Za sebe kaže da voli svoj profesorski posao, naročito zato što je vezan za rad sa mladim ljudima. Međutim, njena ljubav prema muzici, glumi i pozorištu je isto tako ogromna, pa se u slobodno vrijeme bavi glumom i didžejingom, a u posljednje vrijeme njene muzičke žurke su postale prava atrakcija u nekim od poznatih banjalučkih klubova.
Maja je otvorila svoje srce zaljubljeno u muziku i glumu, i u razgovoru s novinarom Buka magazina otkrila neka svoja zapažanja o muzičkoj i kulturnoj sceni ovoga grada, a prisjetili smo se i kako se u ovome gradu živjelo prije desetak i više godina, kada je po mišljenju mnogih bilo puno više klubova za svirku i party-je i kada je druženje bilo mnogo intenzivnije i bolje.
U razgovoru sa Majom saznali smo da je dijapazon njenog interesovanja za umjetnost šarolik i da se već dugi niz godina amaterski i poluprofesionalno bavi raznim vidovima kreativnog i scenskog rada.
”Ustvari moja neostvarena želja je gluma, a uz glumu i muzika. Trenutno se bavim glumom u GP Jazavac u Banja Luci odnosno član sam škole glume već dvije godine. U slobodno vrijeme volim pisati i crtati, i bila sam član literalne sekcije kroz svoje školovanje. Puštanjem muzike, odnosno Dj-ingom, javno se bavim godinu dana. Muzika je nešto što me pokreće, ne mogu da zamislim život bez nje. Naime, već dugi niz godina se družim sa muzičarima iz Banja Luke. To su moji prijatelji, drugari i sjajni muzičari, odlazim na njihove probe i svirke, zajedno idemo na koncerte i festivale. Sluša se i svira dobra muzika, najčešće poslije probe ja uzmem mikrofon i počnem da pjevam i puštam muziku i zabavljam sve oko sebe. Vrlo često na kraju ispadne jedna fina zabava i druženje.”, kazala je Maja na početku razgovora.
Kako tvrdi, ona je uvijek bila glavni zabavljač na prijateljskim okupljanjima, puštala je muziku, pravila atmosferu na porodičnim zabavama zajedno sa bratom koji svira gitaru. Naravno tu ne izostaju i druženjima sa kolegama i prijateljima sa posla, gdje se svira i pjeva – dakle, tamo gdje je gitara i muzika, tu je i Maja. Tako se i rodila ideja da krene raditi i javne žurke.
”To je prije svega moj hobi, nešto što volim raditi i što svakako radim iz ljubavi. Uz to se naravno i zaradi, što je super. Prva zabava je bila poluprivatnog karaktera, počelo je sve spontano u Basocu kod naših drugara. Žurka je bila odlična. Nakon toga su uslijedili pozivi i novi angažmani.To su uglavnom mjesta i klubovi gdje se sluša alternativna muzika. Ja jedino mogu da puštam muziku koju lično volim i slušam, a to je funk, disco, soul, reggae, funk-jazz, acid-jazz, pop, rock and roll i punk.To su uglavnom bila mjesta i klubovi koje drže moji prijatelji ili vode posao, mjesta gdje se još uvijek njeguje dobar zvuk, a u Banja Luci ih nažalost i nema baš puno”, pojasnila je Maja.
Maja sebe prije svega smatra zabavljačem i muzičkim performerom.Trudi se da dobru energiju prenese na sve prisutne ljude, da se dobro provedu i isplešu tih nekoliko sati.
”S obzirom da baš volim funk muziku, pravili smo i tematske večeri posvećene najvećem funk muzičaru i umjetniku sa ovih prostora, a to je naravno Dino Dvornik. U ovom gradu, nažalost, ne postoji baš puno mjesta gdje se sluša muzika kao što je funk, rock, pop, punk. Ali bilo je sjajnih zabava gdje sam radila kao DJ kao što su cafe Eklektik, Kset Pub, Mac Tire Pub, Tubor Haos Pub, Dvije čađave dvocijevke, cafe Zodijak, pa sve do after partija na Zelenkovcu u sklopu Jazz festivala. Za sada je to još uvijek na lokalnom nivou, ali pročulo se za moje žurke, tako da je bilo poziva i iz drugih gradova”, rekla je naša sagovornica.
Maja je mišljenja da se noćni život u Banja Luci, u odnosu na raniji period, u mnogome promjenio, pa čak i nazadovao.
”Mislim da je ranije, prije deset ili petnaest godina, možda bilo i mnogo bolje. Bilo je sjajnih mjesta gdje su bile lajv svirke, koncerti, partiji, druženja, počev od DFK kluba, preko fantastičnog KIC-a, Onazisa, Hard Rock Cafe-a, Rock Una, Cedubala, pa još ranije, starog Kseta gdje su stalno bile svirke uživo i kultnog Kneza. Četvrtkom se odlazilo na rock veče u ”Music Holl”. Činjenica je da tada nije bilo društvenih mreža uz pomoć kojih se danas ljudi brže upoznavaju i komuniciraju, jer sada sve ide preko društvenih mreža, najave za razne manifestacije i dešavanja, ali je grad i bez toga itekako živio, a mi zajedno s njim. Dosta generacija je svoju mladost provelo upravo u čuvenom Parkiću, svakodnevno se pjevalo i svirala se gitara, uvijek je bila pozitivna energija. Nekada se gitara svirala na obalama Vrbasa kada je lijepo vrijeme, nažalost takva druženja su sve rjeđa. Moram da se dotaknem i elektronske scene u Banja Luci, gdje ima sjajnih Dj-eva, ali opet nedovoljno zastupljenih. Ako izuzmemo ”Fresh Wave festival” koji se dešava jednom godišnje, zastupljenost elektronske muzike je nažalost minimalna. Uglavnom sve više ima turbo folk klubova, mladi to danas vole da slušaju. Čast izuzecima, ali oni su u manjini. Za mene je to komercijalna muzika bez kvaliteta. Ja to ne volim, ali svako ima pravo na svoj izbor, pa bujrum”, rekla je Maja na kraju razgovora.
