Ako je nešto postojano u današnjem nesigurnom svijetu, to je da će se
svako malo, ali kontinuirano u dugom trajanju, dogoditi neka
reprezentativna utakmica Hrvatske ili nešto uoči i oko nje na kojoj će
se veličati izvorni nacizam ili ustaštvo kao njegova hrvatska inačica.
Štoviše, to je već postalo toliko opće mjesto, da strani mediji po
automatizmu, kao nedavno povodom užasa u Ateni, o kojem sam pisao na Peščaniku, imaju već spremne tekstove o hrvatskim navijačima i njihovim ideološkim sklonostima.
I scenarij će uvijek biti isti, bilo da se radi o formiranju kukastog
križa na tribinama na Malti, o iscrtavanju istog tog simbola na
travnjaku splitskog Poljuda ili o ustaškoj zastavi sada u Rijeci. A on
je takav da iz Hrvatskog nogometnog saveza svaki put nariču nad
nepravdama kojima su izloženi, peru ruke od svega i idu do raznih
teorija zavjere u kojima tvrde kako su ljudi s tribina zapravo
agenti-provokatori koji su i došli na utakmicu s ciljem da nanesu štetu
HNS-u i nogometnoj reprezentaciji. Problem pak s takvim viđenjem
događaja leži u tome što čak i suvremeno društvo ima nekakvo pamćenje i
što stvari koje jednom uđu u javni prostor u njemu ostanu.
Uzmimo na primjer čelne ljude Hrvatskog nogometnog saveza, odnosno
dvojicu koja su prethodila aktualnom Marijanu Kustiću. Vlatko Marković,
čovjek koji se toliko vezao za mjesto predsjednika HNS-a, da je na njemu
ostao skoro do kraja života, u čemu prijeti da ga nadmaši Mirko Barišić
na čelu Dinama, je tako godinama u intervjuima izjavljivao da su se
njegovi borili na ‘pravoj strani’ u Drugom svjetskom ratu, bivajući
navodno dvosmislen, a posve jasan na koju je stranu mislio, samo bez
hrabrosti da to izgovori do kraja. Njegov nasljednik na toj poziciji,
Davor Šuker, se dok je igrao u Madridu, fotografirao na tamošnjem grobu
Ante Pavelića, razumije se, izmotavajući se kasnije na sličan način kao
Vlatko Marković. Aktualni predsjednik HNS-a, doduše doista nema takvih
momenata u karijeri, ali dolazi iz HDZ-a, stranke koja se temeljito
obračunala s partizanskom baštinom u imenima ulica diljem zemlje i iz
iste one stranke kojoj je Mile Budak dugo bio heroj po kojem su nazivane
ulice i koja ne želi jasno staviti veličanje ustaštva van zakona.
No, čak i kad bismo bili maksimalno dobronamjerni i stavili sve ovo
po strani, lakonski otpisujući da se događalo davno, u drukčijem ratnom
ili neposredno poratnom kontekstu, ono na čemu HNS uvijek iznova pada je
relativno svježi slučaj Joe-a Šimunića, od reprezentativca koji je
plasman Hrvatske proslavio tako što je uzeo službeni stadionski mikrofon
i poveo skandiranje ‘Za dom spremni’, koje je dobar dio maksimirskog
stadiona prihvatio. Čime smo, prvo ostali zauvijek lišeni iluzije o
pojedincima-provokatorima koji s vrijednostima HNS-a nemaju ništa, da bi
potom u drugom koraku, iz same reakcije tog istog nogometnog saveza,
koji je na sve načine opravdavao Šimunića i relativizirao ono što se
dogodilo, da bi nakon što ga je FIFA, krovna nogometna organizacija zbog
tog skandiranja izbacila sa Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu,
prvo naricali nad nepravdom, a onda ga ekspresno zaposlili kao selektora
u mlađim kategorijama reprezentacije, došli do toga da je smiješno ovo
što sada javno govore. Isto vrijedi i za prošlogodišnju proslavu bronce
sa Svjetskog prvenstva i potpuni izostanak reakcije na pjevanje
Thomsponovih pjesama, zajedno s tim istim ustaškim pozdravom, istaknutih
prvotimaca Lovćena i Brozovića te njihove kasnije izjave.
Nitko, naravno ne govori da je Hrvatskom nogometnom savezu u interesu
veličanje ustaštva, ali atmosfera unutar saveza i oko njega jeste takva
da se nikako ne može proturiti teza o tome da su oni koji na tribine
dolaze s ustaškim obilježjima provokatori. Barem ne dok je Thompson
neupitni heroj reprezentacije i dok se u HDZ-u koji upravlja kompletnim
hrvatskim nogometom konačno ne okrenu politici potpunog raskida s
ustaštvom i njegovim simpatizerima.
U međuvremenu, HNS-u ostaje da se umjesto teorijama zavjere, bavi
stvaranjem drugačije atmosfere oko reprezentacije, u kojoj će ovakvi
događaji doista biti ekscesi, ni na koji način povezivi sa savezom.
Peščanik.net, 16.09.2023.