Nova kolumna hrvatske književnice Vedrane
Rudan ovoga puta je nemilosrdna prema onima koji vladaju, kritikujući
ih za uslove u kojima živi narod bivše Jugoslavije. Hrvatsku vlast
opisuje kao poslušnu i ogrezlu u kriminalu, a život običnog čoveka kroz
život u nemaštini, sve vreme upoređujući vlast, život i narod sa onim iz
Titovog vremena, iz vremena predsednika za koga bi najradije svi voleli
da nije ni postojao i zbog koga žele da jedan od trgova u Zagrebu ne
nosi više njegovo ime.
Zagreb rešio da raskrsti s Titom definitivno: Menja ime čuvenog Trga
“Ovo se opet uznemirilo. Trg maršala Tita
u Zagrebu preimenovat će se, pa će se zvati… Aleluja! Hvala bogu
dragome! Mnogi od nas sjećaju se Tita. Oni koji se nisu rodili u Njegovo
vrijeme pojma nemaju tko je Tito, a zašto bi i razmišljali o Titu kad
su im neke druge teme mnogo bitnije. Kako pobjeći iz ovog sranja sigurno
je najvažnija. Dobro se snalaze, odlaze u hordama, napuštaju brod koji
tone. Ipak, ima nešto čudno vezano za ovo. Brod tone, ljudi odlaze, a
štakori ostaju.?!
Kako se živjelo u Titovoj Jugoslaviji?
Nije bilo demokracije, danas je ima. Nije se smjelo govoriti da je Tito
zločinac, danas se smije. Nije se moglo dobiti otkaz, danas se ne može
dobiti posao. Ljudi, obični ljudi, odlazili su na liječenje u
inozemstvo, država je plaćala. Danas ih u ruševinama koje se zovu
bolnice iz narkoze, ako je prežive, budi pop i objašnjava im čari
carstva nebeskoga. U Titovo vrijeme djecu su liječili pedijatri, danas
mora narod skupljati dobrovoljne priloge da bi se nekom djetetu spasilo
život. Najpoznatiji onkološki dječji odjel u Hrvatskoj ima toaletni
papir u zahodima jer je to platio poznati hrvatski nogometaš.
Za vrijeme Tita radnici su imali pravo na
stan. Danas pravo na vile i dvorce imaju samo razbojnici čije dugove
plaća narod. U zagrebačkim vrtićima nekada se dobro jelo. Danas
zagrebačko dijete ima pravo dnevno pojesti kuglicu i pol sladoleda. Za
vrijeme Tita često nismo mogli jesti banane, nije ih bilo. Danas ih ima,
uživamo u njima jer smo u međuvremenu postali majmuni. U Titovo vrijeme
povremeno nije bilo struje. Čitavi kvartovi znali su biti u mraku
subotom, a onda drugi dio grada nedjeljom. Danas svi imamo pravo na
svjetlost, ako je možemo platiti. Ne možemo je platiti. Imamo pravo i na
vodu, ako je možemo platiti. Ne možemo je platiti.
U Titovo vrijeme svi smo imali pravo na
školovanje. Imamo i danas, ako ga možemo platiti. Ne možemo ga platiti. U
Titovo vrijeme u Vijetnamu je bio rat. Ameri su ubijali nedužne ljude u
zemlji miljama daleko od Amerike. Bacali su na njih otrovne bombe,
ubijali su boga u njima onako kako to rade i danas. U Titovo vrijeme
Jugoslaveni su bili na cesti i protestirali protiv ubijanja Vijetnamaca.
Danas mi s Amerima ubijamo vijetnamce tamo gdje nam gazda kaže.
U Titovo vrijeme nismo znali što je
droga. U Titovo vrijeme mogao si ulicama svoga grada opušteno šetati čak
i u pola noći. Danas ne znaš kad će netko na tebe skočiti usred bijelog
dana da bi od tebe oteo lovu koju će sebi sprašiti u žilu. U Titovo
vrijeme na besplatan abortus imale su pravo sve žene. Danas na besplatan
abortus imaju pravo samo časne sestre. Uskoro će se ukinuti pravo na
abortus, osim za časne sestre.
U Titovo vrijeme ljudi su odlazili u
crkve i molili Boga jer su to htjeli. U Titovo vrijeme Isus nije visio
na zidu svake učionice. U Titovo vrijeme djeci učitelji nisu govorili da
je žena nastala od rebra muškarca. U Titovo vrijeme žene su bile
ljudska bića, a ne kurve. U Titovo vrijeme popovi nisu bili državni
službenici. U Titovo vrijeme popovi nisu vozili džipove. U Titovo
vrijeme ljudi nisu morali dizati kredit kad bi krstili dijete. U Titovo
vrijeme većina popova bili su obrazovani ljudi koje su vjernici
poštovali. U ovome popovi siluju djecu, pse, naplaćuju i ne izdaju
račun, ne plaćaju porez, provaljuju u bolnice i od polumrtvih ljudi
traže da im poklone kuću.
U Titovo vrijeme mnogi su jugoslavenski
trgovi nosili Titovo ime jer je to bilo u Titovo vrijeme. U ovome se
skidaju ploče sa Titovim imenom. I neka se skidaju. Ovo nije Titovo
vrijeme, a ovo je mala, prljava, američka vojna baza. Ovo je leglo
mafijaša. Ovo je koncentracijski logor za svakoga tko ima nešto u glavi.
Ovo je rupetina u kojoj se gladni, goli, ovršeni, dužni, bolesni,
neškolovani dovijaju kako do kontejnera stići dovoljno brzo da bi u
njemu našli plastičnu bocu ili truli ručak.
Ovo će ostati bez ploča sa Titovim imenom. Kako ovi koji vladaju ovim ne kuže da se skidanjem ploča ne može izbrisati povijest?
Kuže, ali im se jebe. Ovo je njihovo i samo njihovo igralište. Tko odbija plesati kako oni hoće neka crkne ili neka ode”.