Šta se događa unutar RTS-a nakon pada Vučićeve vlasti: Oslobađanje javnog servisa ili dodvoravanje novoj vlasti?

Radio-televizija Srbije danas izgleda znatno drugačije nego prije samo mjesec dana. U informativnim emisijama pojavljuju se ljudi koji su godinama teško dolazili do prostora na javnom servisu, među njima predstavnici i simpatizeri Studentske liste, kao i otvoreni kritičari Aleksandra Vučića. Pojedini urednici i novinari, koji su godinama bili prepoznatljiva lica informativnog programa, sklonjeni su sa svojih dosadašnjih pozicija, a promjene u načinu izvještavanja vidljive su gotovo svakodnevno.

RTS, koji je tokom studentskih protesta bio jedna od glavnih meta nezadovoljstva građana, sada pokušava da povrati njihovo povjerenje.

Međutim, da li je riječ o istinskom oslobađanju javnog servisa od političke kontrole ili tek o prilagođavanju novim političkim okolnostima? Koliko je među zaposlenima profesionalnog entuzijazma, a koliko straha, oportunizma i pokušaja dodvoravanja budućoj vlasti? I šta će biti sa onima koji su godinama kreirali uređivačku politiku RTS-a?

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

O tome šta se događa iza kamera javnog servisa Srbije za BUKU govori Dane Markovski, predsjednik Sindikata RTS-a „Nezavisnost“.

On upozorava da promjene koje gledaoci danas primjećuju još ne znače da je RTS postao istinski javni servis.

„Postoje pokušaji da RTS sad zaliči na javni medijski servis, ali to je miljama daleko od javnog medijskog servisa“, kaže Markovski.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Prema njegovim riječima, unutar informativnog programa vlada velika neizvjesnost, govori se o mogućoj lustraciji, a zaposleni strahuju da se svojim izvještavanjem nekome ne zamjere. Istovremeno, televizija se suočava sa ozbiljnom upravljačkom i potencijalnom finansijskom krizom koja bi mogla ugroziti njeno funkcionisanje.

BUKA: Gledaoci RTS-a posljednjih sedmica mogu primijetiti značajne promjene u informativnom programu. Šta se zapravo događa unutar informativne redakcije?

MARKOVSKI: Sad je ceo informativni program pod lupom. I sigurno će se stanje srediti. Čujem da se priča o nekoj lustraciji. U principu, kako će tu opstati i ko će opstati, ne znam. Kad se uvuče neki nemir, sve se gleda – i da li je izveštaj mogao da bude ovakav ili onakav.

Pokušaji su sada da se nađe neki balans, to je ono što nismo imali do sada, da se u izveštajima sklonimo od komentara, da pokažemo samo činjenice. I dalje je to nespretno, jer svi se plaše bilo kakve reakcije, da se ne zamere bilo kome.

Pojedinci sa Studentske liste su u nekoliko navrata rekli da pokušavamo da budemo snishodljivi prema njima, da se dodvoravamo, što oni ne žele. Javni servis treba da bude okrenut svim građanima, da pravovremeno pruži informaciju, da komentare i slične utiske ostavi stručnim ljudima u nekim posebnim emisijama koje bi bile za to predviđene. Što se tiče informacija, one treba da se prenesu onakve kakve jesu.

Kako će to da izgleda, ne znam, s obzirom na to da su ljudi koji su do sada bili vidljivi, da kažem, sklonjeni, ne slikaju se više i ne uređuju u toj meri vesti i informativni program.

Mi ne možemo sada da zaposlimo nove ljude, ne možemo da otpustimo ove ljude, niko to i ne želi. Teško je sada sve te ljude negde planirati i plasirati. Još prohodavamo u svemu ovome. Jedva čekamo da se raspiše konkurs za upravni odbor i za novog direktora i onda će neki teret biti sklonjen.

Što se tiče sindikata, nama je najvažnije da ljudi koji nisu bili tu u celoj toj kombinaciji i u svim tim poslovima ne budu oštećeni. Važno nam je, naravno, da obezbedimo isplatu zarada za sve zaposlene i važno nam je, na prvom mestu, da kuća opstane. Ali da ne opstane u ovakvom obliku, nego da to stvarno postane jednom javni medijski servis svih građana.

Niko od dosadašnjih rukovodilaca ne bi trebalo da bude dio budućeg rukovodstva

BUKA: Šta je potrebno uraditi da bi RTS zaista postao javni servis svih građana?

MARKOVSKI: Prvo – kompletna reforma informativnog programa. Tu moraju da dođu neki novi ljudi koje će postaviti neki opet novi ljudi. Sindikat, po zakonu, ne može u to da se meša, to ne može čak ni zamenik direktora koji je sada na funkciji.

Moraćemo da sačekamo upravni odbor koji će raspisati konkurs za direktora, a onda će direktor verovatno napraviti svoj tim, napraviti konkurs gde će se javiti glavni urednik informativnog programa.

Nadamo se da će to biti ljudi koji će stvarno imati integriteta, koji nisu bili obeleženi u celoj ovoj situaciji poslednjih dvadeset godina u informativnom programu.

Evo mogu da vam kažem koji je stav moj i stav našeg sindikata: svi koji su bili do sada na rukovodećim pozicijama, i bivši i sadašnji, ne mogu da budu budući. To je naš stav i nadamo se da će budući menadžment raditi u tom smeru.

Mi ne možemo to da uslovljavamo, ali to je naša želja. Jer ovo se mnogo unizilo i unazadilo sve u poslednjih dvadeset godina.

Informativni program najveći je krivac za urušavanje ugleda RTS-a

BUKA: Kako vidite trenutno stanje na Radio-televiziji Srbije? Koliko dugo takvo stanje traje?

MARKOVSKI: Situacija ne može da se predvidi. Mi smo ostali bez upravnog odbora. Samo tri člana upravnog odbora imamo i odbor ne može da donosi odluke. Shodno tome, nisu mogli da postave ni vršioca dužnosti direktora. Imamo zamenika koji ima ograničena ovlašćenja. Programski savet isto tako ne postoji. Priča se o smeni generalnog sekretara i, ako se i to desi, onda smo skroz obezglavljeni.

Sa velikim iščekivanjem očekujemo formiranje Vlade i skupštinskih odbora za informisanje. Možda će se tu naći neko rešenje. Teče javna rasprava u vezi s pravilnikom za izbor članova upravnog odbora za javne servise.

Mi kao sindikat pokušavamo na sve načine da utičemo i na REM i na javnost. Obraćamo se i Studentskoj listi indirektno, jer ne znamo još uvek sa kim možemo da razgovaramo. Ja verujem da imaju neki plan kako to sve može da se uredi.

Javni diskurs, vidite kako to ide po mrežama, baš je radikalan, traži se i ukidanje javnih medijskih servisa. Malo je u stručnoj javnosti to mišljenje da treba ugasiti RTS opalo, jer je to veliki posao. Javni servis je veliki, ima veliki uticaj, kakav god da je, i teško je to uraditi.

Ono što smo mi svih ovih godina uspeli da uradimo je da, ako mogu tako da kažem pod znacima navoda, označimo informativni program kao taj koji je krivac za ovakav status u narodu, u javnosti. I to je najveći uspeh našeg sindikalnog delovanja van kuće.

Mi smo godinama unazad, i deceniju, upozoravali na stanje na RTS-u i zašto je RTS takav. Tražili smo pomoć i u javnosti, s obzirom na to da sindikati ne mogu da utiču na uređivačku politiku u javnom medijskom servisu. Tražili smo podršku, međutim, toga nije bilo, ni u poslednje dve godine nakon pada nadstrešnice koja je usmrtila šesnaest ljudi.

Studenti su saopštili zahteve koji su bili i naši štrajkački zahtevi unazad tri godine. I tu smo se prepoznali, odmah smo ih podržali, prvi smo bili u tome, jer smo mislili da će to rešiti i situaciju u našoj kući.

Sada je situacija skroz nezavidna. Postoje pokušaji da RTS sad zaliči na javni medijski servis, ali to je miljama daleko od javnog medijskog servisa. Mi ne možemo da promenimo to unutar kuće, sami, jer se traži zakonska regulativa i zakonski osnov. A to znači da nikakva revolucija ne dolazi u obzir.

Jedva čekam da neko od ove sadašnje vlasti, koja će se formirati, ja se nadam, vrlo brzo, počne da razmišlja o RTS-u. A sve ono što budemo mi mogli da pomognemo kroz savet, mi smo tu.

RTS bi mogao dočekati novu godinu bez finansijskog plana

BUKA: RTS trenutno nema funkcionalan upravni odbor, a približava se rok za usvajanje finansijskog plana za 2027. godinu. Kakve bi posljedice po funkcionisanje televizije moglo imati neusvajanje tog plana?

MARKOVSKI: Finansijski plan, po zakonu, do Nove godine mora da se usvoji. Ja mislim da naše stručne službe sada rade na tom finansijskom planu, trebalo bi već da je gotov.

On predviđa sredstva koja ulaze u RTS, predviđa sredstva koja izlaze, obaveze koje ima RTS prema drugima i drugi koji imaju obaveze prema RTS-u. Međutim, pitanje je ko ima pravo da stavi potpis na to. Zakonski, niko nema pravo da ga potpiše. Treba da ga usvoji upravni odbor. A mi upravni odbor nemamo.

Mi tražimo neko rešenje, ali ne znamo od koga još uvek da tražimo da to reši.

Vi ne možete, ako nemate usvojen finansijski plan, izvršiti nikakvu isplatu, ni zarade, ni kupovine nekog programa, ni za program bilo šta nabaviti – od scenografije do tendera. Vi ne možete pustiti jedan dinar.

E, sad je to pitanje za neke stručnjake – šta se dešava kada se ne usvoji finansijski plan u javnom medijskom servisu? Da li to znači ključ u bravu? To je ono što mi pokušavamo sada da saznamo, ali ne znamo od koga možemo da dobijemo takav odgovor.

BUKA: Kako se u takvim okolnostima uopšte može planirati televizijski program?

MARKOVSKI: Program ide, kao što vidite, kao što je išao do sada. U principu, svaka redakcija ima svoj planirani budžet, u okviru tog budžeta se planiraju programi, emisije i sadržaj.

Ukoliko se desi da ne budemo imali usvojen finansijski plan i ne budemo imali sredstva kojima možemo da raspolažemo, ne znam kako će to funkcionisati.

Mi se borimo za to da RTS, kao kuća, kao javni medijski servis koji to tek treba da bude, opstane. U isto vreme se borimo za korenite promene u informativnom programu, jer je to najveći krivac što je do svega ovoga došlo i što se RTS urušio i prema narodu i prema javnosti.

Zatišje pred buru

BUKA: Kakvo je trenutno stanje kada je riječ o zaštiti radnih prava zaposlenih na RTS-u?

MARKOVSKI: Nemamo zasad otkaze ili izbacivanja. Imamo nekoliko zaposlenih koji su na sudu, imamo nekoliko zaposlenih protiv kojih se vodi disciplinski postupak unutar kuće. To je sve iz one epohe, ako mogu da kažem, koja se završila, nadam se, dvadeset petog oktobra.

Do sad smo uspeli da sve naše članove sačuvamo i spasimo. Nije bilo otkaza ugovora o radu, bilo je nekih disciplinskih mera, nekih uslovnih kazni, nekih dvadeset posto kazne od plate i tome sličnih mera, ali ne i otkaza.

Imamo neprodužavanja ugovora honorarnim saradnicima kojima je istekao ugovor, i zaista mnogima nije produžen ugovor. Tu ne možemo bukvalno ništa, zato što su oni u skroz drugačijem statusu. Ali ćemo se boriti da svi honorarni saradnici koji su tu dugo godina dobiju deo svog prostora.

Mi imamo ljude koji su tu, nećete verovati, čak i dvadeset i nešto godina. Imamo masu ljudi koji su pet, šest godina ili deset, dvanaest godina, dvadeset pet, šest godina na honoraru. Ako ostane u ovakvom statusu Radio-televizija Srbije, za njih mora da se nađe prostor. Prosto, mi imamo situaciju da će neki dočekati i penziju kao honorarni saradnici.

Za njihov status tek sledi borba. To je bio i naš štrajkački zahtev pre tri godine, kada smo štrajkovali – da se honorarni saradnici koji imaju više od dve godine honorarnog statusa prime u stalni radni odnos. Međutim, poslodavac se oglušio o to.

Tako da je za sad ovo neko, da tako kažem, zatišje pred buru.

Poslodavac ne želi da daje otkaze, da smenjuje, da postavlja, da imenuje, jer je u takvom statusu i direktor. Iščekujemo da vidimo signal kada se formira Vlada i kad dobijemo nadležnog ministra. Tada ćemo možda saznati neke konkretnije stvari.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije