Zavrsili smo putovanje magicnom planetom Iceland, komadicem Zemlje gdje se sudaraju europska i americka tektonska ploca i uz puno vatre i dima odmjeravaju snage. Ravnoteza je krhka, buducnost nepredvidiva. Kad ce se otvoriti sljedeci od stotinjak kratera koji prekrivaju otocic kao bubuljice? Kako uzivati u silama prirode bez straha, uz damage kontrol? Kad ce nestati i posljednji od malo preostalih ledenjaka?
Vulkani, fjordovi, gleceri, gejziri, slapovi, polja lave.. prizori koji se smjenjuju pred ocima su filmski, neusporedivi s icim sto smo dosad vidjeli. Na vecini tih mjesta si sam, lako se izbjegnu turisticke rute, otok je vecinom pust. Sam stojis, gledas nedirnutu demonstraciju snage prirode kroz tisucljeca, velicanstvene rezultate svih tih potresa, sirenja, skupljanja, razlivanja i riganja vatre.. i skuzis koliko si mali, nebitan i prolazan. Vrijedan osjecaj.
I da. Iako smo na ovom putovanju posveceni prvenstveno lovu na magiju otocke geografije, domoroci nisu nista manje fascinantni.
Island je jedna od najnaprednijih i najbogatijih zajednica na svijetu. Samo 300.000 ljudi, pismenost 100%, nezaposlenost 0.5 %. Standard je abnormalno visok, oshurilo nas je po dzepu tako da se necemo tako skoro oporavit.
A u svom tom bogatstvu prva rijec kojom bi se opisalo stanovnike je – skromnost. Jednostavne kucice ko iz Lego kockica, funkcionalna odjeca, bez sminke i mode, statusni simboli se ne pokazuju. Ekstremni uvjeti zivota, hladnoce, vjetar koji ne prestaje puhati, beskonacna noc zimi, naucili su ih cijeniti prakticnost i rugati se preseravanju. Svake godine su visoko na top listi najsretnijih zemalja svijeta.
Stedljivi su, ali ulazu u skolstvo i zdravstvo koje je besplatno. Otjerali su strane bankare koji su prouzrocili ekonomsku havariju 2008., otjerali su i vlastitog premijera kad su izasli tajni racuni, pravila su jasna za sve, postenje se cijeni.
Uzivaju kapitalizam, al kapitalizam jednakih sansi i solidarnosti, a ne kapitalizam pohlepe koji se promovira kao jedino rjesenje.
Malo smo bili u shoku njihovim bazenima i arhitekturom.. kako to izgleda jednostavno, cak i primitivno za takvu bogatu naciju. Sasvim neulickano, obicna rupa u zemlji, alge posvuda, trava, stari drveni stolci, slaufovi za vodu ko iz bakinog vrta. Anti-Dubai estetika. sve sto rade ima za cilj- suzivot s prirodom. A vjerojatno je i protestantizam tu imao prste 🙂
U velikoj su ekpanziji, traze radnu snagu u svim granama, od konobara do programera. Nasi ljudi s kojima smo se tamo druzili dobili su posao u sekundi i odusevili se prijemom. Pogotovo s pasosem EU, tko ima. Velika je promjena, nije za svakoga, pogotovo ne za meteopate, al opcija je tu.
Mi se ipak vracamo, puno materijalno siromasniji al bogatiji za jos jedan novi svijet koji smo samo okrznuli.
<3 Ps. Ako vas put nanese, stojim na raspolaganju za preporuke, fotke i tipsove za prezivljavanje