Sinoć je na Open Air Cinema, u sklopu petog dana SFF-a, prikazan film „ Dogman“.
U maju ove godine film je prikazan na Filmskom festivalu u Cannes-u gdje je Marcello osvojio nagradu za najboljeg glumca.
Reditelj Matteo Garrone kroz lik Marcella, (igra Marcello Fonte) razdražljivog čovjeka koji živui odvojen od svoje supruge i lik njegove kćerke Sofije ( igra Alida Baldari Calabria), sa kojom živi i koji ga jako voli, priča o fašizmu koji je Italiji itekako poznat.
„Dogman“ je suptilna priča o fašizmu i borbi protiv fašizma sa crticama iz stvarnog života.
Marcello je ljubazan trgovac pasa negdje na zaboravljenom dijelu italijanske obale, koji je kukavica karakterom i kojem se u priči sprema lekcija života. Marcello samo želi voditi svoj posao, provoditi vrijeme sa svojom kćerkom i ostati van nevolje.
Značenje naslova ovog filma, koje je ustvari besmisleni naziv Marcellovog salona za pse, oslikava ulogu Marcella jer on, ma koliko i kako bio zlostavljan od strane Simona, on to dopušta, kao pas.
Simon ga neprestano uznemirava za kokain, prisiljava da učestvuje u pljačkama i potom ga ne plaća, ili ga šalje u zatvor u trajanju od godinu dana.
Ipak, Marcellova lojalnost i prijateljstvo su nepopustljivi. Simone je poput njegovog vlasnika.
I Marcello i Simon su psi vremena u kom žive, jedan je lojalan jedan nasilan.
Ipak, u scenariju na momente konfuznom, stvarni psi u ovom filmu imaju dostojanstvo i šarm koji nedostaju ljudima.
Film je metafora podaništva koja bi se djelimično mogla personalizovati kroz društvo u kojem živimo.