malog Knindže do Beogradskog sindikata