Grupa Alexandria, koju čine momci koji su svoju kreativnost uskladili sa ljubavlju prema muzici i stihovima, izdala je novi album “Pro Bono” na kojem se nalazi devet novih pjesama.
Nakon prvog albuma “Aktivni Radio Materijal”, koji ih je stavio na mapu talentovanih BiH muzičara, bend je snimio album u produkciji Vlade Negovanovića, a momci se trenutno spremaju za nastup na jednom od najpoznatijih muzičkih festivala u Evropi, EXIT.
Razgovarali smo sa vokalom i idejnim tvorcem benda Tiborom Tišmom, o novom albumu i daljem radu benda.
Nakon nešto više od godinu dana izdali ste novi album, kako se on razlikuje od prvog albuma? Da li se može reći da je zvuk nešto ozbiljniji?
Prošlo je nešto više od godinu dana od prvog albuma, “Aktivni Radio Materijal” i mnogo toga se desilo što je otvorilo “branu” inspiracije za nove pjesme.
Mislim konkretno na iskustva sa kojima se nisam prije susretao, ni ja ni bend, mnogim lijepim i dragim, ali i onim ne tako prijatnim, što je sve priroda ovog posla. Bend i rock & roll su jako nepredvidljivi u svakom pogledu, ali i to ima svoje čari, jer nije čvrsto vezano sa jednoličnošću svakodnevnice.
“Pro Bono” se razlikuje od prvog albuma, što tekstualno, što idejno i muzički, naravno. Pjesme su mnogo ličnije prirode, a prožete su kroz jednu ideju da se napravi album koji je 100% odsviran uživo, a da se pri tom osjeti pomak u shvatanju muzike.
Neću da kažem da je album ozbiljniji, jer mislim da je i prvi album bio isto tako ozbiljan, razlika je samo u pristupu radu i mogućnostima koje smo imali na prvom i drugom albumu.
Bez sumnje ovaj album je mnogo kvalitetniji, ali to je usko vezano za činjenicu da smo na ovom albumu imali priliku raditi sa Vladom Negovanovićem kao producentom, a koji mi je sugerisao i jako puno pomogao pri kreativnim rješenjima u studiju.
Tibore, ti si pisao pjesme i za novi album? Šta je to što je inspirisalo ovaj album i šta si želio ostvariti sa ovih 9 numera?
Pripreme su zapravo tekle na relativno sličan način. Ja odbijam da sjednem i na silu pišem pjesme, jer je to rijetko kad produktivno. Obično ideje dolaze i budu pokrenute od strane nečeg što nam se dogodilo, nešto što je na mene ostavilo utisak. Slično je bilo i sa prvim albumom. Jedina razlika je to što za prvi album autor ima svo vrijeme ovog svijeta da se pripremi i odabere pjesme u koje vjeruje, a za drugi, treći, četvrti itd, itd nije baš tako.
Hoću reći da je drugi album često prekretnica i razdvaja autore na one koji su malo više produktivni i one koji nisu.
Snimiti album je bilo jako teško, kao i uvijek. Napisati pjesme, odabrati ih, naći producente, naći izdavača, fizički ih snimiti, naći studio, uklopiti vrijeme i obaveze snimatelja, ljudi u bendu, zacrtati vrijeme izdavanja i držati se datuma i obaveza (što nije nešto sa čim se naše podneblje može pohvaliti, mislim na ažurnost i poštivanje tuđeg vremena).
Sa druge strane, imali smo fenomenalnu podršku MP RTRS-a, moje izdavačke kuće, Maje Tatić, Jadranke Stojaković, Slobodana Vidovića, Sande Mesinović… Bez njihove podrške ne bi bilo ovog albuma.
A sa njima i opština grada Banjaluka, tj. Odjel za društvenu djelatnost, koji nam je pomogao da ovaj album vidi svjetlost dana.
A bez takve podrške situacija bi bila teška bilo kom bendu, umjetniku, sportisti itd. Zapravo, kada radiš ovako nešto potrebno je da raširiš lepezu, da iskoristiš sva svoja poznanstava, a prvenstveno je bitno pobijediti tu ljenost i mentalni sklop da smo mi provincija i da je nemoguće nešto uraditi iz ovog grada, ili gradova sličnim našem.
To je u potpunosti odvojeno od realnosti, jer ništa nije nemoguće.
Kako je bilo sarađivati sa Vladom Negovanovićem koji je radio sa brojnim poznatim bendovima sa prostora bivše Jugoslavije?
Imao sam čast upoznati se sa Vladom još 1998. u Sidneju, a i onda su se pravili planovi da se kad tad desi saradnja između njega kao producenta i mene. Vlada je čovjek sa nevjerovatnim referencama i iskustvom od 30 godina. Kad smo otišli za Beograd i počeli raditi na albumu, ja sam lično uživao u svakom danu i radu sa Vladom Negovanovićem i Sašom Mutićem, koji je koproducent albuma.
Na pjesmi “Dar” gostuje Đule iz grupe Van Gogh, kako je došlo do te saradnje?
Kako smo pokrenuli priču sa Vladom, koji je između ostalog bio producent Van Gogh-a od prvog njihovog singla do “Kolo” albuma, ispostavilo se da imamo pjesmu koja se Đuletu svidjela te je odlučio da dođe u studio i otpjeva pjesmu zajedno sa mnom.
Ja sam imao priliku sarađivati sa Van Gogh-om još 2004. i tada smo počeli priču oko snimanja zajedničke pjesme, onako bez obaveza i potpuno drugarski. Ali evo sada je došla prilika za to. Meni je jako drago što smo imali goste na albumu, jer pored Đuleta tu je bila i Maja Manojlović Dobrijević koja je otpjevala prateće vokale.
Ove godine nastupate na Exitu i to na Fusion bini, šta za vas znači taj nastup? Kažete da ste usvirani i spremni?
Exit i fusion bina je nešto veliko za sve bendove, jer je ipak na toj bini bilo bendova koji su krem čitave muzičke industrije sa Balkana i biti na istoj listi sa tim bendovima imponuje i znači jako mnogo.
Nama jeste bio cilj da ove godine dođemo do EXIT-a, ali realno i nas je iznenadila vijest da je u pitanju Fusion stage i naravno da smo spremni da odbranimo naše boje pred velikom publikom.
Da li će vam ovo ljeto biti radno?
Drvar Fest 03. avgusta, sljedeći je festival na kom sviramo poslije Exita, a trenutno smo u pregovorima za još dva festivala koja neću još da spominjem dok se ne potvrde. Planovi za ljeto su prilično haotični, opet zbog vremena, jer nam je cilj da sviramo na što više festivala, a u svemu tome se sad trenutno snima spot za prvi singl, a do kraja ljeta se planira i drugi spot, vjerovatno za pjesmu “Dar”, na kojoj je gost Đule.
tekst preuzet sa portala banjaluka.com