Na kraju školske godine jedino o čemu djeca razmišljaju su tipične
stvari koje se rade na raspustu: plivanje, ljetni kampovi i sladoledi.
Učitelj(ic)e bi, ali i roditelji, međutim, voljeli da se tu ponekad nađe
i čitanje. Škole i savjetnici/e nude liste knjiga, s nadom da će ih bar
neke udaljiti od video igrica i potaknuti na čitanje. Međutim, većina
će djece ignorisati njihove prijedloge i čitati vrlo malo tokom ljeta.
Kako će onda roditelji privoljeti djecu da uzmu knjigu ovog ljeta?
Ne bismo trebali počinjati na neki tipični, prirodni, način: ponuditi
im, recimo, nagradu za pročitanu knjigu. Tako ih možete navesti da
počnu čitati, ali je to samo kratkoročno rješenje, jer istraživanja
pokazuju da će im čitanje biti manje drago onog trenutka kada im
prestanemo davati nagradu. Poruka iza nagrade je: “Znao sam. Čitanje
nije zabavno. Zato me plaćaju.” Ista stvar je kada im zadamo zadaću
svaki dan. Da je čitanje zabavno (kao što naši roditelji tvrde), ne bi
trebalo određivati broj pročitanih stranica za jedan dan. U tom smislu,
nećete čuti nijednog roditelja da kaže “Da si se ljuljala na toj
ljuljačci bar 20 minuta svaki dan, i nemoj da bi se prestala ljuljati!”
Međutim, ukoliko ih ne nagrađujemo niti ih prisiljavamo, kako će sami
odlučiti čitati?
Jedna od mogućnosti jeste učiniti dom mjestom gdje bi se čitanje
pokazalo kao najprivlačnija aktivnost u trenucima besposlice: počnite
ostavljati knjige na mjestima na kojima je najvjerovatnije da će se
dijete dosađivati. Ostavite korpu sa knjigama u autu. Predložite
starijoj djeci da instaliraju ebook reader na mobitelima i svaki put kada zaglavite u saobraćaju pa nemaju šta raditi, imat će knjigu koju mogu čitati.
Da, knjižare su divna mjesta i da, knjige mogu biti genijalan poklon,
ali je bitno da u tim vašim korpama bude raznolikog sadržaja. Nema te
metode koja će vam pomoći da odredite koja će knjiga zapasti za oko
vašem djetetu, tako da ćete morati nešto i potrošiti kako biste postigli
tu raznolikost. Česte posjete knjižarama ne samo da će vaše korpe
napuniti knjigama koje ćete kupiti po nižim cijenama, nego će vam
pružiti i utočište u vrućim ljetnim danima. Posjećivanje takvih mjesta
može pomoći djeci da počnu čitati. Ako vaše dijete ne želi ići, recite
mu da vi morate ići, te da vam najbolje odgovara baš u vrijeme kad ste krenuli negdje s njim.
Sasvim je normalno da krivimo digitalne spravice što naša djeca
nemaju želje za čitanjem i oduzimaju im toliko vremena. Međutim,
uvođenje restrikcija na vrijeme provedeno pred televizorom ili mobitelom
neće nam puno pomoći. Dijete koje ne voli čitati neće uzeti knjigu zbog
zabrane; otići će voziti bicikl ili potražiti prijatelj(ic)e. Takva
ograničenja imaju smisla u vrijeme i na mjestu tako da dijete nema drugu
opciju nego da čita. Tako je uredu ograničiti im upotrebu mobitela u
autu. U krevetu im, recimo, nećemo dozvoliti korištenje digitalnih
uređaja, ali ćemo se, ukoliko vidimo da čitaju knjigu, praviti da to
nismo vidjeli.
Potrebno je da djetetu damo do
znanja šta sa sobom nosi proces čitanja. Ukoliko je do sada čitalo samo
lektiru, vjerovatno će biti sklono razmišljanju da je čitanje put od
početka do kraja ‘klasične’ knjige, od korica do korica i da je jedina
razlika između čitanja lektire i čitanja iz razonode ta što poslije ne
moramo pisati esej o knjizi koju smo pročitali/e. Međutim, oni koji
čitaju znaju da se čitati može sve: od putopisa do biografija, eseja,
stripova ili mangi; može se čitati napreskok, zaviriti na kraj knjige,
ubrzati preko dosadnih dijelova ili prestati sa čitanjem kada želimo
čitati nešto drugo. Ukoliko vaše dijete to ne zna, morate mu to reći.
Čitanje obogaćuje fond riječi, pomaže nam da bolje pišemo i bolje
razumijemo svijet oko sebe. Bilo bi previše da očekujemo od djece da ovo
imaju na umu, ali mi sami možemo napraviti male prilagodbe u svojim
domovima kako bismo se pobrinuli da im čitanje bude privlačna opcija u
nekom trenutku.
Autor: Daniel Willingham
Prevela: Merima Dervišić
Originalni tekst:
http://www.theatlantic.com/education/archive/2014/07/how-to-kick-start-summer-reading/373737/