Rođen 1868. u Mostaru, Šantić je zauvek sebe vezao za grad u
BiH u kom je proveo većinu svog života. Otac mu je umro rano pa je
značajan period detinjstva proveo kod strica. Imao je dva brata, Jeftana
i Jakova, i jednu sestru Persu, dok mu je druga sestra Zorica umrla još
kao beba. Šantić je, kao dete iz trgovačke porodice i sam završio
trgovačku školu u Trstu i Ljubljani. Po povratku u Mostar posvetio se
književnom i društvenom radu.
Stvarao je u razmaku od dva veka i više nego drugi pesnici
tog perioda je povezivao idejne i pesničke patnje 19. i 20. veka. U
njegovom pesničkom odrastanju najviše udela su imali srpski pesnici
Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najvažniji uticaj je
imao Hajnrih Hajne. Svoju najveću pesničku zrelost Šantić dostiže između
1905. i 1910. kada su i nastale njegove najlepše pesme. Šantićeva
poezija je puna snažnih emocija, ljubavne tuge, bola i prkosa za
socijalno i nacionalno obespravljen narod kom je i sam pripadao.
Iako je domovina bila njegova večita muza i inspiracija, pa
mu ljubav nije strana reč, Šantiću nije nedostajalo ljubavi ni u životu.
Štaviše, voleo je više puta, jednu Zorku, jednu Eminu i Anku. Ljubavna
poezija mostarskog pesnika razvila se pod jakim uticajem sevdalinki.
Ambijent njegovih ljubavnih pesama je ambijent bašta, behara, šadrvana.
Kako to često biva u životu jednog umetnika – Šantić je
voleo baš onu koja mu nije bila suđena, Anku Tomlinović. Po Dučićevim
rečima, i Anka je neizmerno volela mostarskog romantika.
Anka je bila ćerka vlasnika fotoateljea Stjepana
Tomlinovića, koja se doselila u Mostar. Aleksa je pratio svaki njen
korak, sedeo u dućanu čekajući da se pojavi kako bi joj se približio.
Delovala mu je kao priviđenje… Tajanstvena, sama, ili u pratnji mlađeg
brata, šetala je popločanim ulicama Mostara okupirajući misli mladog
Šantića. Viđali su se svakodnevno, i svakog puta bi se slučajno videli,
porazgovarali i prošetali. Kasnije mu je kroz smeh priznala da je
namerno uvek izlazila u isto vreme, nadajući se da će on shvatiti
satnicu i iskoristiti priliku da je vidi. Kada je od drugih saznala da
objavljuje pesme, tražila je od Alekse primerke Goluba i Nevena, koje je
redovno čitala i komentarisala. Pesnik se kasnije prisećao kako joj je
prvi put izjavio ljubav. Napisao je pesmu “Ako hoćeš”, baš njoj. Pesma
od pet strofa brzo se našla u Ankinim rukama.
“Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu
Mirisavu meku svilu!”
Na njegovo iznenađenje, vratila mu je pesmu bez ikakvog
komentara. Potom se pozdravila i krenula niz ulicu, ostavljajući pesnika
začuđenim. A onda se okrenula, nasmejala i ozbiljno rekla: “A što se
tiče onog ako hoćeš – hoću”, i otrčala niz ulicu. Međutim, tu su snovi
krenuli nizbrdo. Mala mostarska sredina nije umela da prihvati ljubav
imućnog Srbina i Hrvatice čiji je otac samo želeo veliki miraz i kuću u
kojoj će biti finansijski zbrinut. Osuđena na propast, njihova ljubav je
bila ispunjena svađama i raspravkama između Alekse i njegove majke. Sve
dok ga jednog dana majka nije dovela ispred ikone Svetog Nikole i
zaklela: “Ako je dovede u kuću, majka će ih mrtve dočekati. Crni pokrov
će biti njihovi svatovi”.
Shvativši da nema izbora, nesrećni pesnik nije imao snage da
se suprotstavi, unezveren je otišao kod Anke da joj traži oproštaj jer
je venčanje nemoguće. Aleksa je prekinuo burnu vezu sa lepom Hrvaticom,
koje se sećao do kraja života i kojoj je posvetio većinu svojih
ljubavnih pesama. Anka se udala godinu dana kasnije za dosta starijeg
čoveka iz Zagreba i zauvek napustila Mostar.
Svatovi su tog dana prošli pored Šantićeve kuće na Brankovcu, dok je on svečanost posmatrao sa prozora, plačući.
Tokom života je objavio veliki broj pesama od kojih su
najpoznatije: “Emina” (1903), “Ne vjeruj” (1905), “Ostajte ovdje”
(1896), “Pretprazničko veče” (1910), “Što te nema?” (1897), “Veče na
školju” (1904), “O klasje moje” (1910), “Moja otadžbina” (1908)…
Aleksa Šantić preminuo je od tuberkuloze 2. februara 1924.
Mostar je toga dana bio zavijen u crno, a stanovnici svih religija
skrhani jer je otišao komšija koji je sve voleo podjednako.
Izvor:Noizz.rs