Ovoj drugoj činjenici možemo dugovati zahvalnosti pošto nas je ona održavala u životu od našeg postanka. Pet ključnih socijalnih instinkata, dalo je strukturu i snagu našim primitivnim krdima. Ona su nas bezbijedno držala međuzavisnim, starala su se da obavljamo naše dužnosti, sprječavala nas da nanosimo zlo drugima i odvojila od ovog socijalnog kotura kada je on postao opterećenje zajedničkim resursima.
To je bio način da naši preci sarađuju, napreduju, da se razmnožavaju – i proslijede svoj DNK narednim generacijama.
Međutim, ovi isti socijalni instinkti nisu bili spremni da se prepuste istraživanju, umjetničkom izražaju, romansi i eksperimentisanju – drugim ljudskim nagonima koji takođe predstavljaju važan dio svake civilizacije.
Kako bi oslobodili ove „druge“ nagone, bilo nam je potrebno nešto što bi sputalo jasno utvrđene socijalne norme koje su nas do tog trenutka držale u životu. Bilo nam je potrebno nešto što bi nam povremeno omogućilo da se odvojimo od našeg krda ili barem ublažilo bijes kada bismo to uradili.
Bilo nam je potrebno pivo.
Srećom, naši preci, poput drugih životinja, često su nailazili na fermentisano voće ili žitarice koje bi potom probali. Kako je ovo drevno otkriće evoluiralo u prvu pijanku, još nije poznato. Ali ono što je jasno, vremenom je evoluiralo, možda čak i prije 10.000 godina.
Trenutna teorija smatra da su žitarice prvo korišćene kao hrana, međutim, pojedine teorije tvrde da su ljudi uzgajali i skladištili žitarice za pivo znatno prije nego što su ga koristili za hljeb.
Jednom kada su efekti ovih ranih piva bili otkriveni, vrijednost piva sigurno je odmah bila uočena.
Uz pomoć piva ljudi su mogli da uguše instinkte koji su ih držali u krdu. Razgovori oko vatre bez sumnje su dobili potpuno novu dimenziju – bolno stidljivi, ljudi su napokon mogli da kažu ono što im je na umu.
Međutim, alkohol je imao i znatno ozbiljnije posljedice. Vremenom, ljudi su postali znatno slobodoumniji. Razvili su se saradnja i kreativnost.
Pojedini dolazi ukazuju na to da je alkohol takođe bio i pomoćno sredstvo pri odlučivanju. U Njemačkoj i Persiji, kolektivne državne odluke donosile su se nakon par toplih piva i onda potvrđivane sutradan kada su svi bili trijezni.
Pivo je u pojedinim nestalim civilizacijama bilo toliko važno da mu je bila davana uloga platežnog sredstva.
Danas ljudi piju uslijed brojnih socijalnih nervoza ili kako bi izbjegli napade panike – poremećaja koji mogu biti rezultat tih prvih primitivnih instinkata koji rade prekovremeno.
Uprkos svemu, mjesto piva u razvoju brojnih civilizacija sasvim sigurno zaslužuje zdravicu.
Kao što je Ben Frenklin primijetio: „Pivo je živ dokaz da nas Bog voli i da želi da budemo srećni“.
Tekst je preuzet sa Nytimes