U svojim književnoteorijskim radovima on je pisao da realistički postupak nije adekvatan samoj prirodi umjetničkog stvaranja. Bodler smatra da umjetnik treba život i pojave oko sebe da osvjetljava svojim duhom, da u njima otkriva duboko skrivenu zakonitost i tako da dogradi prirodu.
Bodler je imao blizak i emotivan odnos sa svojom majkom. Jednom prilikom je izjavio: „Volio sam svoju majku zbog njene elegancije”.
Glavno i najpoznatije autorovo djelo, istovremeno je Cvijeće zla (185., drugo izdanje 1861. i treće izdanje 1869.) koje je izazvalo svestranu diskusiju. Za ono vrijeme previše bilo je previše slobodno i našlo se na sudu, neke su pjesme čak bile zabranjene. Međutim ni to nije spriječilo ogroman Bodlerov uspjeh koji je očit i danas.
Pjesnik čitave cikluse pjesma posvećuje ženama. Njegov odnos prema ženi izuzetno je čudan. Za razliku od ostalih pjesnika koji su ženu uzdizali do nebeskih visina, Bodler prezire ženu nazivajući je s demonom, mučenicom, prokletnicom. Smatra žene ograničenim, glupim i sposobnim samo da zadovoljavaju muškarca. Išao je iz krajnosti u krajnost, čudi se što žena ima pristup u crkvu.
Poznata Bodlerova djela takođe su: Saloni, Moje ogoljeno srce, Lažni raj, Olupine, te Male pjesme u prozi.
Trebalo je proći mnogo godina da bi puk shvatio vrijednost njegovih stihova. Vodile su se mnoge polemike oko toga da li je ono što je bolesno u stvarnosti bolesno i u umjetnosti. Bodler je bio psihički nestabilna osoba koja nije bila zadovoljna svojim životom i koja je spas pronalazila u opijumu i alkoholu. No svakako je to njegovo nesređeno psihološko stanje napravilo od njega jednog od najboljih pjesnika svih vremena.
“Ja sam svog srca čudovište, jedan od onih otuđenih na vječiti smjeh osuđenih, ali koji se ne smiju više.”
U posljednjim godinama Bodler je sve češće bio podložan psihičkim smetnjama i napadima koji su ga ometali u radu. Boraveći u Naviru, doživio je krizu, te je prebaćen u Pariz, gdje je umro zbog izljeva krvi na mozgu 31. kolovoza 1867. godine.
Nakon njegove smrti mnoga Bodlerova djela je objavila njegova majka. Rekla je: „Vidim da moj sin, uprkos svim svojim greškama, ima svoje posebno mjesto u književnosti“.
ZA BUKU priredila Glorija Krišto