Farma u Martinićima kod Danilovgrada već 11 godina spašava crnogorske magarce od nestajanja. Više od 150.000 ljudi do sada je posjetilo ovo neobično mjesto, a umjesto novca za ulaznicu donose – kilogram šargarepe ili jabuka.
Ako biste pitali gdje žive možda najrazmaženiji magarci u Crnoj Gori, odgovor bi mogao biti – u Martinićima.
Na ekološkoj farmi Darka Saveljića, nedaleko od Danilovgrada, magarci već 11 godina imaju poseban tretman. Slušaju Vivaldija, dobijaju uspavanke u naručju, imaju neobična imena, a njihova farma postala je jedna od zanimljivijih turističkih destinacija u Crnoj Gori, prenose Vijesti
Iza cijele priče, međutim, ne stoji samo ljubav prema životinjama. Cilj farme je mnogo ozbiljniji – očuvanje crnogorskog magarca, životinje koja je gotovo nestala sa crnogorskog sela.
Sve je počelo od jedne magarice
Priča je počela sasvim slučajno.
Saveljić je kao ornitolog tokom jednog terenskog obilaska ugledao magaricu Martu u selu Livari, podno Rumije. Bila je u veoma lošem stanju, a prizor ga je toliko pogodio da je odlučio da je dovede kući.
Kako je ranije ispričao za „Vijesti“, vlasniku je ponudio ovna za magaricu.
Kada se desetak dana kasnije vratio po nju, Marta je već bila kod njega. Samo dan kasnije oždrijebila je mladunče – Drinu.
Ubrzo su fotografije Marte i Drine počele privlačiti pažnju na društvenim mrežama. Ljudi su počeli dolaziti na farmu samo da ih vide.
Za Saveljićeve roditelje to je u početku bilo gotovo neshvatljivo.
Oni su odrasli uz magarce i nisu razumjeli zbog čega bi neko putovao da ih gleda. Ali upravo je to pokazalo koliko su ove životinje u međuvremenu postale rijetke.
Marta danas više nije živa, ali njena Drina i dalje je stanovnik farme.
Farma koja sama proizvodi hranu i struju
Saveljići farmu održavaju sami, a veliki dio onoga što se posluži gostima proizvodi se upravo na imanju.
Tokom pandemije koronavirusa, porodica je odlučila da dodatno ojača samoodrživost farme.
Sijali su pšenicu, proizvodili vlastito brašno i uzgajali povrće. Posjetioci tako mogu ubrati povrće direktno iz bašte, nakon čega se ono priprema za obrok.
„Sve što nudimo turistima proizvedeno je na farmi“, pričao je Saveljić.
Do ovoga nije bilo lako doći.
Farma se suočavala sa problemima sa putem, električnom energijom, internetom i vodom. Zbog toga su domaćini morali sami tražiti rješenja.
Iskopan je bunar dubok čak 206 metara, a postavljeni su i solarni paneli.
Voda je, kaže Saveljić, posebno dugo predstavljala problem. Tek prije dvije godine farma je dobila vlastiti izvor iz dubokog bunara, nakon čega je život domaćina i gostiju postao mnogo jednostavniji.
Ulaznica? Kilogram šargarepe ili jabuka
Farma je za 11 godina postojanja postala prava mala turistička atrakcija.
Procjenjuje se da ju je do sada posjetilo više od 150.000 ljudi, a vrata za posjetioce nedjeljom su otvorena od 10 do 13 časova.
Ali postoji jedna neobičnost.
Novac vam za ulaznicu ne treba.
Dovoljno je da ponesete kilogram šargarepe ili jabuka.
Na taj način posjetioci praktično donose ono što je životinjama potrebno, umjesto da plaćaju klasičnu ulaznicu.
Posebna pravila važe za neke kategorije posjetilaca – boravak na farmi besplatan je za porodice sa djecom koja imaju autizam, kao i za djecu u invalidskim kolicima.
Cijeli prostor prilagođen je osobama sa invaliditetom, uključujući rampe i pristupačne staze.
Farmu redovno posjećuju i vrtići i škole, a godinama se organizuje i Novogodišnji bal sa magarcima, na kojem svoje proizvode predstavljaju organski proizvođači.
Magarci imaju svoja imena i – muzički program
Da je Saveljić odnos prema magarcima podigao na potpuno drugi nivo, najbolje pokazuju njihova imena.
Među stanovnicima farme su Muzika, Svila, Violina, Srce, Sunce, Čokolada, Krofnica, Vanilica, Bajadera, Baklava, Lokum, Kremić i Dojč.
A tu je i nešto što se vjerovatno ne čuje na mnogim farmama – klasična muzika.
Magarci redovno slušaju Vivaldija, uključujući Koncert za mandolinu.
A kada muzika nije dovoljna, tu su uspavanke.
Saveljić ih je navikao i na to da zaspe u njegovom naručju.
Farma ima i svoj muzej
Osim životinja, posjetioci u Martinićima mogu vidjeti i dio istorije crnogorskog sela.
U okviru farme nalazi se muzej u kojem su izloženi stari alati i mašine korišteni za obradu zemlje, uključujući predmete iz perioda prije Drugog svjetskog rata.
Za one koji ne žele samo nekoliko sati da provedu na farmi, na raspolaganju su i dva apartmana.
Najčešće ih koriste strani gosti. Neki od njih ne dolaze samo kao turisti već učestvuju u svakodnevnom životu farme i pomažu u poslovima.
Saveljić takav način boravka naziva „radnim turizmom“.
Iza svega, ipak, ostaje osnovna ideja sa kojom je Marta prije 11 godina stigla u Martiniće – da magarci ponovo postanu dio crnogorskog pejzaža.
A ako je suditi po broju posjetilaca, muzici, uspavankama i kilogramima šargarepe koji svakog vikenda stižu na farmu, ova neobična misija daleko je od kraja.