Poslednjih dvadeset godina bili smo svedoci ogromne informatičke revolucije – mobilni telefoni, aplikacije, internet, društveni mediji su izumi koji su iz korena promenili čovečanstvo i redefinisali mnoge grane industrije. U ovom talasu digitalnog i virtuelnog, skoro sva kreativnost mladih i inovativnih ljudi bila je usmerena na ove oblasti. Sve te njihove nove ideje tiču se nekakvih digitalnih servisa, sajtova, aplikacija, marketinga i svega onoga što se u šali naziva „prodaja magle”. S druge strane, proizvodnja predmeta, opipljivih stvari, pala je u potpuni zasenak, u zastareli koncept prošlog veka, jer je put od ideje do masovne proizvodnje beskrajno komplikovaniji, skuplji, i rizičniji od realizacije „neopipljive” ideje.
Međutim, jedna nova tehnologija preokrenuće sve ove trendove i vratiće kreativnost i inovativnost nazad u opipljiv, realni svet. A to je trodimenzionalna štampa.
Ukratko, radi se o mašinama koje mogu stvoriti bilo koji predmet od bilo kog materijala ili kombinacije materijala: plastike, metala, drveta, gume i tako dalje. Ove mašine postoje i usavršavaju se poslednjih 20 godina, ali su sada došle do nivoa kada njihova primena postaje dostupna svima.
Sve što je potrebno ovim mašinama da bi stvarale predmete su fajlovi sa 3D nacrtom, koji se mogu preuzeti sa interneta, i sirov materijal, kao što klasični štampači koriste boju. Nakon toga, mašina pravi predmet iz velikog broja slojeva koje štampa i lepi jedan preko drugog.
U vrlo bliskoj budućnosti svaka kuća će imati po jedan ovakav uređaj koji će moći da stvara sitnije predmete poput čaše, cipele, posuđa ili sitnijeg nameštaja, a radnje za štampanje krupnijih predmeta biće na svakom koraku.
Već danas ove mašine su na nivou da mogu da odštampaju preciznu repliku kompletnog motocikla, sa motorom, točkovima i svim ostalim delovima. Sipate u njega benzin, upalite motor i vozite – radi najnormalnije. Takođe, ogromna primena je i u medicini – štampaju se proteze, veštačke kosti i delovi tela koji se savršeno uklapaju u organizam. U budućnosti se planira i štampanje mekanog tkiva – organa koji su određenog tkiva i veličine po želji.
Kako će sve ovo uticati na svet oko nas? Pa, pre svega, sve ono što se dešavalo sa muzičkom i filmskom industrijom, počeće da se dešava onima koji su do sada bili pošteđeni. Piraterija, ilegalno skidanje sa interneta i štampanje biće moguće za predmete koji podležu autorskim pravima. Na primer, neke cipele renomiranog italijanskog dizajnera: devojka može da skine fajl sa nekog piratskog sajta, odnese na štampu, i dobije identične takve za deset puta nižu cenu. Mogućnosti su neograničene, a ljudi će vrlo brzo zauzeti stav: ,,Što bih ja ovo kupovao kad mogu da odštampam”, stav koji sada imaju o muzici, filmovima, knjigama i zbog kojeg se medijska industrija sve više transformiše.
Jedna velika tekovina ovog izuma biće mogućnost da svako razvije i proizvede neku svoju ideju s minimalnim ulaganjima. Vremenom će prestati potreba za posrednicima i svim onim ljudima koji se danas nalaze u ,,lancu ishrane” od ideje do masovne proizvodnje predmeta, bilo da su to elektronski uređaji, nameštaj bilo nešto drugo. No opet, postavlja se pitanje kako tu ideju zaštititi od nekontrolisane replikacije, jer će ove mašine biti svuda i dostupne svakom.
Novina ovog izuma je i to što mogu da se prave predmeti poput naoružanja. Već sada na internetu se mogu skinuti fajlovi za štampanje raznih vrsta pištolja, bez serijskog broja, bez ikakvih tragova. Mogućnosti primene u kriminalu i terorizmu su neslućene i zastrašujuće.
Jedan od razloga što Amerika ulaže veliki novac u razvoj ove tehnologije jeste to što su videli šansu da vrate proizvodnju iz Kine u Ameriku. Koliko god bila jeftina radna snaga u Aziji, kada se uračunaju i troškovi transporta, ispada da je mnogo jeftinije napraviti bezbroj ovakvih mašina koje će u lokalu praviti mnoge stvari koje sada prave Kinezi. Još jedan detalj koji govori u prilog tome je mogućnost ovih mašina da same sebe kopiraju. Jedna mašina može da stvori neograničen broj novih, identičnih, i tako u nedogled. Zvuči kao naučna fantastika, ali potpuno je realno.
Kako će se to odraziti na globalnu ekonomiju, veliko je pitanje. Zamislite fabriku u Kini u kojoj 35.000 radnika sklapa nekakve telefone, i jednog dana im stiže obaveštenje: ,,Nabavili smo mašine koje prave telefone, vi nam više niste potrebni”. I tako redom, fabrika po fabrika. Biće zanimljivo gledati šta se dešava.
U svakom slučaju, ako je verovati prognozama, sledi revolucija u industriji opipljivih predmeta, a digitalni mediji i virtuelne stvari polako postaju dosadne oblasti u kojima je već sve napravljeno. Inovacije se vraćaju u realan svet.
Istok Pavlović, Fakultet za medije i komunikacije, Beograd
Tekst je preuzet iz Politike