Krajem 2011. godine u Bosni i Hercegovini su donesene važne odluke u političkoj sferi društva, ali tokom cijele godine upravo su nas glavni lideri ove oblasti svojim potezima i odlukama zasmijavali i bili i ostali jaka inspiracija satiričarima i aforističarima.
Na godinu koja je na izmaku satiričari i aforističari gledaju kao na jako inspirativnu godinu, ali sa sjetom na licu svi primjećuju da bi bilo bolje da nije tako, odnosno da bi nam svima bilo bolje da naši satiričari imaju manje posla i inspiracije. U ovom tekstu teme o analizi o budžetu, priče o korupciji i nezaposlenosti, niskim platama i teškom položaju u kojem se nalazimo dobijaju jednu drugačiju konotaciju od one na koju smo navikli, zato dajmo riječ satiričarima i pokušajmo se u ovom prazničnom raspoloženju bar malo nasmijati.
Satričar Slobodan Janković istakao je da godina 2011. nije bila smiješna, ali da su je političari učinili smiješnom.
“Vlast je vukla i takve poteze da su se ljudi krstili i tako nam je, ako ne bruto proizvod porastao broj vjernika. Ne samo prošla, nego i prošle godine su bile satirično plodne, jer vlast je takva vrsta slatkoga od koje se ne kvare samo zubi nego i čitav čovjek. Ali nije meni što oni nama samo obećavaju, a neispunjavaju, nego što sebi i ne obećavaju, a ispunjavaju. Političari uglavnom čine dobro sebi i satiričarima. Sva sreća što se skupštinska pljuvanja održavaju u zatvorenoj sali, inače toliko nečistoće komunalne službe ne bi mogle da očiste”, objasnio je Janković za naš portal i dodao je da bi iduća godina mogla biti lošija bez obzira što to političari ne vide.
“Koliko su puta do sad omanuli, pa ne bi bilo čudo da još jednom ponove istu grešku za stalna redovna primanja. Bez obzira kakva će godina biti, na nama je da se trudimo da našim političarima održavamo visoki standard, jer oni bi trebali da budu zahvalni ovakvom narodu. Jer, tako lud narod svaki političar u svijetu bi volio i igrao se s njim. Očekujem i da se nastavi ovako uspješna borba protiv kriminala i da nam godina ima 365 dana, mada ni penzioneri dobrodušno pristali da se skrati za polovinu najmanje”, zaključio je Janković.
Satiričar Gojko Mandić je istakao da u 2011. godini iz ugla satiričara bilo dobrog materijala, što za društvo nije dobro.
“Ona je slična nekim prethodnim godinama i dugo se vrtimo oko istih tema i pomak ka boljem se nije napravio, a kako izgleda, neće se ni napraviti u idućoj godini. Teme koje su najinspirativnije su socijalni standard, nezaposlenost, plate, stečaji i slično. U takvoj situaciji možemo reći blago se narodu čija je istorija dosadna. Naša nije dosadna, ali pitanje je koliko nam je to neka utjeha. U tim okolnostima humor nam je spas i lijek za sve”, rekao je za BUKU Mandić.
Pisci vični humorističnoj riječi ističu da su političari plodonosni za satiru onoliko koliko su neplodonosni za narod i državu i da upravo zato u uređenim zemljama satira ne može da pusti korijene, ali je u BiH jako ukorijenjena.
Satiričar Miladin Berić složio se sa svojim kolegama da je prethodna godina iz ugla satiričara bila više nego smiješna.
“Mi smo se smijali političarima, jer je većina odluka koje su oni donijeli su bile smiješne. Možemo reći da smo mi satiričari dobili ozbiljnu konkurenciju, jer narod se više smije političarima nego satiričarima, što nije dobro za nas, za državu, a pogotovo nije dobro za narod. Iskreno se nadam da će se taj balans u idućoj godini promijeniti i da ćemo mi, satiričari, biti smješniji od političara”, istakao je Berić.
Njegov kolega po peru, Živko Vujić, rekao je da je prošla godina bila krizna godina, ali ta kriza nije ni prva ni posljednja.
“Jako je teško posmatrati situaciju u kojoj se nalazimo. Pitam se da li da na narednu godinu gledamo sa optimizmom ili pesimizmom? Kad malo razmislim, ipak će biti ovo drugo, jer nemam mnogo razloga za optimizam”, rekao je Vujić za BUKU.
Satiričar i saradnik postala BUKA Ernest Bučinski istakao je da je 2011. godina bila jako satirična, komična, ali i tragična.
“Što se tiče inspiracije u nas je iz godine u godinu svaka sve inspirativnija. Politika i satira idu ruku pod ruku, što će reći da likovi koji se bave politikom satiričarima dođu nešto kao muze. Piscima poezije inspiraciju daju žene, a satiričarima političari - to je teška kob koju u sebi nosi pisanje satire. Bez političara bi naši životi bili isprazni i nezanimljivi”, rekao je za BUKU Bučinski.
On je istakao da su akteri današnje političke scene u državi BiH karikature od ljudi, te se na njihov račun može raspredati i sprdati danima.
“Fora je što se o njima i njihovim djelima u suštini nema šta pametno reći, jer se tu i ne radi o nekim naručito pametnim likovima. Doveli su narod do prosijačkog štapa, a kako stvari stoje u narednom periodu ovaj ubogi puk će ostati i bez tog štapa. Ono što jedan može da razvali ni stotinu ne može da sastavi; u našoj politici slučaj je obrnut - imamo stotinu koji razvaljuju a niti jednog koji zna nešto da opravi”, napomenuo je Bučinski dodajući da smiješnih događaja u našem društvu ima sve manje i manje.
“Našem čovjeku je u suštini uvijek bilo smiješno ono zbog čega bi normalan čovjek u normalnoj državi zaplakao, tako da neki smiješan događaj i ne bih mogao da izdvojim, bar ne u 2011. Ali, recimo, smješan mi je fenomen prisutan među narodom, da koliko god živi loše našem čovi je dovoljno dobro da se ne buni protivu onih koji ga gule kao mladoga majmuna. Eto, smiješna mi je činjenica da postoje ljudi koji su zadovoljni foteljaškom garniturom koja vodi ovu prosjačku državu”, zaključio je Bučinski.
Pročitajte nekoliko aforizama od naših sagovornika:
Živko Vujić
Otkad Incel ne radi u Boriku se lakše diše, ali teže živi.
U Banjaluci u tri smjene rade jedino semafori i ležeći policajci.
Gazda me redovno plaća, za deset godina dobio sam deset plata.
Slobodan Janković
2011. godina je bila teška, ali su je političari napravili smiješnom.
Stigli smo u beznađe, sada u miru možemo da gajimo nadu.
Ernest Bučinski
Novi izraz za lopova – pragmatičar.
Naš vođa je pravi vođa, ali na šatrovačkom.
Nekad su čobani vodili ovce, danas vode TV dnevnike.
Gojko Mandić
Neka komšiji crkne trava, a onda će i krava.
Miladin Berić
Onaj za koga sam glasao je zaista moj predstavnik. Ide za mene na ljetovanje, zimovanje.
Podigli bi mi vođi spomenik, samo da hoće da umre.
Kakav smo mi to narod? Omiljena nam je pjesma kuća-poso, kuća-poso, a ni kuće ni posla.
