Kao teorijski fizičar, nastanjen u Kembridžu, cijeli život sam proveo u izuzetno povlaštenom okruženju. Kembridž je neobičan grad, koji se prostire oko jednog od najboljih svjetskih unvierziteta. U tom gradu, naučna zajednica, čiji član sam postao u svojim dvadesetim, sada je još izolovanija.
I unutar te naučne zajednice, mala internacionalna grupa teorijskih fizičara, sa kojima sam proveo svoj radni vijek, ponekad je u iskušenju da smatraju sebe elitom. Pored toga, sa slavom koja je došla uz moje knjige, i izolacijom koju je nametnula moja bolest, osjećam kao da moja kula od slonovače postaje sve viša.
Tako da je nedavno odbacivanje elita od strane naroda u Americi i u Britaniji zaisgurno usmjereno i protiv mene, kao i protiv bilo kojeg drugog pripadnika elite. Šta god mi mislili o odluci britanskog glasačkog tijela da odbaci članstvo u Evropskoj uniji i odluci američke javnosti da prihvati Donalda Trumpa kao svog novog predsjednika, nema sumnje da je ovo bio ljutiti urlik ljudi koji su osjećali da su napušteni od strane svojih lidera.
To je bio, a čini mi se da se svi slažu, trenutak kada su zaboravljeni progovorili, našavši svoj glas da odbiju savjet i smjernice stručnjaka i elite.
Ono što je sada važno, daleko važnije od pobjede Brexita i Trumpa, jeste kako će elite reagovati.
Ja nisam izuzetak od ovog pravila. Prije glasanja za Brexit upozoravao sam da će to naškoditi naučnim istraživanjima u Britaniji, da bi glasanje za izlazak bio korak unazad, a glasačko tijelo – ili barem dovoljno značajan dio glasača – nije obraćalo pažnju na mene kao niti na bilo kojeg drugog političkog lidera, sindikalnog vođu, umjetnika, naučnika, poslovnog čovjeka i slavne ličnosti koji su davali isti zanemareni savjet ostatku države.
Ono što je sada važno, daleko važnije od izbora koji su napravili glasači u ove dvije države, jeste kako elita reaguje. Da li treba, zauzvrat, da odbacimo ove glasove kao izraz grubog populizma koji ne uzima u obzir činjenice, i pokušati da zaobiđemo ili ograničimo izbore koji oni predstavljaju? Smatram da bi to bila strašna greška.
Zabrinutost u pozadini ovih glasova zbog ekonomskih posljedica globalizacije i ubrzanih tehnoloških promjena u potpunosti je razumljiva. Automatizacija fabrika već je desetkovala radna mjesta u tradicionalnoj proizvodnji, a izgledno je da će napretkom umjetne inteligencije doći do još većeg uništavanja radnih mjesta unutar srednje klase, gjde će ostati samo najdelikatniji, najkreativniji i nadzorni poslovi.
To će dovesti do ubrzanog širenja ekonomske nejednakosti u cijelom svijetu, što se već dešava. Internet i platforme koje omogućavaju veoma malom broju pojedinaca da ostvaruju ogroman profit dok zapošljavaju jako malo ljudi. To je neizbježno, to je progres, ali je isto tako pogubno za društvo.
Moramo ovo posmatrati u istom kontekstu sa finansijskim krahom, koji je ljudima razotkrio da svega nekolicina pojedinaca koji rade u finansijskom sektoru stiču ogromnu zaradu, a da mi ostali osiguravamo taj uspjeh i plaćamo račun kada nas njihova pohlepa odvede stranputicom. Sve skupa uzevši, živimo u svijetu u kojem se finansijska nejednakost povećava, a ne smanjuje, u kojem mnogo ljudi gleda kako nestaje ne samo njihov životni standard, već mogućnost da uopšte zarađuju za život. Nije čudo onda što traže promjenu, koju Trump i Brexit naizgled predstavljaju.
Izvor: The Guardian
Prevod: Milica Plavšić
